PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  23. 12. 2008   


Božić u Sovićima, piše don Marinko Ivanković

 

Teks smo preuzeli sa Sovici.INFO. Zahvaljujemo autoru i odgovornima za web stranicu na tekstu. SRETAN VAM BOŽIĆ, MA GDJE BILI! SVETO POROĐENJE ISUSOVO. MIR BOŽJI I MI BOŽJI, ISUS SE RODI DADE NAM MIR BOŽJI! HRISTOS SE RODI!



BOŽIĆNA ČESTITKA SOVIĆANIMA
Sovici.INFO   
Nedjelja, 21 Prosinac 2008

Badnji dan je i sjedoh za računalo, da napišem Božićnu čestitku Sovićanima zahvaljujući onima koji su otvorili web-stranicu.

Sjećanje se vraća u prošlost, u djetinjstvo i slavljenje Božića u Sovićima.

Na Badnji dan pripremili bi se Badnjaci. Tri dubove bilje (cjepanice), tako da mognu stati u špore (štednjak). Otac je pripovijedao da su u još ranijim vremenima kad se vatra ložila na ognjištu Badnjaci bili veliki i po dva metra i više tako da mogu gorjeti cijelu Badnju noć. Badnjaci su se unosili kad bi pao mrak i unosili su ih samo muški članovi obitelji. Unosio se jedan po jedan Badnjak i onaj koji je unosio sa vrata bi pozdravio: "Faljen Isus i na dobro vam došla Badnja večer i sveto Porođenje Isusovo", a oni u kući bi odgovorili: "I s tobom Bog dao zajedno" i tako tri puta jer su se unosila tri Badnjaka. Zatim bi se poškropila kuća, izmolile večernje molitve i pojela skromna posna večera, jer je nekad na Badnji dan bio strogi post.

Prvih godina poslije Drugog svjetskog rata koliko se sjećam nije bilo Polnoćke, nego se na misu u Gorance išlo vrlo rano. Kad bi došli u Gorance još bi bila duboka noć i bile su tri mise jedna za drugom i kad bi mise završile tek bi se svanulo. U crkvi nije bilo klupa nego su svi stajali. Jedino je u dnu crkve bila jedna mala klupa u kojoj je uvijek bila Pedauša. Crkva je bila nabijena svijetom, a neki su morali stajati i vani. Muški su bili s desne strane u crkvi, a žene s lijeve. Od mise najviše mi je ostalo u sjećanju pjevanje "Božićne pisme ". Samo se ona pjevala, a druge Božićne pjesme nitko nije ni znao niti pjevao. A "Božićnu pismu" (U se vrime godišta) pjevali su svi i pjevala se cijela (dvadeset i jedna kitica). Svi su je znali na pamet, jer se pjevala i kod kuće i kod ovaca i navečer na silu kroz Došašće i drugo se nije smjelo pjevati. Kad bi se na Božić pjevala u crkvi iz stotina grla, bio je poseban doživljaj.

Poslije mise išlo se na Božićni ručak, koji je trajao zapravo cijeli dan i produžavao se duboko u noć. To se zvalo "Paljenje sviće". Svića se palila među najbližom rodbinom. Obično među braćom i sestrama.

Nije bilo Božićnih jelki niti jaslica, nego je uobičajeni Božićni ukras bio ispečena pogača, koja se ukrasila sa zimzelenim grančicama, a u sredinu se stavila posuda u kojoj je bilo žito i tri svijeće, koje su bile povezane po mogućnosti s trobojnicom, a među svijeće se stavljala jabuka. Kad se čeljad okupila za ručak zapalile bi se svijeće uz znak križa. Na "U ime Oca" palila se prva svijeća "i Sina" druga "i Duha Svetoga" treća. Svijeće bi gorjele dok bi trajao ručak, a kad je ručak završen svijeće bi se gasile uz molitvu, tako da se komadić kruha umočio u čašu vina i s njim bi se ugasile svijeće opet "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". A čašu vina u koju je umočen komadić kruha trebala je popiti čobanica. Zatim se išlo u drugu obitelj na "Paljenje sviće".

Ja bi obično iza mise sa ocem išao u Šimuna Knjezovića na "Sviću", a po podne onda bili u nas i u Vrane palila svića.

Iako se bilo siromašno i oskudica svatko se trudio da za Božić bude obilje, za ondašnje prilike. Našla se koja suha smokva, za Božić se sačuvao koji orah i lišnjak za dicu, ali iza odrasle da mogu zamezit uz rakiju prije paljenja sviće. Kuhalo se najbolje što se imalo i što se znalo, a svakako je bilo neko jelo od kiselog kupusa sarma ili kalja. Kuhala se i "zaoblica". Zaoblica je  bila u tome da se skuhala polovica šilježeta u komadu. Pite i uštipaka je svakako moralo biti. Krmad se ranije klala da za Božić mogne biti i pršuta makar ne bio do kraja suh. Božić je bio jedini dan u godini kad je moralo biti i vina u kući, a koliko znam jedino za Božić su se kupovale jabuke, a znalo se kupiti i rogača.

Zimski dan kratak i brzo bi prošao. Slavljenje Božića protezalo se duboko u noć uz razgovor, druženje, čulo se i pjevanje "Božićne pisme", gange i putničkog pivanja, kad bi vino malo jače ugrijalo krv.

Božić je bio najposebniji dan u godini u Sovićima. Božić se čestitao svima. Čestitalo se najprije u obitelji, pa na putu prema crkvi, na izlazu iz crkve, pri slučajnom susretu ili bi se otišlo čestitati u komšiluk.

Sjećajući se Božića u Sovićima, pokušao sam zapisati barem dio. Iako je u slavljenju Božića bilo dosta zajedničkog, opet je svaka obitelj imala nešto svoga. Dobro bi bilo da još netko napiše svoje sjećanje na Božić, da nadopuni ono što sam ja zaboravio ili ispustio. Svaki zapis o ljudima i događajima obogaćuje uspomenu na Soviće kakvi su nekad bili, a i ovu stranicu obogaćuju.

Na kraju želim čestitati Božić svim Sovićanima, koji su na bilo koji način povezani s ovom stranicom. Čestitam jednom kiticom "Božićne pisme" kako se pjevala u Sovićima:

                        "U ponoć se Bog rodi"

                        Nebo zemlju prosvitli

                        Ko podne svitlo bi

                        Svetom Divom Marijom"




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)