PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
19. 6. 2009

Moja Hercegovina (5), Tu gdje nam je nekada bolji život sjao!

Pogled prema padinama Žabe iz polja Gradac. Vide se gomile poredane u pravilne nizove. Svjedoci su uzavrelog života na ovim prostorima još iz daleke povijesti. Lov na padinama Žabe i poljodjelstvo u polju. To su bili i obrambeni sustavi kojima se Hercegovina branila od uljeza. Danas smo svjedoci materijalne i duhovne agresije sarajevskih aga i begova na ove prostore. Koristeći novonastalu državu oni žele proširiti granice svoga naroda. U tom prljavom poslu koriste se podjednako ministarstvima, zakonima, ekologijom i zaštitom kulturnog blaga. Koriste se turskim ratnim brodovima po plažama Neuma te vjerolomnom dnevnom američkom politikom, mašući zastavama demokracije da bi prikrili turske sablje i topove koje dovlače na ove prostore u želji konačnog obračuna za plavo more. Koriste se vrlo vješto i sudovima (zamislite nezavisnim) braniće narodu jezik i slobodu medija kako se ne bi čulo kada krenu! Koriste se i "Bosnom" i njenom kraljicom, humljankom Katarinom čije su carstvo srušili, na silu vjeru promijenili, crkve porušili a djecu joj oteli, odveli u ropstvo i pretvorili u neprijatelje one prave i jedine nam Bosne. Ali, gomile su nam svjedoci otpora i vjesnici zapretane očeve vječne vatre na našim ognjištima. Tek nekoliko suharaka i gomila se pretvara u očev topli dom, sretnu obitelj a ako zatreba i hajdučku pećinu! Domovina i njen narod žive trajno darivajući sebe jedno drugome!
18. 6. 2009

Moja Hercegovina (4), Oči Hercegovine

A oči Hercegovine, jeste li ih ikada ugledali? Svitava, općina Čapljina. Prizor pored puta Čapljina - Neum.
16. 6. 2009

Moja Hercegovina (3); Duša Hercegovine!

Kako izgleda duša Hercegovine? Tko zna osim Boga? Ipak mislim da, kada bi je ugledali, vidjeli bi prizor s naše slike! Selo Praovice, Gradac, općina Neum.
16. 6. 2009

Moja Hercegovina (2), Maslina i kameni biljeg

Nisu stećci jedini kameni biljezi Hercegovine. Njihovo nastajanje iskonska je potreba našega težaka kroz povijest. Baš kao što je i maslina i njena duboka i neraskidiva veza s mentalnim ustrojem našega čovjeka. "Evo me, tu sam!" poruka je kamenog biljega pored masline. Komu? Cijelom svijetu, planetu, kozmosu! Nekomu tamo! Kamen, težak i maslina bitak su Hercegovine. O njima se može razmišljati koliko hoćete, ali se nikada do kraja ne mogu dokučiti! To je misterij koji traje i koji će trajati vječno. U tom misteriju je tajna hercegovačke nepokorivosti. Postala je kao Hum i takva će vječno ostati. (Prizor iz sela Praovice, Gradac, općina Neum)
14. 6. 2009

Moja Hercegovina (1)

Ovaj tjedan posvećujemo nama najdražoj temi Moja Hercegovina. Pokazati ćemo nešto od blaga koga ona krije, svjesni kako je to samo kap iz Njenog oceana. Na slici je Pero Jogunica, rođen 1957. iz sela Praovice, općina Neum, koga smo zatekli na domu kako istražuje i divi se blagu koga stvori Bog a očuvaše i ostaviše nam pređi. Pero pozdravlja sve širom svijeta koji ga znaju i poručuje kako je našao više sreće u ostajanju na domu od svih odlazaka. "I sada se kao nekada zaputim u brdo pogledati ono o čemu su mi stari pričali. I svaki put iznova kao da to prvi puta vidim i čujem onu istu priču!"
12. 6. 2009

Sanduk niz Putinu, autora Tome Raiča

Dilema je ova: ili su čudni putovi Gospodnji ili je preteška sudbina seljaka, težaka. Najprije obadvoje. Pokrenite opciju više!
11. 6. 2009

