PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
3. 2. 2009

Stećak Podveležja, autor fotografije Toni Šarac

Moj dida i cer. Dva najveća i vječna simbola Crvene Hrvatske, Huma i Hercegovine!
3. 2. 2009

Stećak Podveležja, autor fotografije Toni Šarac

Susret generacija. Ili povratak didu. Ili unuk i dida!
3. 2. 2009

Stećak Podveležja, autor fotografije Toni Šarac

Pogled na stećak uvijek je kao pogled na djeda, našega starog kamenara, čovjeka vječno spremnog na sve nevolje, čovjeka koji se vječno nadao dobru ali je spremno čekao mnogo vjerojatnije zlo. Zato je i u smrti tijelo pokrio teškim kamenom, da ga zaštiti, a dušu vječnim križem, onim istim koga je za života strpljivo nosio. Kao da je slutio svu ljutoću i grkoću vremena koje dolaze poslije njegove smrti. Vremena koja su, poput vihora koji čupa stabla, čupala i ljude iz praha djedova i nekuda odnosila, tako daleko da su njegova djeca završila u ljutoj zavadi pa su čak i ratove vodila, jedna protiv drugih, čim im je Kraljica u nevolji minula u progonstvo. Zato je svoj križ i svoju vjeru u dobroga Boga, ostavio kao znamenje djeci, da ne lutaju već da se cilja, kraja i mirnih voda drže, mudro i strpljivo kako je to i sam činio!
2. 2. 2009

Stećci Podveležja, Toni Šarac

Stećci Podveležja je naredna tema kojom ćemo se ovog tjedna baviti, zahvaljujući fotografijama Tonija Šarca. Na kraju ćemo složiti i fotogaleriju na našem IS-u. Toniju zahvaljujemo na vrlo vrijednim prilozima a za početak pokazujemo pogled na tvrđavu Blagaj, rodnu kuću Hercegovine.
29. 1. 2009

KAMENITO SELO, autora Maria Kneževića

A kada se, ja i moj Riđan, vraćamo od vas u moju stvarnost, neka me tuga i neka me radost spopadnu. Radost jer se vraćam selu kamenitom a tuga jer je ono napušteno. Jedan zlobnik iz vašega svijeta nedavno mi je postavio pitanje koje me je uvrijedilo: trebaju li možda vaša tuga i vaša radost zamjeniti mjesta? Smiulji se, misli pogodio je moju tajnu. Odgovorio sam mu spremno: ...I ako si napušteno Iz srca nikad ispušteno! Nije mogao shvatiti. A i kako bi kada je ta tajna duboko zakopana u srce i dušu moga naroda! On šuti a ja prkosno dodah: Selo moje od kamena Veće si od svakog znamena! Pokrenite opciju više.
28. 1. 2009

POD JUŽNIM NEBESJEM HORVAT, autora Ljube Krmeka

Ja živim, poštovani posjetitelju, u vašoj prošlosti, na vašim korijenima, na kamenu moje Hercegovine u službi vječitog čuvara, a vi ste moja budućnost. Baš sam toga dana natkao najviše harara, potovario ih na konja, moga Riđana, pa na put. Na letvama, kuda sam morao proći, nakvi naoružani ljudi. Viču mi da je to granica. "Daj isprave" grme na mene. Ja ruku u džep i vadim pjesmu "POD JUŽNIM NEBESJEM HORVAT", poznatog pjesnika Ljube Krmeka. Velim im pokorno: To su moje isprave. Oni čitaju a ja stojim kraj moga Riđana i natovarenih harara. Viknuše mi: Prolazi, isprave su ti u redu. Zahvalih. Pokrenite i vi opciju više. Hvala!
26. 1. 2009

