PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
29. 3. 2005

Tajne koje čuva Ravlića Pećina (Drinovci, općina Grude)

O Ravlića pećini već smo dosta pisali. U kontekstu spominjanja ovog speleološkog objekta u domaćim medijima, donosimo nove podatke koji mogu pojasniti njene specifičnosti i zanimljivosti te doprinijeti njenoj efikasnoj zaštiti. Naročito u ova turbulentna vremena kada se mnogo više ruši već čuva ili gradi. Ali baš danas valja biti uporan, činjeničan i znanstven. Sutra bi moglo biti kasno. Tekst i zanimljiv prijedlog koji slijedi napisao je diplomirani arheolog Tihomir Glavaš. Zahvaljujemo mu na prilogu. "Ravlića pećina u Peć Mlinima u Drinovcima spada među najznačajnija prapovijesna nalazišta u Hercegovini, a jedino je koje daje cjelovit presjek kroz veoma dug vremenski raspon od početka neolitika (mlađeg kamenog doba, 6.000 g. pr. Kr.)do kraja ranog brončanog doba (1.500 g. pr. Kr.), što je rijedak slučaj i na širem području istočne jadranske obale i zaleđa. Sustavno istraživanje lokaliteta provedeno je tijekom 1977.-1979. godine, a rezultati istraživanja objavljeni su u vrlo opsežnom obliku u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH br. 35, 1980/1981. Ta je objava i u domaćoj hrvatskoj i u inozemnoj stručnoj i znanstvenoj literaturi vrlo često citirana, što potvrđuje značenje nalazišta za upoznavanje prapovijesti na širem sredozemnom prostoru. Iskopavanjem je prikupljena brojna i vrlo atraktivna arheološka građa (keramičke posude, oruđe od kremena, kamena i kosti ukrasni predmeti i jedan dječji grob) koja je i u Zemaljskom muzeju činila značajan dio stalnog muzejskog postava. Prigodom iskopavanja 1977.-1979., slijedom uobičajenih znanstveno-istraživačkih postulata, jedan dio nalazišta nije istražen, kako bi se sačuvao za kasnija dodatna istraživanja u skladu sa suvremenim razvojem metodologije istraživanja. Taj dio nalazišta predstavlja i njegov najstariji i vjerojatno najznačajniji dio. Vremenska distanca od četvrt stoljeća pruža metodološku osnovu za obnovu iskopavanja, a nedavnom izgradnjom hidroelektrane koja ozbiljno ugrožava nalazište, postavlja se i zahtjev za konačno istraživanje, zaštitu i prezentaciju toga vrijednog kulturno-povijesnog nalazišta. Istraživanje će zasigurno dati novi i vrlo brojan arheološki materijal koji bi svojini vrijednostima i raznovrsnosti mogao naći mjesto i u najvećim muzejskim zbirkama, a njegova objava pridonijela bi daljoj afirmaciji Hercegovine kao jednog od središta kulturno-povijesnog razvoja od najranije prapovijesti, a zaštita i prezentiranje lokaliteta mogla bi pridonijeti i obogaćenju turističke ponude toga područja. Posebno značajnim držim činjenicu da bi pri iskopavanju sudjelovali i studenti arheologije Sveučilišta u Mostaru, što bi značajno pridonijelo stručnom obrazovanju budućih arheologa i afirmiranje ne samo toga studija nego i čitavog Sveučilišta, u širim europskim relacijama, pogotovo nakon objave rezultata istraživanja." (Tihomir Glavaš dipl. arheolog) Na slici: ulaz u Ravlića pećinu.
29. 3. 2005

Izvorište u Peć Mlinima (Drinovci, općina Grude) danas

Pogled na izvorišnu zonu Peć Mlina danas.
29. 3. 2005

Fotografija izvorišta Peć Mlini s kraja 19-ot stoljeća

U povodu rasprave u domaćim medijima o sudbini poznatog prirodnog i kulturnog fenomena Peć Mlini (Drinovci, općina Grude), donosimo fotografiju izvorišta s kraja 19-og stoljeća. Fotografija pokazuje samo izvorište s mlinicama. Uočljiv je raspored i izgled mlinica u svom izvornom obliku. Fotografija, također, pokazuje koliki interes je Austro Ugarska pokazala za ovaj jedinstven prirodni fenomen. Zaklada fotografiju i knjigu u kojoj je objavljena, stavlja na raspolaganje projektantima za uređenje, konzerviranje i revitalizaciju ovog jedinstvenog prirodnog i kulturnog fenomena. Izvor: WASSERBAUTEN IN BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA, Wien, 1896.
23. 3. 2005

