PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  19. 1. 2010   


Gdje su sve živjele Botice sredinom osamnaestoga stoljeća? Ilija Boto

 

Izvor: http://ilijaboto.blogspot.com/. Autor teksta gospodin Ilija Boto. Fotografija: Kijev Do, općina Ravno.



 

Uvodni dio

Podatke vezane za spomen roda Botica počeo sam intenzivnije prikupljati nakon što sam saznao da je moje prezime ( Boto ) u najstarijim dokumentima upisivano u obliku Botica.
Kako nisam bio siguran otkuda je moj predak Ivan Botica doselio (oko 1750 g. ) na područje Ljubuškog, mislio sam da je najbolje da za početak saznam otkuda su Botice došle u Račišće na Korčuli i Rudu, odnosno Otok u sinjskoj krajini.
Iako se kroz matične knjige i ostale crkvene dokumente može pratiti povijest ovih grana Botica, nema podataka u izvornim dokumentima, koji bi pouzdano potvrdili, od kuda su Botice došle u spomenuta mjesta.

Najveći broj podataka, vezanih za migracije roda Botica u sedamnaestom stoljeću, nalazi se u starim matičnim knjigama širega dubrovačkoga područja, te u arhivima bivše dubrovačke republike.
Kad je riječ o spomenu roda Botica u dubrovačkim arhivima, kao koristan vodič može poslužiti knjiga " Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje od potresa 1667 do pada Republike 1808 g.", autora prof. dr. Marijana Sivrića.
U ovoj knjizi se više puta spominje rod Botica. Vidljivo je da su Botice doseljavale na šire dubrovačko područje iz sela Kijev Do i Trebimlja u Hercegovini.
Prezime je upisivano u obliku Botica ( Botizza ), a ponekad kao Botić ( Botich ). Ovdje se misli na različit način upisivanja kod istih obitelji i osoba.

Sa gledišta jezičnog podrijetla prezimena Botica, navešću mišljenje prof. dr. Milana Nosića, koji smatra da je Botica hipokoristik, odnosno ime koje se govori od dragosti, za nekoga čije je osobno ime Bogdan, Bogoslav, Božidar ili sl.

 

 

 

Gdje su sve živjele Botice sredinom osamnaestoga stoljeća

Koliko mi je poznato, Botice su sredinom osamnaestoga stoljeća živjele u sljedećim mjestima :

U selu Trnova živjela je 11-eročlana obitelj Ivana Botice( rođ.1705 g.). Osim Ivana, bili su to supruga Jelena i devetoro djece. Trnova je brdsko selo u tadašnjoj dubrovačkoj republici ( poviše Slanoga ), u blizini granice sa Hercegovinom.
U Trnovu je, iz Kijev Dola, doselio 1680 Ivan Botica ( djed spomenutog Ivana ).
Iako Botice nikada u Trnovi nisu bile brojne kao u Račišću i Rudi, oni ovdje neprekidno žive od 1680-e do danas. Kroz cijeli taj period u Trnovi je uvijek živjelo podjednako, dvije-tri obitelji Botica. Dosta su iseljavali na dubrovačko područje i prekooceanske zemlje.

U Mravinci ( susjedno selo do Trnove ) je živjela tročlana obitelj Mihe Botice ( rođ. 1705 g.). Ova grana Botica uzeće kasnije prezime Miše. Miho je od malena imao nadimak Miše. U Mravincu je doselio, iz Kijev Dola, oko 1700-te Mihin otac, Bože Botica.

U Mravincu je 1696 iz Kijev Dola doselio Cvitko Botica i supruga Stojka. On je ubrzo odselio u Čepikuće. Kasnije se njegova četvoročlana obitelj više ne spominje na ovom području. Iz matičnih knjiga župe Popovo vidljivo je da se on preselio u Trebimlju.

U Brocima na Pelješcu živjela je obitelj Mihe Botice ( rođ. 1708 g.).Osim Mihe, bila je to supruga Frana i šestoro djece. Miho je u Broce doselio oko 1730-e iz Trnove.

U Dubrovniku je sedamdesetih godina osamnaestoga stoljeća živjela obitelj Stjepana Botice ( rođ. 1742 g.). Stjepan je bio ugledni dubrovački zlatar. U Dubrovnik je doselio oko 1765 iz Trebimlje. Iako je umro vrlo mlad, ostao je dugo upamćen kao dobar zlatarski majstor, ali i plemenit čovjek. Zato će o njemu biti riječi ponovo, u posebnom poglavlju.


U Dubrovniku je živjela četveročlana obitelj Josipa Botice ( rođ. 1733 g.).On je , sudeći na osnovu podataka u dubrovačkim arhivima, bio kapetan na brodu " Sveti Nikola ".
Njegova supruga Pasqua rođ. Danieli bila je talijanka. Imali su dvije kćerke.

U mjestu Mravinjac u blizini Dubrovnika živjela je desetak godina četvoročlana obitelj Marka Botice ( rođ. oko 1685 ). Markova obitelj doselila je u Mravinjac oko 1715-e iz Kijev Dola. Oni su, po svemu sudeći, odselili sa ovoga područja sredinom osamnaestoga stoljeća.

U mjestu Kliševo, na dubrovačkom području, nakratko je živjela obitelj Petra i Magde Botica. Petar je sin prethodno spomenutoga Marka i rođen je u Kijev Dolu.
Oni su takođe sredinom osamnaestoga stoljeća odselili.

U Račišću na Korčuli sredinom osamnaestoga stoljeća živjelo je desetak osnovnih obitelji, organiziranih u 5-6 domaćinstava, odnosno obiteljskih zadruga. Botice su u Račišću nastanjene od samoga osnutka mjesta , 1672 g, kada su doselili Andrija, Paval i Ivan Botica. Sedamdesetih godina osamnaestoga stoljeća, od mlađih obitelji bile su sljedeće:

Obitelj Ivana Botice ( rođ. 1735 ) i Katarine Borovac. Kako se broj obitelji povećavao tako su nastavali i obiteljski nadimci , prvo u brojnijim obiteljima. Tako je npr. loza Mate Ivanova (rođ. 1763), po njemu dobila nadimak " Škafo", koji ova loza drži do danas.

Obitelj Pavla Andrijina (rođ.1730). Po njegovu unuku Franu Andrijinu ( rođ. 1790) ova loza ima nadimak " Nola" od kojih su kasije nastali Botica - Šanje.

Obitelj Frane Botice ( rođ. oko 1730) i An




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)