Izgubljena ovca, autora Ljube Krmeka

Vodimo vas, poštovani posjetitelju, u staru kolijevku života, trunku prije bešike i one nejači što će uskoro u njoj zaplakati. Što ćete vi o svemu poslije misliti: ili to netko kupi gunjine ispred kuće pošto je ponizo duhan ili ono grmi dalje, u brdu, pošto je vrijeme trešnjevih kiša. Bog zna, a vi misliti što god želite. I uživajte! Pokrenite opciju više i uđite u svijet koji je ostao u pričama.
8. 6. 2009

Poruke s Radimlje 2009. godine; propovijed Prof. dr. don Tome Vukšića

Donosimo u cijelosti propovijed Prof. dr. don Tome Vukšića izgovorenu na misi za žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, Radimlja kod Stoca, 23. svibnja 2009. godine. Misa je održana u sklopu kulturne manifestacije "Stolačko kulturno proljeće" koju svake godine organizira Matica hrvatska, ogranak Stolac. Odavno su prispjeli plodovi žrtve na Radimlji; novi život niče na oltaru mučeništva naših predaka. Krvnik je baš obratno planirao; on je htio uništiti Život, odvući ga u prokletstvo tame i beznađa. A on ga je zapravo posijao da nikne Novinom i da struji u sretniju budućnost! Krvnik na Radimlji nije samo ljudsko tijelo ubijao, prije svega je želio ubiti ljudsku dušu ali ponajviše Boga u čovjeku. To je bio projekt Sotone a ne čovjeka. U svojoj biti to je bio projekt protiv Boga a zatim i protiv njegova stvorenja čovjeka. Ubijanjem čovjeka želio se ubiti Bog!. A nikla je Novina života združena s dušom u zajedništvu s Bogom. Sotona na Radimlji je ubijala paklenom mržnjom a nikla je Ljubav, čovjekoljublje i nada u vječni život. Već danas za nas Radimlja nije mjesto zločina, već Oltar svetosti i trajni poticaj ostanku na djedovim ognjištima. Na mjestu gdje je ubijala mržnja rodila se ljubav, praštanje i čovjekoljublje ali i trajno narodno pamćenje! Pokrenite opciju više i pročitajte propovijed Prof. dr. don Tome Vukšića. Molimo vas, učinite da je i drugi pročitaju.
6. 6. 2009

Judo klub "Hodovo" (općina Stolac) među najboljim je u BiH, piše Marija Antunović

Iako bez ikakvih izvora financiranja, Judo klub "Hodovo" iz Hodova (općina Stolac), među najboljima je u BiH. Njihov rad je isključivo zasnovan na mladenačkom entuzijazmu te upornosti koja bi mogla biti primjerom svima. Pokrenite opciju više i pročitajte njihove uspjehe u ovoj godini!
5. 6. 2009

Još jedan dječji poklik vodi

Niti tko drugi može niti zna kao djeca: pozdrav vodi i novoj budućnosti Dubravske visoravni!!!
3. 6. 2009

Nova stvarnost Dubravske visoravni (općina Stolac)

Žilavošću njenih stanovnika, Dubravska visoravan poprima novi izgled, novi sadržaj i ulazi u novu stvarnost. Temeljem vlastitoga iskustva poručuju: nema komadićka zemlje na ovom svijetu koji u sebi ne krije dovoljno vode da napoji sve što tu živi. Samo je treba pronaći. I biti uporan u tome.
3. 6. 2009

Vodovod sela Hodovo, Kozice, Trijebanj i Rotimlja (općina Stolac)

