PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  20. 10. 2008   


Duhom protiv tiranije: Beg i njegov sluga Pudar

 

Ova priča nema izravne veze s plemićima iz turskog vremena, Rizvanbegovićima ali je približno iz toga vremena i dobro ga oslikava te se čini kako je vrijedno zapisati je. Pogotovo što je istinita i što se gotovo nepromijenjena pričala s koljena na koljeno. Opcija više.



Priča se kako je neki stolački beg imao vinograd u Popratima te najmi mladića Pudara da se o njemu brine. Pudar je bio vrijedan mladić a beg se s njim dogovori da iz nadničara, koje najmi kopati vinograd, izvuče najviše što je moguće kao predvodnik a poslije neka odmori. Dogodi se da te godine najmi težake braću Perića također iz Poprati. Pogodi se za dnevnicu te počeše kopati. Prvi je Pudar a Perići za njim. Beg sjeo tako da ih može promatrati te srče kavu i puši iz čibuka.

Pudar daje sve od sebe da se pred begom pokaže. Kopa i juri naprijed. Stariji brat Perić ga opomene:

- Polako čovječe Božji, pocrkati ćemo danas, ta dug je dan.

Ali, ne. Pudar još brže kopa. Perići se pogledom dogovore među sobom. Kada su kopajući prolazili mimo bega, Perići munjevito pojuriše naprijed. Lupaju motikom za nogama Pudara, te zavikaše:

- Miči se lijenčino. Što si se tu ukopo ko panj. Miči se! Zar ne vidiš da nas beg promatra?

Pudar daje sve od sebe ali su Perići mnogo snažniji i vičniji radu. Znoj ga oblijeva i teško diše. Upeko zvjezdan a Perići mu stalno za nogama i viču.

Kada su bili na drugom kraju vinograda gdje ih beg ne može vidjeti, Pudar će gotovo plačnim glasom:

- Što vam je ljudi? Pocrkati ćemo danas. Ja sam begov sluga pa se moram dokazivati ali što je vama?

- A, tako! Reče stariji brat Perića. - Tako znači. E, dobro. Ovako ćemo. Kada kopneš lijevo motikom predahni na desnoj nozi. Pa kopni desno a predahni na lijevoj.

Pade dogovor. Beg gleda, težaci kopaju lagano i sve odmaraju. Shvati igru. Kada su bili pokraj njega, lijepo ga po turski pozdrave, kakav je inače red, pa nastave. Tako do u večer.

 

 




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)