PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
25. 2. 2008

STATISTIKA DANAŠNJIH ŽUPA NASTALIH NA PODRUČJU POVIJESNE ŽUPE DUBRAVE (2)

Drugi dio teksta. Pokrenite opciju više!
24. 2. 2008

STATISTIKA DANAŠNJIH ŽUPA NASTALIH NA PODRUČJU POVIJESNE ŽUPE DUBRAVE (1)

Ovo je prvi dio rada "STATISTIKA DANAŠNJIH ŽUPA NASTALIH NA PODRUČJU POVIJESNE ŽUPE DUBRAVE" autora Mr. sc. don Milenka Krešića, objavljenog na simpoziju "300 godina župe Dubrave". U radu se zrcali činjenica kako je riječ o narodu koji kroz patnje i neviđena stradanja raste i razvija se. To je poput prekrasne voćke u vašoj bašči; vi bi je možda htjeli posjeći da posadite drugu, a ona je sve veća i rađa sve slađim plodovima. Pokrenite opciju više!
14. 1. 2008

MARAN I KRSTINKA, autora Ljube Krmeka

Vile su bile i ostale nešto za strah ljudi i nešto za njihovu čežnju. Dotužilo je našem čovjeku plašiti se čovjeka, toga istoga grešnoga i jadnoga stvorenja, te je gospodara potražio u snovima, podarujući mu mitski život u prostoru između ovozemnoga i onozemnoga. To su vile. Književnik i pjesnik Ljubo Krmek priveo im je za žrtvu, pošto su vile bile od čovjeka stvorene, i jednoga mladića, mladoga, naivnoga i željnoga života, kako bi povećao stupanj apsolutne i najčudnije izmiješanosti te proizveo izvrsnu dramu, naslonjenu dijelom na svijet ljudi te drugim dijelom na svijet vila. Pokrenite opciju više te bar za trenutak ostavite ovaj griješni svijet ljudi i popijte kavicu u svijetu vila. Vidimo se kada se vratite!
6. 12. 2007

Ulična strana ili S onu stranu ulice, autora don Bernarda Marijanovića

Izvor: zbirka pjesama Dvije trećine, autora Srećka i Bernarda Marijanovića.
6. 10. 2007

MEA CULPA, autora Ljube Krmeka

Oprostite mi Vi vijani humski vjetrovi Vi rana humska sunca ... Pokrenite opciju više! U pjesmi koja slijedi čeka vas rastavni sastanak s Humom, vjetrovima, zrikavcima i kruhom što ga ilinštak peče. Osjetiti ćete bilo Hercegovine. Neka vam je ugodan vikend.
12. 9. 2007

Moja kamena knjiga: JEZIK BOLJUNSKIH NATPISA, autorica Dr. Marinka Šimić

Naši korijeni su zapisani na našoj kamenoj knjizi! To je temeljna teza koju zastupamo. Želja nekih da budemo narod bez korijena dio je općeg programa specijalnog rata, poglavito u Hercegovini. Ne, naši korijeni su duboki, sve dole do kamena živca po kome su pisali naši preci. Zato je ta knjiga vječna. Poručuju nam kako smo na tuđem, stranci, kako svoga nemamo. Što na to kažu znanstvenici? Pokrenite opciju više i pročitajte tekst znanstvenice Dr. Marinke Šimić s Staroslavenskog instituta u Zagrebu, pod naslovom "JEZIK BOLJUNSKIH NATPISA". Izvor: Stolačko kulturno proljeće, Godišnjak, godište V, godina 2007., stranica 175 - 189. Obavijestite i druge ako mislite da bi mogli biti zainteresirani.
5. 8. 2007

KAMENI SVJEDOCI, autora Ljube Krmeka

Izvor: zbirka pjesama MILOGLEDI, stranica 23.
2. 5. 2007

Moja kamena knjiga: Natpisi na stećcima u župi Gradnići; autorica Dr. Marinka Šimić

U cilju približavanja naše kulturne baštine svima nama, ma gdje bili, te također u cilju razjašnjenja nekih bitnih pojmova o njoj koja su, namjerno ili nenamjerno, bila krivo interpretirana javnosti, donosimo ovaj vrlo vrijedni rad autorice Dr. Marinke Šimić, Staroslavenski institut, Zagreb. Izvor: Godišnjak župe Sv. Blaža, Gradnići, godina IV., broj 4, veljača 2007., stranica 66 do 72. Također: http://gradnici-paoca.blatnica.com/. Slike koje su unutar rada ovdje nisu pokazane. Pokrenite opciju više. Obavijestite i druge ako mislite da bi mogli biti zainteresirani!
28. 2. 2007

Zaboravili smo ga: Nikola Vujinović, naš zaboravljeni istraživač svjetskog glasa; piše profesor Mirko Bošković