Ovo je najveći ruralni projekt u BiH koga je narod sam pokrenuo, bez interesa šire društvene zajednice. Blizu je 50 godina kako jednim kanalom u Stocu otječe oko 50 l/s pitke vode i gubi se u tlu, taman toliko koliko bi bilo potrebno svim njegovim selima. Ali do takvog projekta nikada nije došlo. Poručivali su: mi želimo štititi vode rijeke Bregava! A zapravo riječ je o običnoj nebrizi te o politikantskim ciljevima. A vodovod koga sam narod gradi, uz razumijevanje općine i županije HNŽ, pobudio je veliki interes i kod djece, onih za koje se sve i čini. Da ne budu žedni živeći na obilju podzemnih voda! Područna škola u Hodovu odlučila je posjetiti gradilište i na taj način poduprijeti projekt. Praćena svojim učiteljicama, djeca koja uče po bošnjačkom i hrvatskom programu, dakle zajedno, veselim poklicima i smijehom rekla su najljepše Da naporima za bolju budućnost ove regije. Gradilište je posjetio i don Luka Pavlović, župnik katedralne župe u Mostaru, koji je osigurao novac za ovaj dio projekta. Dječja radost nam je poticaj da spomenemo neka zaslužna imena: na čelu Odbora za gradnju vodovoda je Marko Aleksić. Na projektu dan i noć bdije Vjeko Proleta. Načelnik općine Stolac Stjepan Bošković pomaže koliko je god moguće. Projekt izvodi Komunalno poduzeće Stolac na čelu sa Nikicom Markićem. Projektant je Pavković Dragan iz Širokog Brijega. Projekt zdušno pomažu Renovabis i Handicap. Ivan Ivanković iz Međugorja duša je ove regije i projekta vodovod. Pomaže kada god je pomoć potrebna i to svim ljudima kojima je potrebna. Svima veliko Hvala!
1. 6. 2009

Vodovod sela Hodovo, Kozice, Trijebanj i Rotimlja

Ovaj tjedan smo posvetili gradnji vodovoda za sela Hodovo, Kozice, Trijebanj i Rotimlja. To je projekt koji zorno pokazuje dvije ključne stvari: nebrigu šire društvene zajednice za selo i seoske probleme te napor sela da vlastitim snagama gradi svoju budućnost. Ovo je jedini projekt takve vrste u BiH tijekom povijesti. Vodovod je dug oko 36 km a gradi ga narod vlastitim snagama. Vlastitim snagama je također osiguran izvor od oko 11 l/s pitke vode u selima Rotimlja, Trijebanj i Kozice. U ovom projektu svi su zajedno: Hrvati, Srbi i Muslimani Bošnjaci. To je projekt koji je ljude ujedinio i poveo u prosperitetnu budućnost. To je također projekt koji nikoga ne diskriminira; jednostavno je riječ o vodovodu za sve ljude ove regije kako reče mostarski biskup kao uvjet da projekt podrži. Ali, nažalost, sve ne prolazi bez jeftinog politikantstva kada je riječ o široj društvenoj zajednici, FBiH i državi BiH. S tih razina niti jedan novčić nije izdvojen za ovaj jedinstveni projekt nade i razvoja sela u BiH. Međutim, ohrabruje činjenica da općina Stolac i županija HNŽ pomažu koliko god mogu. To čini i vlada RH također uvjetujući da sve što oni doniraju bude za sve ljude toga kraja. Pomažu i stranci, najviše preko Biskupijskog karitasa u Mostaru (zahvaljujući ponajviše angažiranju mjesnog biskupa i don Luke Pavlovića). Na slici: Dubravska visoravan i dio mehanizacije Komunalnog poduzeća Stolac koje izvodi radove na vodovodu.
29. 5. 2009

Traje manifestacija Stolačko Kulturno Proljeće

U Stocu traje manifestacija Stolačko Kulturno Proljeće. Gosti završne večeri, koja će se dogoditi 30. 5. 2009. s početkom u 20 sati, su Hrvati iz Boke Kotorske. Oni će se publici predstaviti s dva predavanja i jednom video prezentacijom. Izišao je iz tiska i sedmi broj Godišnjaka za povijest i kulturu „Stolačko Kulturno Proljeće“. Ove godine on sadrži teksta na 286 stranica A4 formata raspoređenog u 34 rada, od kojih su najznačajniji recenzirani, te u 13 kratkih učeničkih radova. Naslovnica mu je dizajnirana vrijednom fotografijom Hrvatskog Radničkog Društva Napredak iz Kotora s početka XX stoljeća. Ove godine uredništvo ove stranice raspolaže s dvadesetak primjeraka Godišnjaka za podjelu te molimo zainteresirane da nam se jave.
28. 5. 2009

Što turski ratni brod traži u neumskom zaljevu (2)