Božić u Posušju, fotografija Tome Raiča

Na Badnji dan, nekako o podne, snijeg prestade izvrcavati. I vjetar se malo smiri i prestade raznositi lepušinu po našem guvnu. Je bilo ladno, matereti! Pijevac diže nogu u našem dvorištu. To ti je znak. U ponoć, kada se Bog rodi u štalici, stade laptati sve ko novine. Zato se sutra, poslije svete mise i ručka, moglo i malo prošetati. Tek toliko da se noge protegnu. (U ove dvije Božićne zimske slike iz Posušja koristili smo neke termine iz domaće zadaće jednog ranijeg učenika iz Posušja čije ime ne znamo)
26. 1. 2009

Božić kod dide na selu, fotografija Tome Raiča

Slika je nastala nakon što su unuci i dida na selu, dok je puhala bura i raznosila lepušinu po našem dvorištu a snijeg izvrcavao, slavili Božić, rođendan našega Gospodina. U tu čast dida je popio jednu čašu vina i zamezio, a unuci kako koji. Neki su popili sok dok se onaj najmlađi zabavio lažom, mazeći se usput s didom. Sretan ti rođendan, Gospodine! Naš izbor najljepše božićne hercegovačke slike.
19. 1. 2009

Vilino kolo, javlja Mladen Glibić, profesor na Sveučilištu u Mostaru

Ovu radnu godinu započinjemo fotografijama neobičnih prizora koje su nam naši suradnici poslali. Te fotografije još jednom potvrđuju neponovljivost Hercegovine u cijelom svijetu. To želimo naglasiti baš u vrijeme kada je za mnoge hegemoniste ona nestala te se transformirala u put njihovih pustih želja prema moru. Baš tu njihovu zabludu, koja u pravilniku povijesnih zbivanja košta vrlo mnogo kao avantura, želimo zatirati u korijenu te Hercegovinu pokazati u svoj svojoj neprolaznoj ljepoti, pa i onu neobičnu koju ove fotografije dočaravaju. Danas pokazujemo jednu od najneobičnijih fotografija, koja je na granici stvarnosti i legendi, a koju nam je poslao Prof. dr. sc. Mladen Glibić sa Sveučilišta u Mostaru. Snimljena je na Bilima.
23. 12. 2008

Božić u Sovićima, piše don Marinko Ivanković

Teks smo preuzeli sa Sovici.INFO. Zahvaljujemo autoru i odgovornima za web stranicu na tekstu. SRETAN VAM BOŽIĆ, MA GDJE BILI! SVETO POROĐENJE ISUSOVO. MIR BOŽJI I MI BOŽJI, ISUS SE RODI DADE NAM MIR BOŽJI! HRISTOS SE RODI!
21. 12. 2008

U LONČIĆU PŠENICA NAM KLIJA, piše Miše Prkačin

Vjerojatno je netko, snagom srca, dokučio svu simboliku mladog žita u lončiću koje klija i raste za Božić. Mnogi o tome pišu a da misterij malog lonca s mladim žitom i ne slute. Mišo Prkačin o njemu čak i pjeva.
20. 12. 2008

Umjesto čestitke za Božić, piše Darinko Tadić

Naša duša s jedne strane a naš automobil s druge. Piše Darinko Tadić.
18. 12. 2008

Božić u Konjicu, piše Prof. dr. sc. Ljerka Ostojić

Autorica Prof. dr. sc. Ljerka Ostojić, dekanica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, složila se da preuzmemo ovo njeno prekrasno sjećanje na Božić u Konjicu koje je objavljeno u Večernjem listu. Iskreno se zahvaljujemo.
16. 12. 2008

Božić - najradosniji dani moga djetinjstva, piše Dr. Tomislav Đurasović

Božić, radost i svjetlo moga djetinjstva. Piše Dr. Tomislav Đurasović. Zahvaljujemo autoru na vrijednom prilogu.
10. 12. 2008

