PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  24. 10. 2009   


Drenjine i Ne diraj mi!

 

Kažu da ih je isplakala Humska i Bosanska Kraljica za svojom djecom. Drenjine. Tako kažu. Neki, opet, vele da su to biseri s đerdana jedne humske princeze izgubljene u tuđem svijetu. Drugi, pak, misle da su drenjine stvorene poradi Gorčina i Kosare u ona davna vremena kada je Kosara bila s ovu a Gorčin s onu stranu Modre rijeke. Ne bi on to smio činiti, ali je ipak u potaji rajskim voćem preko rijeke gađao svoju Kosaru. Jedno je zrno palo u plodnu zemlju i nikla je Drenjina. Ima i onih koji vjeruju kako je to stvrdla krv Boljarina u boju protiv napasnika, nasrtatelja, okupatora, silnika, strijele, sršljena ili zmije. Sve je sablja kosila a krv se prosipala i stvarale se drenjine. Zato, misle mnogi, ne postoji onaj čovjek na svijetu koji im boju, okus ili miris zna i može opisati. Taman sjednete za stol da ih opišete a one mijenjaju sebe i svijet oko sebe. Ostaje tek slutnja i to je sve što se o njima može znati. Ipak, čini se istini je najbliža ona tvrdnja koju je jučer baka povjerila unuci. To su zrnca koje je bacala Kosara da Gorčin pronađe put do nje, kada je u roblje odvedoše. I bi, da on preboli ljute rane, neprebolne. Poslije, ne znam točno koliko, bacala su ih i djeca naše Kraljice Humske i Bosanske, da se otmu ljutom zmaju i vrate majci. I bi, da ne bi naše nevjere! Ali su, djeco moja, drenjine ipak rodom rodile. Zato NE DIRAJ MI, autora Maria Kneževića pročitajte opcijom više! Autor prigodne fotografije: Tomo Raič. Ime fotografije: Suze humske majke!



NE DIRAJ MI

 

Oj, krvniče, što si doš'o

Kud li si to s mačem p'ošo?

Pokraj mene nećeš ući

Jer od tebe jesam ljući!

 

Ne diraj mi moje ljude

Ovo malo moje grude!

Ne diraj, što nije tvoje

Ne prisvajaj kao svoje!

 

Ne diraj mi križ, naš znamen!

Ne diraj mi krš i kamen!

Ne diraj mi opanke, samare

Konje, kola, stoku, kuće stare!

 

Ne diraj mi stećke i grobnice

Modre rijeke, njive oranice!

Ne diraj mi ceste, ni dvorišta

Miris toplog kruha s ognjišta!

 

Ne diraj mi stare običaje

Svo to blago, što nam zemlja daje

Sve proživljene dane i sve noći!

Ne diraj me, nećeš dobro proći! 

 

 




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)