PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  21. 11. 2008   


Dernek u Rotimlji, autora Miše Prkačina

 

Derneci, običaji, djevojke i mladići... U ovoj pjesmi žive mnoge seoske legende toga vremena, zdravi i okretni mladići koji pred crkvom, poslije svete mise, bacaju kamena s ramena. Seka gleda što će se dogoditi i strahuje za rezultat. Malo podalje od nje među narodom, upola skrivena, jedna je druga djevojka koja nije seka, a jednako tako strahuje. Zapravo zbog nje mladić danas daje sve od sebe i kamen leti daleko, daleko... Pokrenite opciju više! Budite na derneku u Rotimlji. Ta svetac je danas, barem u ovoj pjesmi. Sveti Petar i Pavao.



DERNEK U ROTIMLJI

U Rotimlji na Svetoga Petra
Vrućina je bez imalo vjetra
Sa svih strana narod božji vrije
Misu svetu želi čut što prije

Od sela je crkva malo dalje
Za svetog bi Petra bilo kalje
U nekoga ima mnogo mesa
U toga je podebela kesa

Nakon mise nastavi se šetat
Niko nikom ne bi trebo smetat
I kolo se hvata na široko
Sve to gleda moje zdravo oko

U kolu je i Pavlović Grga
U trojancu sve se živo trga

Običaj je bio tog vremena
Bacao se kamen sa ramena
Neki momci suču svoje brke
Baco bi se kamen iza trke

To promatra i poneka sestra
Brat joj baca kamena iz mjesta
A neki bi bacili i bosi
Odaklen si mladiću i tko si

Tu mladići mjerili su snage
Zato nije bilo druge vage
U Dubravam rakiju su pekli
Prisjećam se što su neki rekli

Ljuban Perić iz Trijebnja sela
Srca smjela ponizna vesela
I brat njegov po imenu Marko
Obadva sam obožavo žarko

To su moji i od moje krvi
Tu je Ljuban u bacanju prvi
Neki momci od njeg bace dalje
Preko svih njih kamen Ljuban šalje

Ljuban drži do ponosa svoga
Nitko s njime bacat nije moga
Rođak Miško vatra je i kremen
Pravdao je svugdje svoje pleme



Poznati su momci iz Kamene
Pričale su I cure I žene
To je pleme iz Kamene brda
Vjera im je Katolička tvrda

Fabijan je Tadija i Miho
Na dernek su dolazili tiho
I brat Mihin po imenu Vlatko
S lijevom rukom kamen baci glatko

Ilija je mladić znao za se
Ruku nije dao nase
Ak je momak i odlučan bio
Nitko njemu ništa nije smio

Vitka stasa širokih ramena
To su momci Vlahića plemena
Ti su momci od svojega posla
Držali su do svojega ponosa

Tko ih pamti i koji su živi
Treba čovjek tomu da se divi
Tadija je markantan muškarac
Za cure je bio pravi mamac

Fabijan je brat Vlatko i Miho
Molili su ponizno i tiho
Svi su bili kršćanskog reda
Na derneku svak bi u njih gleda

Pričalo se i o jednoj grupi
Rotimskoj je pripadala župi
To su bili svi veseli momci
Dobri momci Puljića potomci

Boro Vinko Andrija i Pavo
Pjesmu Pavo započet je znao
Prisjećam se Ivana i Vlatka
Kod Vlatka je priča bila kratka

Andrija bi svoje grlo dao
On je neke dobre pjesme znao
Mujo kuje konja po mjesecu
Ja sam gladan pjevaj Petru svecu

Još je bilo na glasu elita
Po selima jedan drugog pita
Svako selo nekog svog imade
Sve se tako u životu znade.




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)