USKRSNI MOTIVI NAŠIH PEĆINA (2) - GROB JE PRAZAN

Uskrsnuo je kako je i rekao. Grob je prazan. Zauvijek. (autor fotografije: Dražan Mimica dig. iz Splita)
23. 3. 2005

USKRSNI MOTIVI NAŠIH PEĆINA(1) - SUZA BOŽJA

Veliki je petak poslije podne. Sve je završilo. Pala je suza Božja. (autor slike: Dražan Mimica dig. iz Splita)
21. 3. 2005

Toplice (Hrasno) – staro vrelo tipa voklije

Hidrogeološki krški sustav je sinonimom složenosti, zamršenosti i nepredvidivosti. Međutim, istraživanja pokazuju da je i više od toga. Toponim «Toplice» u Hrasnu krije zagonetku koja bi mogla biti u vezi sa takvim činjenicama. Danas se na mjestu Toplica nalazi tek plitka lokva mutne vode. A što je nekada bilo? Vrlo vjerojatno vrelo voklijskog tipa! Mnoge činjenice na to upućuju. Iako se lokalitet nalazi visoko iznad mora, voda se podzemnim kanalima penjala sve do izvora, gonjena tlakom vode na tadašnjem erozijskom bazisu. Bilo je to i ostalo čudo prirode: izdašno vrelo na šumovitoj visoravni. Vrlo je vjerojatno bilo još takvih vrela. Tlak vode na erozijskom bazisu je, poput crpke, dizao vodu do šumovitih predjela. Tu su nicala naselja, katkada vrlo velika, za koja se danas pitamo zašto su bila baš tu? Odgovor može biti upravo u čudesnoj mehanici podzemne vode i pojavi izdašnih vrela čiste vode tamo gdje ih ne bi trebalo biti. Uz takva vrela formirala se je i kraća ponornica, koja je veći dio godine ili stalno tekla do prvog ponora. Ponorom se voda vraćala na erozijski bazis, pomažući održanju ciklusa vode u kršu. Tu su se gradile banje vjerojatno tipa kakav smo zatekli u Roškom polju. Moguće je da se tako formirao i toponim Banje. Što je danas s takvim vrelima? Neka su prekinula vezu s površinom terena zbog urušavanja kanala ili zarastanjem u sedru ili sigu. Većina njih je, zbog prirodnog produbljenja erozijskog bazisa, izgubila moć izbacivati vodu tako visoko. Jedno je sigurno: ova stara vrela i danas kriju obilje vode i pravi su biser našeg speleološkog parka prirode. Na slici: naš shematski prikaz mogućeg hidrogeološkog sustava vrela Toplice, voklijskog tipa.
16. 3. 2005

Naš speleološki park prirode - Duboka Boralja jeinstvena prirodna vodosprema na kamenu

