PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  26. 8. 2004   


ISTOČNA HERCEGOVINA NEKADA I DANAS

 

Današnja Hercegovina istočno od Neretve nekad se zvala Zahumlje. Zahumlje je prozvano Hercegovinom po Herceg Stjepanu u XV. Stoljeću. U IX. Stoljeću centar Zahumske biskupije bio je Ston. Ulaskom Stona u sastav Dubrovačke Republike (1333.) biskupija je prešla u Trebinje. U nevoljama, trebinjski biskupi bježali su u Dubrovnik (i otok Mrkanj – otud naziv trebinjsko-mrkanjska biskupija) i vraćali se natrag u Trebinje. Tako je bilo za Nemanjića, a kasnije i Turaka. Sve to navelo je Papu na odluku da od 1819. brigu za katolički puk ovih prostora preuzmu dubrovački, a od 1890. do danas mostarsko-duvanjski biskupi. Početkom Drugog svjetskog rata u Trebinjskoj biskupiji je živjelo oko 30.000 vjernika, a 1990. (50 godina kasnije) broj im se prepolovio. U Drugom svjetskom ratu i u prvim godinama poraća stradalo ih je oko 5000, od čega je tek nešto više od polovice ubijeno tijekom rata (!). preostalih desetak tisuća stanovnika raseljeni su na različite načine. «Narodna vlast»1976. ukida željezničku prugu Čapljina-Dubrovnik te gasi preostali život tog kraja. Tako su mržnja i nebriga učinile tu zemlju nesretnom zemljom i prostorom najvećeg hrvatskog stradanja. I Domovinski rat počeo je uništavanjem upravo tih prostora. Srbi i «JNA» porušili su i spalili hrvatsko selo Ravno. Nastavili su rušenje drugih sela i gradova diljem BiH. potekle su rijeke prognanika. Neki od njih iz Središnje Bosne odlučiše se započeti novi život na Dubravama. Nisu «zauzimali» tuđe kuće nego se odlučiše graditi vlastite. To je prava rijetkost, ali njih oko 700 obitelji tako započe novi život u izbjeglištvu. Osim nedostatka vode, ljudi ovog kraja žeđaju i za brigom vlastite države. Očekivana pomoć međunarodnih organizacija, ali i pomoć državnih vlasti u uspostavi života na ovom prostoru, u cijelosti je izostala. Od milijardi utrošenih u projekt obnove i suživota niti jedna kuća nije sagrađena u Bobanovu i Šuškovu selu. Također, nitko od onih koji drže pečat BiH nije iskazao poštivanje simbola stradanja BiH – sela Ravno. Tamo nisu obnovili niti jednu kuću! Vjerujem iz neznanja, mjerodavni za sudbinu BiH odlučili su negirati žrtvu, čime su izravno doveli u neizvjesnost zemlju koju vode. Ili je u pitanju potpuna nekompetentnost vođenja i upravljanja zemljom?! Bilo kako bilo, učinjen je grijeh propusta i nečinjena koji treba ispraviti. Ljudi ovog dijela BiH zaslužuju više pozornosti i poštovanja. S ovog prostora Europa baštini i «Hercegovački ustanak» protiv Turaka kao iskaz borbe za slobodu općenito. Budući da prošlost treba biti učiteljica života, onda je za sve nas vrijedna još jedna lekcija iz ovog kraja. Trebinja je iseljena jer su stanovnici tog sela izgubili bitku sa sušom. U istom selu pronađeni su ostaci rimskog vodovoda. Eto, moćno Rimsko Carstvo raspalo se i pored činjenice što mu voda nije bila tajna – kao nama danas. Ovo je kraći osvrt zastupnika dijaspore u Hrvatskom saboru dr. Ivana Bagarića, koji je izašao u Večernjem listu, nakon njegove posjete području Donje Hercegovine i koji nam je dr. Bagarić sa zadovoljstvom ustupio da ga objavimo na našoj stranici. (Dr. Bagarić sjedi na pragu Zavičajne-spomen kuće u Hutovu.)






Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)