Nikola Vujinović, Hrvat iz Stoca, je bio glavni pomoćnik na prikupljanju građe za prof. Milmana Parrya sa Sveučilišta u Harvardu koji se zanimao za „rješenje Homerskog pitanja“ dovodeći ga u vezu epskim pjevanjem naših krajeva. Nikolaje bio 1933.godine otprilike dvadesetpetogodišnji mladić (po nekima je bio stariji), rođen u Burmazima, na području Stoca u Hercegovini. Po struci bio je klesar. Završio je četiri razreda škole, što mu je bilo dovoljno da nauči čitati i pisati. Obzirom da se primjetilo kasnije da je „vrlo pismen“ sumnja se u podatak da je Nikola završio samo četiri razreda osnovne škole. Kako je bio iz područja gdje je još uvijek cvjetala umjetnost pjevanja epskih pjesama, Nikola je bio i pjevač. Stoga je on razumio druge pjevače i njihove pjesme. Nikola Vujnović je nestao u II sv. ratu. Parryjeve zbirke transkribirao je ili sabrao putem diktata Nikola Vujnović koji je bio prvi pjevač koga je Parry upoznao na našim prostorima. Kad je otkrio da je Nikola pismen rekao mu je da sam zapiše svoje pjesme. Nikola je pokazao profesionalni interes, kao pjevač i sakupljač građe, za taj posao i kasnije tijekom 1933. godine on je poveo Nikolu kao svog pomoćnika. Od tada je Nikola konstantno bio u Parryjevu društvu i postao njegov glavni pomoćnik na Sveučilištu za obradu sakupljene građe sa naših prostora. Javnost bi zasigurno bila zainteresirana da se sa stručno povijesnog aspeta rasvijetli djelo Nikole Vujinovića. (Pokrećemo akciju prikupljanja podataka o Nikoli Vujinoviću. Ako tko ima kakva saznanja molimo da nam to javi.)
16. 2. 2006

Moja kamena knjiga - Pisac utonuo u vječnost

Moja kamena knjiga - Pisac utonuo u vječnost! Selo Radetići, općina Neum. Vjerojatno još za života zapisao je ono najdraže na svoj kamen. Trebali su ga samo pokriti njime. Naš zaboravljeni pisac živio je u vremenu kada većina Europe uopće nije znala za pismo. On joj je udario kulturne temelje. Zato mirno spava pod križem koji se pod teretom vremena prigiba zemlji. Podupire ga loza, smreka i drača. Pokrenite opciju više.
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (6)

Samo su stropovi stare škole još poduprti kao nekada. I jedno sjećanje iz 1912. godine: " Mi djeca sjedimo u razredu Osnovne pučke škole. Čuje se dolazi konj u trku i naglo staje u dvorištu škole. To dolazi vjeroučitelj. Skače s konja i baca uzde čuvaru. Utrčava u razre i pucne bičem. Mi napeti ko strijela. "Što znači stvoriti?" Mi vičemo u glas: "Stvoriti znači načiniti nešto iz ništa" Opet pucanj bičem: "Dobro, a što...?" (ispričao Nikola Vučina)
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (5)

... a mi kao da čujemo glas strogog učitelja: "Djeco, pospremite sve za sobom. I čuvajte stvari. Ništa nije s neba palo."
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (4)

Danas stara škola miruje u carstvu smokava i šipka. Djeca iz 1850. godina otišla su u svoju Vječnu domovinu. U njihov razred uselilo se duhovno i kulturno blago sela. Gledajući to blago kao da gledamo njih...
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (3)

Vrata pučke škole na koja su, još prije 150 godina, utrčavala seoska djeca da se još malko progombaju prije ulaska strogog učitelja. Ili da nabrzinu ponove zadnju lekciju. Učitelj bi danas mogao pitati.
26. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (2)

U Hercegovini sve niče, raste i razvija se iz kamene pimenosti; pisma uklesana u kamen živac. Tako je i ova crkva nikla na zrelosti i pismenosti naroda. Ovo je Kršćenik od 1775 do 1808. Zapisana je svaka rođena i krštena duša.
26. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (1)

Točno prije 150 godina započela je njena gradnja u Gradnićima, općina Čitluk. "Crkva se gradi na tvrdoj pećini" piše kroničar. To je opredijelilo njen život. Postala je i ostala je "crkva na tvrdoj pećini". Biblijska crkva. Turska uprava zahtjeva da se ne smije vidjeti s obližnje kule. Fra Didak Buntić stoji iza gradnje. On je i sam čovjek kamenih ideja i ljudske volje temeljene na tvrdoj pećini. Prije 150 godina gradi crkvu na pučkoj školi. Prije 150 godina seoska djeca su redovito išla u školu: u temeljima crkve "na tvrdoj pećini" učili su čitati i pisati a u crkvi moliti Boga čitajući iz molitvenika! Pismenost s naših stećaka drugačije nije ni mogla. Poput korijena pirike (pirjevine) širila se unaokolo i prodrla u kamenu crkvu. Zato što je nikla na kamenu i jer je crkva nikla na tvrdoj pećini. Dječaci i djevojčice odjevene u rašu i noseći torbice u ruci žurili su svaki dan u temelje kamene crkve da uče! Fra Didak poručuje: "Svakome je važno učiti ali djevojčicama najviše. One će odgajati djecu i važno je da znaju čitati i pisati." Dogodilo se to prije 150 godina u jednoj crkvi na selu!
4. 7. 2005

Nekropola stećaka Matića kuće u Rotimlji (4)

Listovi moje kamene knjige. Simbioza Vječnih počivališta naših roditelja, mudrosti Kamene knjige i naših voćnjaka sa slatkim trešnjama, smokvama, grožđem i šipcima. Nedostižna simbolika u srcu Europa!
4. 7. 2005

Nekropola stećaka Matića kuće u Rotimlji (3)

Listovi moje kamene knjige. Simbioza mudrosti, pismenosti, kulture, demokracije i naših pašnjaka.
4. 7. 2005

Nekropola stećaka Matića kuće u Rotimlji (2)

Naš kameni pradjed na vječitoj straži, pogleda uprta na Zapad, čekajući poziv Vječnoga na Uskrsnuće i Život. Na svom kamenom dlanu napisao je svoju životnu poruku. Poruku mira i dostojanstva ljudskog života. I to u vrijeme plemenskih ratova i nepismenosti Europe!
4. 7. 2005

Nekropola stećaka Matića kuće u Rotimlji (1)

Listovi najstarije kamene knjige u nas. Početak i temelj naše pismenosti i kulture.
PrvaPrethodna 1  2  3  4 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)