Izazivanje nereda po scenariju sarajevskih agresora temeljna je zadaća turskog ratnog broda u neumskom eko zaljevu!!! Zatim bi trebala uslijediti osuda demokratskog svijeta i još jedna potvrda žrtve agresora. S tom potvrdom agresor bi mogao mnogo više. Može i sada, hrvatski narod je stjeran u Kukauše od kuda se krici ne čuju, jer on nema radija, nema svoju televiziju, novine... brani mu se jezik, napada Sveučilište. I sve to u demokratskoj Europi, pod paskom topova s turskog broda među kupačima. Agresor na hrvatski prostor i hrvatsku dušu, računa na šok koga izaziva ratni brod okrvavljen stotinama tisuća nevinih hrvatskih žrtava kroz povijest. Baš takav brod treba agresoru i on začas stiže, pošto francuski prethodno situaciju oproba. Ubiti Dušu u čovjeku, potom ubiti Čovjeka u čovjeku i na koncu ubiti Boga u čovjeku. To su tri ključna zadatka ratnoga broda što maše topovima među kupačima. Treba osigurati svojim sarajevskim miljenicima da im hrvatsko roblje ostane u haremima, kao nekada, te da im ne padne na pamet izlazak iz "egipatskog ropstva". Neka žive tu u tami zla, poput roblja, bez jezika, medija i Sveučilišta, kako to potvrdi i američki potpredsjednik u Sarajevu. Svima sloboda a Hrvatima ropstvo. Po svojoj tradicijskoj američkoj bahatosti, darova nam genetski modificiranu ljubav (GMLJ). Reče: Kukauše Hrvatima da, ali mediji ne! Mogao bi ih netko čuti kako kukaju. A te Kukauše darovaše nam Turci, u jezivom krvavom teroru, isti oni čiji ratni brod danas maše topovima po kupačima u eko zaljevu Neuma. Jeste, da nije svetog plamenog mača našega Vojvode koji s pet stotina vojnika potuče tursku silu zauvijek! Jeste da nije Sigeta, boja pod Siskom, Bečom... Jeste da ne viče naš serdar Previšić: Vlast je vaša a zemlja naša, zauvijek! Jeste da veliki Ljuban ne pojede šaku crvenice dok se engleski konzul tresao od straha što će mu turski gospodar učiniti! Jer tko je to Hrvata sabljom pobijedio, tko mu je to slobodu uzeo??? A kako je sve počelo? Prisjetimo se one "bezazlene" izjave turskog predsjednika koliko Turaka živi od Jadrana do ... Tada je sve počelo ako je ikada i prestalo. Tada smo mi već bili europski Kurdi planirani za odstrel i roblje a sve u slavu sultana. Prisjetimo se čerečenja jedne susjedne države i promislimo o razlogu. Sjetimo se Radimlje, Foruma mladih, Troje. Sjetimo se kako je jedna stočanka dojezdila u Neum s velikim graditeljskim planovima. Sjetimo se Oslobođenja i njegovih planova s Neumom, onoga sultanova reljefa koji se u Neumu prodavao kao suvenir. E, tada je sve počelo zaspali moj narode, ako je ikada i prestajalo! I protekli rat se iz istog razloga vodio. Žrtva je, sjetimo se toga, jedino vodila ratne operacije iznad Mostara i na koridoru prema Neumu, isključivo protiv HVO-a. A što mi danas trebamo činiti? Ostati mirni i dostojanstveni kao ponosni narod. Jer, nama nisu potrebne promjene u ponašanju već u našoj svijesti. Tamo je problem. Brod može doći, mahati topovima po kupačima i otići u dubinu tame povijesnog zla, otkuda je i došao. Ali Eur može puno više. On je naš pravi problem. Sjetimo se GROUP i onog simpozija starog tuzlanskog rudara! Eur može prodati vašu domovinu a vi začas postati roblje na bivšem očevom pragu ili tamo kuda vas On odvede u bijeli svijet. Zauvijek! Jedna je domovina, zauvijek jedna domovina! Samo Ona vas može sačuvati od ratnih brodova i genetski modificirane ljubavi. A zauzvrat ona traži vašu ljubav i pažnju. Domovina i Narod žive u vječitom uzajamnom darivanju i žrtvi!!! Tako je bilo, tako je sada, tako će uvijek biti. Amen!
27. 5. 2009

Što turski ratni brod traži u našim turističkim i ekološkim zonama? (1)