Duboka Boralja se razvila kao jedinstvena prirodna vodosprema na kamenu. Nalazi se u polju sela Češljari, na putu iz Zavale u Slano. Ona je samo jedna od nekoliko takvih "vodosprema" u polju. Razgranata je u čitave sustave "puhaljki" po polju. Prema našoj procjeni, gotovo na svakih 10 m2 ima jedna vidljiva ili skrivena "puhaljka". Praktično, polje je predstavljeno perforiranim vapnencom prekrivenim tankim slojem crvenice (kvartar). Perforacije su po dubini povezane u nekoliko dubokih speleoloških objekata, estavela, odnosno prirodnih vodosprema. Kod obilnijih padavina dolazi do dinamičkog potapanja tektonizirane stijene u polju te izdizanja razine vode iznad kote polja. Tada prorade "puhaljke". Kroz speleološki objekt Boralje i drugih "vodosprema" pojuri voda i raspe se kroz "puhaljke". One prvo ispušu zrak, potom vodu i zrak, zatim vodu i zemlju koju su ranije uvukle u podzemlje i na kraju čistu vodu. Polje potone, baš kao i kod umjetnih vodosprema na hidro sustavima. Pamti se da je bilo vode u polju visine i do 25 m. Obično se zadrži od 3 do 7 čela (čelo = noć ili dan) pa se vrati istim kanalima u podzemlje. Polje je prekriveno "krtičnjacima" od ispuhane zemlje iz "puhaljki". Riječ je o pravom prirodnom čudu na našoj speleološkoj stazi Zavala - Češljari - Orahovdol - Slano (Republika Hrvatska). Promatrajući to čudo čovjek postaje svjestan one iz Svetog Pisma «i vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro». Još jedanput hvala Ivi Krečaku, Ivi Ćoriću i Mati Leti iz Dubrovnika što su nam ovaj fenomen pokazali.
7. 3. 2005

JAMA PUHALJKA POD ČEŠLJARIMA IZBACILA VODU

Poselje ispod sela Češljara - Zavala potonulo je u petak, 04.03.2005. godine. Prirodni fenomen koji se jvalja u desetak godina jednom. Kako nam reče Mato Leto iz Češljara, živi u Župi dubrovačkoj, i koji nas je pozvao da to vidimo i slikamo, iz jame Puhaljke osjeti se najprije huk koji je nekada znao i seljane probuditi, pa voda izbije iz jame i ključa, kao da vrije. Poslje nje voda izbija iz zemlje na oko 50-tak mjesta, pa je znalo potonuti od Doca u Vratlu do pod Orahovi Do, gdje se nalazi Andrina jama koja također izbaca vodu. Ranih godina, kada bi potonulo, voda bi bila i do 25 m dubine. Kada prestane izvirat, voda se ponovo povuče u iste jame i ponore iz kojih je izvirala. Kada smo mi bili u nedjelju voda se već vratila 3 m, kako nam rekoše Ivo Ćorić i Niko Jović iz Češljara. Oni predpostavljaju da taj fenomen izbijanja podzemni voda pod Češljarima nema nikakve veze sa vodom na Popovu polju. Oni se sjećaju da je tonulo 1978., 1980., 1994. dva puta i sada, 2005.. Voda bi prilikom vraćanja u ponore povlačila i dosta obradive zemlje, pa su ljudi te ponore ograđivali. Kada se voda povuče vidilo bi se do 50-tak mjesta odaklen je izvirala. Na tom području ima i jama Dovoljica u kojoj bi ljeti prilikom radova, seljani, hladili vodu, jer iz nje stalno puše hladan zrak. Nema nikakvih prirodnih predznaka kada će jama Puhaljka i ostali ponori izbaciti vodu. Isti fenomen se javlja i u Gracu kod Hutova gdje jama Gradnica, nekada izbaci vodu i potopi gradačko polje.
1. 3. 2005

Danas smo istraživali hidrogeološki kolektor vode Dubrave polje

Danas smo istraživali hidrogeološki kolektor Dubrave polje (Općina Stolac). Kao i sve druge prirodne kolektore vode i ovaj karakterizira slaba istraženost. Istraženost zapravo kazuje o stupnju permanentne državne zainteresiranosti za selo i njegove probleme. Pravo je čudo da jedna regija ima toliko podzemne vode a da nema vodovod, odnosno sustav za njeno korištenje. Tek u zadnje vrijeme ljudi su sami započeli kampanju bušenja i eksploatacije. Ostatci vjerojatno još rimskih nastambi govore da tu postoje takve vode, ali od tada do današnjih dana na tu se činjenicu više nije osvrtalo. Podzemni kolektor je vezan za fliš (vjerojatno eocenski fliš) južnog dijela polja dok se ponori javljaju na sjevernom obodu koji je barem dijelom navučen (gornjokredni vapnenci). Postoje indicije povezanosti takve vode s vodama erozijskog bazisa koje su i pod izvjesnim hidrostatskim tlakom (voklijska vrela). Tome, možda, svjedoče i toponimi: Klokun i Rashoke. Čini se da je podzemni kolektor razvijen oko izvora Klokun i Vidoljut. Na slici je izvorište Vidoljut. Ove dvije točke su možda i pod tlakom vode s erozijskog bazisa. Potrebna su sustavna istraživanja koja trebaju sadržavati: detaljna kartiranja, geofizička istraživanja, ispitivanje podzemnih tokova traserima, bušenja piezometara i crpljenje te izradu numeričkih modela. Ali, već sada se može tvrditi kako je riječ o kolektoru vrlo velike izdašnosti. Zahvaljujemo Mirku Boškoviću, profesoru i istraživaču koji je s nama obišao teren i pokazao nam izvorišta.
1. 2. 2005

