PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  14. 6. 2007   


Blago moga kamenjara: PRVA JE I POSLJEDNJA MATERINSKA RIJEČ; Nikola Džakula

 

Nikola Džakula, učenik VI b razreda Osnovne škole "Kardinala Stepinca" u Neumu, napisao je ovu pjesmu i dobio prvu nagradu natjecateljske manifestacije "Dani hrvatskog jezika 2007.", u organizaciji Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ i Zavoda za školstvo u Mostaru (izvor: Suvremena pitanja, broj 3, stranica 145 - 146). Baš u vrijeme kada hrvatski jezik, po tko zna koji puta, razdire srce domaćim nezasitnim hegemonistima i pridruženim im činiteljima zla na svjetskoj sceni, dječja pjesma je zakucala u srca dobrih ljudi. Majka, kamen, hrvatski jezik. Drago trojstvo iz svih hercegovačkih jutara s mirisom kadulje i vrijeska. Ili s rikom bure. Ili s plačom mokre kiše. Svejedno, ali uvijek drago Trojstvo. Ono je uvijek lijepo, ali posebno kada izlazi iz srca mladog čovjeka. Poput ove pjesme. Mi dodjeljujemo Nikoli i naše prvo mjesto . I želimo njemu i svima mladima sreću na blagom hercegovačkom kamenjaru. S materinskom riječi na usnama!



 

PRVA JE I POSLJEDNJA MATERINSKA RIJEČ

 

Ima nas malo

ali naš glas

je snažan

poput bure

S Neretve prema Jadranu.

vrca se kao med

kaduljin i vrijeskov

satki moj jezik hrvatski.

 

Lijep je i ljubak

bijeli cvijetak

izrastao iz kamena

i neki upitaše:

„Zar može biti takve ljepote

u tužnom sivilu krša

da svoju djecu veže

čudesnom snagom

od koje

cvatu kameni pejzaži?“

Kitim se njime od rođenja

jezikom moga roda.

On ima posebne boje,

zvukove i oblike.

 

Zanijet kao procvali bajam.

Tužan kao krška pustinja.

Veseo kao lijerica.

Zaigran kao lindžo.

Dubok kao Jadransko more.

 

Divota riječi naših

skladnih i nježnih

svilenim koncem vezu

vile Hrvatice

od vremena kralja Zvonimira

do današnjeg dana

naše majke

ruže hrvatske

da ljudi zemlje moje

materinskim jezikom

slobodno i ponosno zbore.




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)