PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  3. 10. 2008   


DRAGO POLJE MOGA RODNOG KRAJA, autora Miše Prkačina

 

Od Brkuše do Rivinskih vrata ...



DRAGO POLJE MOGA RODNOG KRAJA

Od Brkuše do Rivinskih vrata
to je polje prastarih Hrvata
Drago mjesto moga zavičaja
I najdražeg moga rodnog kraja.

Sve od Grede do `ladinskog brda
Meka zemlja nigdje nije tvrda
Ispod ceste vinogradi redom
Rodno mjesto moje je pod Gredom.

Divno polje oaza si mira
Misleć na te moje srce dira
Nekada se tu sijalo žito
U vremenu kad je vlado Tito.

I duhana mnogo se sadilo
Oko njega puno se radilo
Po tebi sam igrao i skakao
Kao dijete ponekad i plakao.

Tu sam čuv`o i šiljež i kravu
I za tele čupao sam travu
Divljakinje mojih pradjedova
Svud po svijetu imaš ti sinova.

Fizički smo napustili tebe
Trebali smo prehraniti sebe
I ja jedan od tih sam sinova
Tvoga jata sivih sokolova.

Težačke su kopale te ruke
Iz ledine to su bile muke
U proljeće ne bi bilo kiše
Težak vapi za kišom uzdiše.

Zemlju treba pripremit uradit
Želi težak posijat posadit
Motikom je suhi grumen tuko
I sa branom po tebi je vuko.

Za branom se dizala prašina
Do proljeća zimska je tišina
Svaku biljku trebalo je zalit
U tom poslu moglo se i falit.

S K lokuna se donosila voda
Prtit nosit nije bilo zgoda
Nosio sam i ja ćaći vode
I od duška skoro litra ode.

Prisjećam se kad je vodu pio
S čela bi mu znoj težački lio
I niz lice cure znojne kapi
Trenutak je krvav bio svaki.

Na rukama žulji od motike
Tvrđi su mu od konjske kopite
Dlanovi su ko hrastova kora
Sa motikom se čeljad hranit mora.

Kao dečko s ćaćom sam hodio
U oranju konje sam vodio
I po tebi čuvao sam vole
A u hladu pleo bi krtole.




Divljakinjo ti si dala sebe
Moj je ćaća njegovao tebe
Škiju mota kremenom je pali
Dim potegne i Bogu zahvali.

Od tog svega nešto je najdraže
Kad se tetka sa purom ukaže
Krajevima raste cvijeta travanj
Za mene je ručak pura prava.

Dok grlica na vrh murve guče
Tetka pitu po siniji suče
U podne bi na mrginj zasjeli
Za užinu pitu bi pojeli.

Europu sam prošao poprijeko
O tom pišem to bi svugdje reko
Obišo sam razna mjesta mnoga
Al` ne nađo miris polja svoga.

Nit Ponora nit Podulica
Nit miris plavih ljubičica
Nit Klokuna niti vode bistre
Niti duše djevojačke čiste.

Nit Brijestova niti Okrajaka
Nit kaloša nit opanaka
Niti drače koja bodljom bode
Nit putića koji poljem vode.

Nit potoka koji poljem teče
Niti sunca koje žarko peče
Prisjećam se na djetinje dane
I na mladost moje vrlo rane.

Ćaću tetku i tu Bog je kušo
Kao dijete nisam uvijek slušo
Tad ne spozna što poznajem sada
Naljutio ne bi ih nikada.

Polje moje najdraže i milo
Sad i prije najdraže si bilo
Sve plodove težaku si dalo
Po tebi se razno voće bralo

Ti si uvijek sebi mene zvalo
U djetinjstvu radosti mi dalo
To je polje moga rodnog mjesta
Okolo je sada asvalt cesta

Dolazi se tebi sa svih strana
Ni prije ti ja ne vidje mana
Do tebe se mnogo brže stiže
Svi poslovi sređuju se brže

Struja asvalt tu je pitka voda
To je želja bila mog naroda
Podigoše crkvu s dva zvonika
Kraja moga to je ponos dika

Sagradi se na kamenu tvrdu
Na malome Aladinskom brdu
To je ponos cijeloga kraja
Prelijepog moga zavičaja.




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)