Selo Sirge i njegova etno ulica

Materijalna i duhovna kultura Hrvata koji žive i koji su živjeli na kršu Hercegovine zrcali se u svakom pa i najmanjem detalju glavne ulice napuštenog sela Sirge. Obnoviti i zaštititi tu ulicu znači staviti komadićak autentične hrvatske povijesti s kamena u otvoreni muzej. Ali, prava vrednota toga muzeja nije u tome što će čuvati uspomenu na minula vremena već u tome što će čekati skore povratnike u svijet najljepše i neprolazne hercegovačke realnosti. Minuli svijet sela Sirge samo je nakratko prekinuta nit hercegovačke hrvatske stvarnosti. Taj svijet će uskoro opet otvoriti svoje vječne čari onima koji će mu se znati vratiti. Sjesti pod murvu u vrelini ljeta i razgovarati se s prijateljima nije nešto što je zauvijek minulo nego ono što nas obećavajuće čeka u budućnosti! (Slijedi predstavljanje čari sela Sirge na našem IS-u)
9. 12. 2008

Čatrnja kao središte društvenog života sela

Na kamenom svodu čatrnje s uređenim zidom okolo za sjedenje, odvijao se društveni život sela. Tu se sjedilo i razgovaralo, vijećalo i donosilo odluke, tu su momci sačekivali djevojke. Tu je, iz nekog obližnjeg grma, budući svekar virio da vidi kako mu buduća nevjesta štedi vodu sipajući je u burilo. Tu se i ona pritvarala pa je, znajući da je motre, svaku kap sipala u burilo... Tu su djeca pucala iz mačkula za Božić. Tu je isprošena seoska djevojka puštala suzu za majkom i kolegicama koje je ostavljala. Tu je igralo seosko kolo, tu su se dočekivali svatovi, ispraćali oni što prelaze modru rijeku, tu se plakalo, smijalo, igralo prstena...
9. 12. 2008

Remek djelo u kamenu

Čatrnja je zidana na kameni svod koji je na sebi nosio vratnike a okolo zid za sjedenje. Kameni svod je zidan vrhunskim majstorskim umjećem. Pod je s očuvanim hidroizolacijskim slojem. Kameni svod je danas urušen sve do vratnika i prijeti potpunim urušavanjem.
9. 12. 2008

Čatrnja u Sirgama

Ono najvrijednije čeka vas na kraju kratke seoske etno ulice. To je seoska čatrnja. Danas je u ruševnom stanju a nekada je bila samo seosko središte.
4. 12. 2008

Sveti Ante i sinovi domaćina Pehara

Priča kazuje kako je ugledni domaćin Pehar imao dva sina i odvedoše ih u rat (I svjetski rat). Rat minu a sinova nema. Nema ni glasa o njima. Minuše i dvije godine od kraja rata a njih nema. Domaćin se zavjetovao Svetom Anti. Ako mi se djeca vrate napraviti ću ti malu kapelicu, sveče! I odmah se lati posla kako bi dokazao svecu kako mu beskrajno vjeruje. Priča kazuje kako toga dana izjutra, oko 9 sati, pred kuću iznenada bane jedan od izgubljenih sinova. Za brata nije ništa znao. Istoga dana, poslije podne, oko 3 sata kazuje priča, pred kuću bane i drugi brat. Otac dovrši ovu kapelicu. Ona je i danas tu. Samo naših sinova opet nema u selu!
4. 12. 2008

Dom uglednog domaćina Pehara

Pođimo glavnom seoskom ulicom. Čujete vlastite korake u imaginarnoj grmljavini zvukova iz prošlosti. Prela, sijela, svadbe, mladići i djevojke, blagoslovi polja, duhan, kukuruz, odlasci, dolasci, zvuk zvona sa seoske kapelice, večernja molitva i miris kuhanog mlijeka. S vaše lijeve strane je kuća uglednog domaćina Pehara. Svjedoči o dobrim vremenima i imućnoj obitelji. Danas je pusta. Promatrate je s ulice. Čini vam se sada će ugledni domaćin Pehar otvoriti vrata. I pozdraviti vas. Kuda vas put vodi, dobri čovječe? Svratite na čašicu! Ali ne. Ovdje je vrijeme stalo. Ili se njegova tanka nit tko zna zašto prekinula.
PrvaPrethodna 1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  16 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)