PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  1. 8. 2009   


Blago moje Hercegovine (7). O, javore!

 

Čabulja, pored puta za Dobrilj (Mostar - Goranci prema Vrdima, planinski put za Dobrilj). Srpnja 2009.



SMRT STJEPANA JAVORA I RODBINE


Draga braćo žalost da Vam kažem,
ne sumnjajte da Vam štogod lažem.
Tešku muku Stjepana Javora
da i kamen zaplakati mora.
Sličnu muku ljudi i ne bližu
već sam Isus što umre na križu.

Na svršetku nesretnoga Prvog rata
Srbin uze Hrvata za brata,
i ugovor napraviše takvi
da će biti u svemu jednaki.
Da za narod bude bolja sreća
i Država snažnija i veća.

A kad nas pod svoj jaram uhvatiše
ugovore bratske poništiše.
I htjeli su da Hrvata nije
nego samo jedno ime od Srbije.
Protiv toga Hrvati ustaju
da hrvatsko ime sačuvaju.
Al Srbija Hrvate prevari
i sramotno brata nasamari.

Vojsku pusti osvoji obranu
sve oružje i ratnu dežbanu.
Postaviše diktaturu strogu
što dosadi narodu i Bogu.
I svu slobodu i najmanju sruši
i najmanju protivnost uguši.
Još i Vođu hrvatskog ubiše
na tisuće strašno izmučiše.
Kad bi znali tko je Hrvat vrijedan
dobar borac pošten i ugledan
tog su odmah dali uhapsiti
i na teške muke postaviti.

Stjepan Javor to je Hrvat vrijedan
u Zagrebu trgovac ugledan.
Dosta moćan i bogat je bio
i mnoge je sirote volio
još kojim su oci zatvoreni.
Pomoć pruža i ženi i djeci
i tko je život za Hrvatsku dao
i od grozne smrti utekao.
Sve sirote Javor podpomaga
i Hrvatsku borbu braćo draga !

Još je bilo mnogo sličnih njemu
što sirote pomažu u svemu.
Draga braćo čujte što su jadi
diktatura što od nas uradi.
Kakvu muku ljudi podnosiše
što hrvatski hrabri borci biše.

Uhapsiše Stjepana Javora
mučiše ga punih osam dana
i s njim mnoge Hrvate ugledne
lavske snage naše borce vrijedne.
I htjeli su da sviju riješe
te ih strašno mučiti započeše.
Ne daj Bože nikom takvu muku
strašnoj zvijeri ni gorskom hajduku.

Tude krivi spisak napraviše
i Javora na potpis prisiliše.
Takovi su spisak napravili
da je Javor zločin počinio
pred ostalim da je vođa bio.
Stjepan Javor voli život dati
nego krivi spisak potpisati
jer s tim potpisom sebe na smrt sudi
 i ostalih mnogo pravih ljudi.

Draga braćo da ste čuli jade
Kad njim Javor potpisa ne dade.
Naj prvu mu tude muku daše
po tabanim štapom udaraše
da ne može ni na pamuk stati
siluju ga šoderom šetati.
Drugog dana teže muke biše
pod nokte mu klince udariše.

Trećeg dana teže muke veće
na ruke mu patent zmiju meće
to francuske jesu patent zmije
što mu i kost na ruci probije.
Petog dana obadva tabana
vežu za dva stupa vodoravna
a nistrmo glavu obišaju
dok mu jadne kosti ne popucaju.

U tim mukama moja braćo draga
izgubi se otpor i snaga
da se ne more oduprit ditetu
sitnoj ptici i malenom pjetlu.
Nesretnjaka tako obišena
komu snaga bješe izgubljena
tukuć nogom lice nagrdiše
i oko mu iz glave izbiše.


Tako ljudi čovjeka ne biju
i zvijer ljutu ni otrovnu zmiju
koji umre slušaj što mu rade ;
ni mrtva mu mira ne imade
već ga bace sa trećega kata
to je ljubav od Srbina brata.
Sutradan bi u novinama bio
Da je sam skočio i smrt učinio.

Još zlotvori dosta im ne biše
Uhapsiše sina i suprugu
Sve za žalost i njegovu tugu.
U kući dve su kćerke male
bez ikoga plačuć ostale
od jedanest i devet godina.
Gorko plaču kao dva jelena
gorko plaču dječica nevina
gorko plaču zamilenim tatom
sad još više za mamom i bratom.

Susjedi bi pomoć dali dici
al se boje propast u tamnici
jerbo straža po danu i noći
tim sirotim ne pusti pomoći.
Plaču jadne noć i danak cili
jao naši roditelji mili
vaše ruke mnogim pomoć daše
mi mrijemo dve sirote vaše.
Kad su djeca od gladi zabujale
iznemogle plakat prestale.

Gladnu djecu straža je odvela
polu mrtvu je ocu dovela.
Da je tkogod Javora vidio
da je kamen on bi zacvilio
jerbo nije sličan ni živini
nego gnjiloj u grobu lješćini.
Noga špagom biše privezana
a u prlje ruka omotana.
Zubovi mu biješe izbijeni
a obrazi grubo otečeni.
Oka nema zavijena glava
a odjeća sva mu je krvava.

Osmi danak mučenja njegova
najteža je muka Javoreva.
Ne tuku ga nit ga udaraju
već u srce tešku žalost daju.
Osam dana ništa jeo nije
Gladna želja srce da izbije.
U ćeliji bješe stolić mali
Pun je krasnih jela natrpanih.
Potpis traže jelo obićaju
al badava koristi nemaju.

Tad pod ruke njemu šljake daše
i nesretnu dicu pokazaše .
Kad ugleda svoju dicu jadnu
bijednu, tamnu, žalosnu i gladnu
on uzdahnu pobljedi u licu
i upita nesretnu dičicu ;
Što je za Boga djeco  moja mila
kakva zloća na vas se urušila.
A dica ga u čudu gledaju
jer nakažen pa ga ne prepoznaju.

Tad na jednom poznaše ga dica ;
Ta to li si ti naš mili tatica !
Daj što traže potpiši njima sada
ne pusti nas umrijeti od glada
jer ti ako ćeš spisak potpisati
rekla nama straža jesti dati.

Draga djeco nemojte se molit
vašu molbu neću udovoljit.
volim s vama skupa mrijeti
neg pravedne ljude optužiti
a da je zbog mene ja bi potpis dao
sebe smakao a vas sačuvao

Milu dicu izljubit je htio
da bi se s njima oprostio.
Lice bolno izbijeni zubi
pa ne može dicu da poljubi.
Niti može kao otac mili
da ih rukom prebitom zagrli.
Šljake držeć, a drugom miluje
da osjeća, da ih ljubav čuje.

Suze roni čuje žalost veću
sina i ženuna muke mu meću.
Sin jedini i žena milena
gorko plaču k'o dva jelena.
Pod ćelijom čuju se udarci
plaču braća i mileni znanci.
Kada dica mamu po glasu poznaše
ko dvije guje zaplakaše.
Kada dica počeše plakati
brata, mamu milo spominjati
tad ga tuga nemilo uguši
u nesvijest se na zemlju sruši.

Od nesvjesti kad se povrati
on žalosno poče uzdisati.
On uzdahnu reče Bogu svomu ;
Ne drži me na svijetu ovomu
nek ja gubim svoj




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)