PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  26. 1. 2005   


HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - MUČENIŠTVO MARKA MILANOVIĆA

 

Za rubriku "Hrvatski oltar mučeništva" priredili smo izvadak iz teksta Dr. Ratka Perića, biskupa, objavljenog u: "Stolačko kulturno proljeće", godište II, godina 2004., na stranici 43. Tekst smo pročitali skenerom, pa se ispričavamo ako se potkrala koja manja pogreška. Pokrenite opciju više.



Ratko Perić, Mostar

Mučenistvo

Marka Milanovića

 

Prije 145 godina, u mjesecu travnju 1859., kod brda Takomista na putu prema Morinama, dvadesetak kilometara iznad Nevesinja zbio se tragičan događaj, koji nam je zabilježio don Vidoje Maslac (1795.-1861.), župnik dubravski (1824.-1861.), prema priči preživjelih svjedoka. Slučaj je prikazan u dvije verzije. Jedna je adresirana na biskupa dubrovačkoga, Vinka Cubranića, apostolskoga vikara tre-binjskoga (1857.-1870.), a drugo je izvješće don Vidoje spremio svomu "sinovcu", bogoslovu Lazaru Lazareviću u Rim. Lazar je urednim i doslovnim prijepisom i dobrim talijanskom prijevodom uputio sve na kardinala prefekta Svete Kongre­gacije za širenje vjere. Taj je izvještaj tako dobro uređen, preveden, bilješkama opremljen, da je mogao poslužiti ne samo za seminarsku nego i za diplomsku radnju bogoslovu Lazaru.

Mi ćemo ovdje najprije proučiti sam izvještaj, uspoređujući dvije don Vidojeve verzije, upozoravajući na neslaganja određenih podataka u njima i pokušati razri­ješiti određene nejasnoće.

O čemu se radi? Iz onoga što se iz pisane dokumentacije može sigurno za­ključiti stvari su se odvijale ovako. U proljeće, točnije u travnju 1859. god., na pastirskom putu prema planini Sominama, oko dvadeset kilometara od Neve­sinja prema Gacku, neki banatski harambaša po imenu Sava Ćeović sa svojom oružanom hajdučkom družinom presretao je planištare i nemilice ih pljačkao. Da ne bi ostao samo na tome, muslimane je na mjestu ubijao, a katolike nagonio da se izjasne pravoslavcima. Ako to ne bi učinili, bili bi na mjestu poubijani. Tijela ubijenih ne bi se smjela nositi njihovim kućama, jer ni tadašnja turska vlast nije to dopuštala. Tako su četnici s četovođom Ćeovićem iznenada napali deset do dvadeset težaka, planištara, koji su radili na svojim oranicama, i koji su iz straha pred tim hajducima pobjegli na Livodu u Dokarovu kulu. Livoda se nalazi ispod šiljca Takomista. Na toj Livodi bila je svojedobno sagrađena katolička crkvica sv. Ilije Proroka, koju su komunisti sravnili sa zemljom 1948. god. Vide joj se i danas temelji. Odatle su se, s te Livode iz Dokarove kule, spomenuti seljaci puškaranjem cio dan branili, dok im nije pristigla pomoć izvan kule i tako se oslobodili.

Harambaša Ćeović potkraj travnja 1859. bijaše uhvatio petoricu planištara iz donjih krajeva Hercegovine: jednoga muslimana, dva pravoslavca i dva katolika. Musliman je bio Mujo Gutošić iz Kruševa, pravoslavcima, ne znamo imena, a

katolički su mladići bili jedan Glavinić iz Moševića, iz gradačke župe, i Marko Milanović iz Kruševa, tada dubravska župa.

Momci su išli u planinu pripremati proljetno oranje. Musliman je imao sa so­bom dva vola i Glavinić je također imao dva vola. U družini petorice planištara bila su tri konja, natovarena svega i svačega. Hajduci su, čuvši Mujino ime, musli­mana na mjestu pogubili, bez ikakve rasprave i obrazloženja. Krvnik je, okrenuvši




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)