Odmah na početku naše analize pojavljivanja ratnih brodova u ekološkoj i turističkoj zoni Neuma, želimo iskreno pozdraviti prijateljski turski narod, izraziti divljenje njegovim uspjesima i naporima ka boljitku. Sve što se ovdje kaže odnosi se na Vladu i njene agresorske ratne brodove. Jedini zločin koji tijekom duge krvave okupacije naših prostora Turska nije učinila kršćanima, a posebice Hrvatima katolicima, vjerojatno je prijetnja ratnim brodovima ekološkim i turističkim zonama. Nije ni mogla kada ih tada nije ni bilo. Ali to čini danas vjerojatno u nakani ispraviti tu "povijesnu pogrešku". Nema tih riječi koje bi mogle opisati krvavu strahovladu turskog okupatora. Za to jednostavno nije dovoljna ljudska mašta. Stvarnost pod turskom okupacijom je bila stravičnija od bilo koje mašte. Danas su Hercegovinom posijane Kukauše, najčešće dolovi gdje su turski vojnici mučili, klali, silovali, nabijali na kolac, čerečili konjima jadne seljake i sve što su mogli uhvatiti. Tuda su odvodili djecu majkama a one bi išle za njima, kukajući (mjesta prozvana Kukauše). Tu bi ih jadne dočekali obijesni turski vojnici te silovali pred djecom i ubijali! To je bio zločin viši od ijednog zločina. Jedan izvor opisuje i posebne metode mučenja. Otac bi išao za vojskom moleći da mu vrate ženu i kćerke koje su vodili na silovanje. Uhvatili bi ga i on bi sam čin morao promatrati. Zatim bi ga doveli pod mladi dub, mladicu, hrast ili cer. Noge bi mu vezali za strijelu pobijenu u zemlju. Savili bi mladicu i vezali je konopcem oko vrata jadniku. Potom bi mladicu cera pričvrstili za tlo. Jedan vojnik bi sabljom oslobodio mladicu, ona bi se vinula u zrak kidajući glavu jadniku. Iz neba bi škropila krv mučenika. Eto, u takvim okolnostima turski ratni brod duboko vrijeđa svakoga hrvatskog čovjeka. A to mu je očito i jedini cilj. Isprovocirati ljude, izazvati nemire i priskrbiti osudu svijeta baš u vrijeme kada se barem potiho govori o mogućoj slobodi Hrvata u BiH i njihovom kolektivnom izlasku iz ropstva Federacije BiH. Turski ratni brod, prema narudžbi sarajevskih agresora, želi Hrvatima osigurati život bez slobode, bez medija, bez školstva, bez Sveučilišta. To je njegov konačni cilj! Zato on maše topovima po našim Kukaušama da se više nikada ne rodi pomisao o slobodi i oslobođenju, misao koja je i velikog stolačkog pašu odvela u strašnu smrt. A što je zapisao kroničar Marijan Bogdanović u Ljetopisu kreševskoga samostana na stranici 239, pročitajte opcijom više (M. Bogdanović, Ljetopisu kreševskoga samostana (1765 - 1817), biblioteka Iz Bosne Srebrene, Sarajevo, Zagreb 2003. godina, stranica 239 do 242.)
26. 5. 2009

Što ratni brodovi traže u našim turističkim i ekološkim zonama?

Što ratni brodovi traže u našim turističkim i ekološkim zonama, tema je kojom se ovoga tjedna želimo baviti. Ovu temu želimo realizirati upošljavajući naš razum na relaciji analiza - zaključci. Naime, kako vrijeme prolazi sve su češći posjeti ratnih brodova ekološkoj zoni Neuma, među turiste. Raste strah i opravdana zabrinutost. Kakve ciljeve traže topovi među kupačima? Zašto su domaći zabrinuti a oduševljeni oni daleko iz kontinenta? Zašto se domaći prave da broda nema, s izrazom gorčine na licu, a za one iz kontinenta se organiziraju dolasci u Neum da brodu mašu i pozdravljaju mornare? Riječju, zašto su domaći zabrinuti i ogorčeni a oni iz kontinenta oduševljeni? Što se to iza svega krije? Što su ciljevi, kakve su namjere? To su osnovna pitanja kojima se ovih dana želimo baviti! Želimo nekumu postaviti ona ista pitanja koja su ovih dana mnogi postavljali preko telefona: što Haris Silajdžić radi ovih dana obilazeći poluotok Klek u četiri đipa dok turski ratni brod maše topovima prema neumskim selima i kupačima, tamo gdje su, ne tako davno, turske galije prepune vojnika spalile hrvatsku zemlju, poubijale na tisuće seljaka, poklali djecu i odveli ih u sepetima u tuđu zemlju da se više nikada ne vrate doma osim kao krvoloci te iste vojske? Je li Vlade prijateljskog nam turskog naroda stid što takve zločine danas čini? Hoćemo li pronaći prave odgovore na ova teška pitanja, samo Bog zna. Ali mi znamo da ćemo se truditi i upravo Njega zazvati da nam u tome pomogne!
25. 5. 2009