"PEĆINA KOJA GOVORI" UVRŠTENA U NAŠ VIRTUALNI MUZEJ - BILOBRKOVA PEĆINA

Danas je u naš virtualni muzej uvrštena Bilobrkova pećina, selo Vinica, općina Tomislavgrad, kao prirodni fenomen. BILOBRKOVA PEĆINA
14. 1. 2005

KAKVU TAJNU ČUVA GRAHOVAČA? - SPELEOLOŠKA STAZA RIJEKE RADIMLJE

Gradina (gomila) na desnom rubu kanjona rijeke Radimlje. Samo je jedna u nizu. Kakvu tajnu čuva? Što znači njeno ime?
29. 12. 2004

ŠTO ZNAČI TOPONIM "BANJE"

Istražujući u Roškom polju ljubazni domaćini su mi pokazali drevni hidrotehnički objekt zvani Banje (pogledati sliku). Riječ je o ozidanom koritu koje prikuplja vodu i u kome su uzidane stube za kupače. Prema kazivanju, kupač ulazi u banje i tu se okupa i osvježi. Voda se prirodno brzo zamjeni za novog kupača. Ovo otkriće je ponovo aktualiziralo pitanje toponima Banje u Gornjem Hrasnu te susjednim Toplicama. Vrlo vjerojatno da su i tamo nekada postojali takvi hidrotehnički objekti te je ostalo samo sjećanje utkano u toponim. Međutim, ostaje pitanje otkuda voda za takve banje. Odgovor može biti dvojak: ili je riječ o postojanom toku neke nestale ponornice ili je voda dolazila s velikih dubina posredstvom nekog za sada neobjašnjenog procesa. U svakom slučaju detaljna istraživanja ovog fenomena bila bi nužna. U istraživanje bi trebalo uključiti znanstvenike različitog profila od geologa do geokemičara ali i pretražiti različite arhive te analizirati legende koje često na svoj način čuvaju tajne. Jedno je sigurno, područje Hrasno - Gornje Hrasno čuva mnoge tajne i sami je epicentar speleološkog raja u svjetskim razmjerama. Pokrenite opciju više.
22. 11. 2004

VIJEST ZA PRIMJER - ISTRAŽIVANA PEĆINA ČUBRINA U POSUŠKOM VIRU

Ovu vijest i slike nam je poslao gospodin Branko Bago-Bućo, predsjednik HPD-a «Pločno» iz Posušja, posredovanjem gospodina Tome Raiča. Riječ je o speleološkim istraživanjima i dokumentiranju jednog dobro razvijenog speleološkog objekta u posuškom Viru. Autorima čestitamo i zahvaljujemo na prilogu. O ovoj pećini ćemo izvijestiti i na našem IS-u. Evo podataka o pećini, kako nam ih je autor poslao: Pećina u posuškom Viru, u naselju «Čubrine». Istražena 25.09.2004. U obilasku pećine sudjelovala sekcija speleologa HPD-a Pločno iz Posušja pod vodstvom Filipa Bage, u suradnji sa Speleološkim društvom iz Širokog Brijega pod vodstvom Ćipe Karačića. Ostatak ekipe su činili Mario, Rade, Ivan Jukić, Pepa i Bućo. Pećina je po ocijeni iskusnog speleologa Ćipe, jedna od Ljepših koje je on istražio. U njenu raskoš, uvjerili su se i ostali članovi ekspedicije. Riječ je, sasvim sigurno, o tek istraženom speleološkom biseru o kome će se još mnogo čuti. Pokrenite i opciju više.
7. 11. 2004

