PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  15. 10. 2008   


Duhom protiv tiranije: Volovi i masline

 

Hercegovina je, kao prirodno čudo, često preživljavala samo zahvaljujući vizionarstvu pojedinaca. Pogotovo u ona grka vremena kada su na nju bacali oko različiti osvajači među kojima su sarajevski hegemonisti bili najuporniji. Ali na sreću i najneuspješniji. Tijekom stoljeća oni su stvorili hercegovački imunološki sustav koji im se sam odupirao. I sve što su uporniji taj sustav postaje učinkovitiji! Danas kada otrov svoje zloće uvijaju u "brigu o međunarodno priznatoj "Bosni" nasrćući na Hercegovinu, ona postaje sve kompaktnija i sve uspješnija u borbi za svoju samostalnost i samosvjesnost. Priče o velikim hercegovačkim domoljubima skupljamo i objavljujemo u rubrici Duhom protiv tiranije. Pokrenite opciju više.



I danas postoji lokalitet zvani Masline s prastarim zapuštenim voćnjakom maslina koje se iz godinu u godinu same obnavljaju i nestaju u požaru. Nekada nije bilo tako već je tu bio gojan i dobro pažen maslinik.

Stolački paša ga je pozorno čuvao te poticao okolno stanovništvo na vlastiti uzgoj maslina što je, uz gospodarski aspekt, imalo i politički: ponovo obući Hercegovinu u njeno prirodno ruho i sačuvati od agresije aga i begova iz Sarajeva.

Dogodi se da je mladić iz imućne obitelji Perića iz Poprati, općina Stolac, tu čuvao četiri gojna vola, po kojima se ova obitelj nadaleko pričala. U blizini je čuvala ovce i mlada lijepa djevojka, te mladić ode do nje u ćosanje. Volovi, ko napas, uđoše u maslinik i napraviše veliku štetu.

Dojave to Paši a on posla po domaćina i oduze mu sva četiri vola te ih prodaje na tržnici kako bi štetu namirio. Slomi to Perića te mu nekada imućna obitelj gotovo propade. Bez volova nije mogla naprijed a mnogi dotadašnji prijatelji okrenuše im leđa. Stade domaćin odlaziti u gostionicu te se napijati i propadati sve dublje. Čak je jednoga dana u pripitom stanju prijetio Paši da će ga ubiti.

Bezbeli ko i danas, i tada je bilo doušnika u sva tri naroda te požuriše javiti paši i još toga nadodaše. Prođe pola noći te večeri kada pred kuću Perića banu zaptija te odvedoše domaćina. U to doba noći zaptija je dolazila samo po one koje je trebalo smaknuti. To je Perić dobro znao i potpuno klonu. Uvedoše ga pred Pašu. On je pušio iz čibuka i pravio se da ga ne vidi. Slomljen Perić je čekao osudu i smrt.

Najednom paša prozbori:

- Što to čujem? prijetiš da ćeš me ubiti?

Perić je šutio svjestan da više ne postoji ništa što bi mu situaciju moglo otežati ili olakšati. I Paša je pušeći šutio. Opet naglo prozbori:

- Drži na! I baci mu četiri vrećice s dukatima. - Tu je sve što sam dobio za tvoje volove. Kupi nove ili povrati stare. Oslen čuvaj masline ko svoje oči. I sadi nove. Ali dobro zapamti, ako još išta čujem lošeg teško tebi i tvojima! Ovo nisam učinio što te se bojim. Drugi je razlog. Idi!

Perić polusvjestan situacije izađe van. Paša zavika za njim:

- Čuj Periću. Ako itko sazna da sam ti vratio pare nema ni tebe ni tvojih.

Nije ni trebalo objašnjavati da se Paša ne šali. Perić dođe kući, povrati volove i stari ugled. Priču nije nikomu pričao sve do svoje smrti kada se povjerio unuku. Kazivač ove priče se hvalio kako ju je čuo iz prve ruke.

 

 




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)