Međužupna liga Hercegovine Mostar, don Mladen Šutalo, koordinator lige

U našim hercegovačkim biskupijama već sedmu godinu zaredom održava se Međužupna liga Hercegovine. Ove godine smo konačno oformili i internet stranicu: www.zupnaliga.info, koju nastojimo osvježavati potrebnim sadržajima. Prošlogodišnji pobjednik (Sv. Matej – Mostar) nas je predstavljao u trodnevnom susretu s pobjednicima ostalih liga iz hrvatskih biskupija u Zagrebu, od 6. do 8. lipnja 2008. godine, a ovogodišnja najbolja ekipa će nas predstavljati na završnici KMNL-a u Zadru, od 5. do 7. lipnja 2009. Smisao ove Međužupne malonogometne lige jest dvojak. Prvo, približiti poprilično zapostavljeni uzrast mladih životu župne zajednice kroz zajedničko druženje i natjecanje, što bi bilo vrlo važno za samu župu iz koje mladi nogometaši dolaze kao i za njihov osobni vjerski i općeljudski razvoj. Drugo, zbližavanje i upoznavanje tih istih mladih s mladim nogometašima iz drugih župa naših biskupija, kao i stvaranje novih prijateljstava ali i pokazivanje i dokazivanje sportskih vrijednosti i talenata kroz fer i dobru igru. Župe koje su se prijavile i koje su sudjelovale u MLH 2008./2009. su: Buna, Čapljina, Čitluk, Čerin, Dračevo, Gradina, Kruševo, Mostar - Katedrala, Mostar - Sv. Ivan, Mostar - Sv. Matej, Mostar - Sv. Petar i Pavao, Polog, Rotimlja, Stolac, Studenci i Tepčići. Župe koje igraju završnicu lige (polufinale i finale) u srijedu 20. svibnja 2009. s početkom u 19h u dvorani na Bijelom brijegu, su: 19.00: Presveto Trojstvo (Buna) – sv. Ivan-Glavosjek (Gradina) 19.40: Presveto Srce Isusovo (Studenci) – sv. Petar i Pavao (Rotimlja) 20.20: Revijalna utakmica: SVEĆENICI – NOVINARI 21.00: Finale (pobjednici iz prve i druge utakmice) Iskreno se nadamo Vašem odazivu i medijskoj potpori te unaprijed u ime Organizacijskoga odbora i svih sudionika ovoga športskoga događaja od srca zahvaljujemo. Pozovite putem medija sve one koji žele pogledati, nadamo se, dobru i lijepu igru – bez psovke! Ljubitelji lopte – DOBRODOŠLI! Ulaz je slobodan. Mostar, svibanj 2009. g.
23. 5. 2009

Poduzetnička obitelj Šutalo iz Čapljine

I na kraju dokument koji svjedoči kako je administracija uvijek to revnosno bila. Još jednom hvala obitelji Šutalo iz Čapljine na ustupljenim dokumentima.
22. 5. 2009

Poduztenička obitelj Šutalo iz Čapljine

Objavljujemo dokument iz 1941. godine u kome dvije prijevozničke obitelji iz Čapljine, obitelj umrlog Hasana Kavare zastupana njegovom udovicom Šemsom Kavara i obitelj Boška Šutalo, prijavljuju svoje autobuse na liniji Čapljina - Imotski za nabavku goriva.
PrvaPrethodna 2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  16  17 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)