NAŠE LEGENDE - ZAKLETE SU ZAVELIMSKE VILE

Kao rijetko koji narod u svijetu, naš narod pamti prelijepe legende o vilama koje odišu toplinom i blizinom vila s ljudima. Legende su redovito drame između ljudi i vila, ali gotovo uvijek, pa i onda kada su vile zle prema ljudima, priče imaju neku toplinu i sklonost ljudi prema svojim vilama. Legende o Zavelimskim vilama nisu iznimka. Naprotiv, stječe se utisak kako su vile neki dan napustile ove krajeve. A bilo ih je mnogo koliko i vrela hladne i čiste vode - 99. Bile su lijepe, prelijepe, samo su, sirote krile magareće noge. One su ih odavale. Prema ljudima su bile uglavnom korektne. Istina, zgodnije muškarce su odvodile u pećine i tamo ih držale i do 7 godina. Žene su se na to ljutile, ali bolje šutjeti nego vile ljutiti. Ipak, to ljudima dodijalo. To i još neke druge nepodopštine. Primjerice, krađa konja i njihovo noćno jahanje sve do iznemoglosti. Konji su znali od napora i uginuti. Pozvali ljudi jednog svećenika iz Sarajeva da ih zakune. On to i učini, zakune Zavelimske vile na rok od 100 godina. Samo jednu sirotu vilu, inače sakatu, koja ga je molila da nju ne zakune, on poštedi. Od tada ih ljudi nisu vidjeli. Samo, 100 godina uskoro izlazi, a vile su zaprijetile: -Kuku vama kada se mi vratimo! Na slici: zavjetna kapelica na Zavelimu, pogled iz Roškog polja.
4. 11. 2004

POSJETILI SMO BILOBRKOVU PEĆINU U VINICI (TOMISLAVGRAD)

Istraživali smo u rajonu Roškog polja i Zavelima, te posjetili prirodni krški fenomen Bilobrkovu pećinu. Roško polje sa širom okolinom obećana je zemlja, danas nažalost slabo nastanjena sa mnogo gotovo opustjelih sela. Razlog takvom stanju valja potražiti u nesklonosti proteklih političkih sustava. Drugih razloga teško je pronaći. Riječ je o obećanoj zemlji na koti oko 900 m.n.m. Prirodne čiste vode u izobilju, čak za pokretanje značajne industrijske proizvodnje. Erozijski bazis je svega 10 m ispod kote terena. Jedan kamenolom, koji je otvorio drugu eksploatacijsku etažu, potopljen je bistrom vodom! To obilje podzemne vode planina Zavelim skreće prema Vinici kuda otječe podzemnim prirodnim drenom, te u tom selu, približno na koti 300 m.n.m. istječe kroz pećinu Bilobrkova pećina (vidjeti sliku). Čitav rajon je, inače, posut biserima krške morfologije, jamama i pećinama slabo istraženim. Legende o vilama su neponovljive ljepote i odišu prisnošću ljudi i vila. I danas se o vilama rado govori. Mi ćemo o rezultatima naših istraživanja javljati u rubrici Vijesti i Is-u. Svim Roškopoljcima u svijetu naša Zaklada šalje sliku Bilobrkove pećine za sjećanje ali i akciju pomaganja svom kraju. Danas i sutra ta obećana zemlja postati će topli i siguran dom mnogim povratnicima. Zahvaljujemo gospodinu Tomi Raiču i njegovoj supruzi na organizaciji ovog istraživanja. Zahvaljujemo našim domaćinima, Josipu Trogrliću i njegovoj ženi Klaudiji koji su tog dana boravili u selu Vranjače, na toplom prijemu i dobroj volji da nam pokažu svoj kraj.
28. 9. 2004

USKOTRAČNA PRUGA GABELA GRUŽ - SVJETLO NA KRAJU TUNELA

Istražujući na dionici uskotračne pruge Sjekose - Hutovo asocijacije su se same nametale, poput ove: svjetlo na kraju tunela. Iskoristite opciju više.
20. 9. 2004

