PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  14. 7. 2006   


Duhom protiv tiranije - Bijelko Kudrić i izbori za narodnu vlast

 

Kako Drugi svjetski rat polagano odmiče, život se koliko toliko normalizira, odnosno ulazi u nužnu kolotečinu. Jer, kako se to veli, rodio si se moraš živjeti. Samo se s Bijelkom događa nešto drugo. On duboko u duši pati za djecom a to rađa biserima njegova duha uvijek u smjeru onih tiranske duše i mogućih krivaca. Ali i godine prolaze te je Bijelko sve slabiji i slabiji. Dakako, samo u tijelu, duh je svjež kao u najmlađih dana. Proglasiše drugovi seoske narodne izbore. Dva su kandidata: jedan Srbin i jedan Hrvat. U to vrijeme je bilo važno postati drugom, dakle da te netko negdje izabere. Tada ulaziš u stroj i s njim možeš dogurati sve do vrha. Narod izabrao druga! Jer je kritičan i samokritičan, jer voli revoluciju i njene plodove, jer je odan socijalističkom radničkom samoupravljanju…Skupilo se cijelo selo da bira druga. Očito kako je to ovdje ozbiljno shvaćeno, jer nije prošao sugerirani od viših instanci već su rezultati bili neodlučeni. Birali opet, opet neodlučeno. Razišli se. Drug nije izabran. Sutri dan je pazarni u Crnugovcu. Skupilo se dosta svijeta. Svatko doveo ja li kozu, ja li ovcu ili tele. Trgovaca je po običaju malo, dođu, provrte se i odu. Oni traže onog potrebitog, koga je nevolja shrvala, u koga će kupiti po niskoj cijeni. Možda netko ne može platiti porez a drugovi mu prijete. On je, uz plač čeljadi, jutros odriješio junicu, hraniteljicu obitelji, pa došo na pazar. Muka i ljuta nevolja. On junicu mora prodati bud zašto, a to trgovci čekaju. I kava se pije kod Zejne. Zejna je bila duša od žene, svi su je voljeli a rijetko tko preskočio popiti kavu kod nje. Ona i nije imala pravi obrt ali jeste veliki ugled pa su svi šutjeli. Kavu pije i Bijelko pa šuti. Gleda preda se. Njegove misli su u Pločama u luci. I neki dan mu netko poruči kako je vidio jednog plavog visokog mornara, nako nalik na jednog od njegovih. Možda se ovoga časa vrti po luci ne bi li potajice vidio koga svoga? Boli ga neka rana unutra i ne sluša što se okolo njega zbiva. Zovu ga: - Deder ti Bijelko reci koju! Koji je tebi drug kandidat bolju? Bijelko i dalje šuti. Još se njegove misli nisu vratile iz Ploča. Masi okolo njega je do kenjčijanja a Bijelko u mislima vidi svoju plavu, visoku djecu. Nestalu negdje po Križnim putovima. Od Slovenije do Radimlje. Samo, evo mu prilike i da ujede koga od mogućih krvnika. Ona dva druga sjede i zainteresirano slušaju. Bijelko otpoče polako: -Ja bi drugovi vako. I trećeg bi predložio pa će se netko izabrati. Kad su tri prije će netko biti izabran. Kratka šutnja. Netko će: -De reci bolan Bijelko koga bi ti još predložio? -Crkve ti eno onog Handžića (i reče jedno ime)! -Tko je taj bolan Bijelko? Ta on je umro ima dvije godine! -Tešto, reče Bijelko polagano. Ko da su oni stoga bolji od njega!






Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)