PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  24. 10. 2008   


Duhom protiv tiranije: Nekada davno u turskom vremenu, piše Luka Goluža

 

Pričaše ljudi kako su begovi i age bili u to vrijeme veliki silnici. Do običnoga čovjeka nisu puno držali jedino ako su ga mogli izkoristiti tek tada je obični čovjek mogao doći u obzir. Ponizno su većinom dolazili kod bega, poklonili mu se uz riječi „klanjam ti se zlatni Beg“,a beg bi uzvratio „što si došo pasji sine“. Poslije toga razgovor bi se nastavio po tadašnjem običaju. Davno jedne prilike čuo sam priču o nekome agi kako je jašio na konju, obilazio njemu potčinjena sela po Hercegovini. Negdje bi se počastio kavom, negdje i čime drugim, ali bi se ponekada i vrtio oko tuđih žena. Tako ti je aga jedan put „zalutao“ negdje biti će iznad sela Grede, Trijebanj, Hodovo ili Rotimlja. Došao je predvečer u kuću gdje je zatekao samu ženu, vjerojatno je i znao da je ta žena tu večer sama u kući. Po tadašnjem običaju aga je zatražio kavu, žena je kavu pripremila i poslužila ga, ali je ipak posumljala da Paša nije došao tu samo radi kave. Uzela je sjekiru, udrila agu po glavi, poslije ga skresala, stavila u arar, uprtila i odnijela u Bregavu te ga tamo istresla. Sve je to obavila tu istu noć. Tako je jedan aga nestao u Hercegovini i nije se saznalo što se s nime dogodilo sve dok nije Turska propala. Poslije, kada je već nastupila Austro-Ugarska, tada je starica ispričala što se dogodilo u njenom životu. Vjerujem da još netko znade nešto o toj priči. Luka Goluža Vancouver Canada.






Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)