ULICA PREMA LIŠĆIMA

Veliki put ili put soli, na slici je Ulica sa Prisjeke prema nekropoli stećaka na Lišćima, koja se nalazi u centru ove slike. ovaj put je vodio iz Bosne prema Stonu, preko Hutova, Lišća, Žukovica. A ovo će biti i pješačka staza u budućem speološkom parku o čemu smo već pisali. U ovoj zaravni na kraju Ulice križaju se putevi od Graca prema Popovu, te Gornjeg Zelenikovca prema Prapatnici.
8. 9. 2004

U GOTOVO NESTVARNOM SVIJETU PEĆINE PEĆINA

Danas predstavljamo novi detalj speleološkog fenomena koga smo nazvali podzemnom koncertnom dvoranom. Teško opisiva igra svjetala nastaje kada sunčane zrake padaju pod određenim kutom na otvor pećine u stropu, nastao urušavanjem. Pećina se nalazi na istraživačkoj stazi selo Pećina - Trebinja našeg budućeg speleološkog parka prirode. Igra svjetla može biti posebna zanimljivost za fotosafari po parku prirode.
7. 9. 2004

NAŠA VIZIJA SPELEOLOŠKOG PARKA PRIRODE DANAS

Speleološki park prirode, koga zagovaramo, napravio bi prekretnicu u razvoju krške regije koju u najširem smislu nazivamo Donjom Hercegovinom, praktično od Imatskih jezera do Ivanice. Speleološko, morfološko i biološko blago, te blago kulturnog nasljeđa ovog specifičnog prostora postalo bi osnova njegova razvoja. Promjenio bi se odnos prema njemu; prostor Donje Hercegovine bi se vrlo brzo pokazao jedinstvenim i neponovljivim u svijetu. Park bi, po sebi, pokrenuo niz gospodarskih aktivnosti. Danas po prvi put predstavljamo zamisao eksploatacije i promidžbe tzv. speleološke vode kao komercijalnog proizvoda. Takva pećinska voda, kristalno čista i obogaćena mineralima dubokog krša, izvađena iz prirodnog zamrzivača, bila bi okrepa posjetiteljima Parka i dodatni motiv njihova interesa, ali i jedinstven komercijalni proizvod u svijetu za susjedna turistička odredišta Dalmacije u Republici Hrvatskoj. Zaklada čuva konkretne istraživačke rezultate u ovom smislu. Uskoro ćemo pokazati jedan prirodni proces stvaranja speleološke vode i njeno nakupljanje u vilinim kamenicama. Na slici: kamen nudi vodu, detalj s prirodnog, morfološkog fenomena Istup (vidjeti naš IS). Istup, prema našoj zamisli, pripada pješačkoj istraživačkoj stazi Rotimlja-Hodovo s priključkom na Radimlju. Opcijom više uživajte u jedinstvenom prizoru kamena i vode.
6. 9. 2004

NOVI DETALJ PROJEKTA SPELEOLOŠKOG PARKA PRIRODE: DIONICA HRASNO - GORNJE HRASNO

Danas predstavljamo novi detalj projekta speleološkog Parka prirode: pješačku znanstveno istraživačku stazu Donje Hrasno - Gornje Hrasno. Prva točka te staze je Svetište i muzejski prostori u Donjem Hrasnu. Staza vodi prema Boškanovoj pećini. Slijedeća točka je geološko morfološki i speleološki fenomen Toplice, dalje na istok znamenitosti sela Banje, speleološki fenomen Dvogrla i drugi, morfološko speleološki fenomen Rogonjića obodina (vidjeti naš IS), te Gornje Hrasno s nekropolom stećaka (također vidjeti naš IS). Priključci na ovu stazu su: prema Popovu Polju i njegovim speleološkim objektima, visoravni Previš i selu Glumina. Sa Vučjih kamenica starim putem kojim je prošla kraljica Katarina bježeći iz Bosne, preko Bregutova do Zavičajne spomen-kuće u Hutovu. Do Hrasna se dolazi iz Parka prirode Hutovo Blato. Na slici: detalj morfološko speleološkog fenomena Rogonjića obodina.
PrvaPrethodna 1  2 


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)