PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  19. 11. 2008   


Katoličko vojno groblje u Mostaru, piše Toni Šarac

 

Ovaj zapaženi tekst preuzeli smo iz Dnevnog lista uz suglasnost autora na čemu mu se najiskrenije zahvaljujemo. Čini se kako su slijedeći neredi međusobno povezani a red u državi i narodu zavlada tek kada se oni riješe: nered u duši pojedinca, nered u okolišu, nered u narodu i nered u društvu uopće. Jednostavno morate ukidati onaj ne redom kako smo ih upisali ako želite stvoriti sretnu zajednicu. Ne može zavladati red i sreća u jednoj regionalnoj zajednici ako je kaos u njegovu okolišu. Jednostavno rečeno, to je prirodno stanje stvari protiv koga čovjek ne može ništa. A ne bi ni trebao! Pokrenite opciju više.



NN: U prigodi Dušnog dana posjetili smo groblje u kojem je zadnji ukop bio 1941.

 

N: Katoličko vojno groblje u Mostaru

     sedam desetljeća nitko ne posjećuje

 

 

MOSTAR - Početkom studenoga svake godine na poseban način se sjećamo svojih pokojnika, a to je ujedno i jedinstvena prilika da se na neki način obitelji organizirano okupljaju uz počivališta svojih pokojnika. To je svakako i vrijeme kada katolička groblja budu okićena mnoštvom cvijeća s upaljenim svijećama. Međutim, iako groblja u tim danima imaju novo i ljepše lice, u moru cvijeća i svijeća ima i onih grobova naših sugrađana koja ostanu i bez upaljene svijeće, koje nema tko posjetiti.

 

Grobovi dobročinitelja Mostara

Ne samo da postoje takvi pojedinačni grobovi onih koji su svojedobno život posvećivali ovome gradu – liječnici, profesori, sreski veterinari, arhitekti, građevinski inženjeri, čak neki i čelnici grada, nego nažalost, na udaljenosti svega nekoliko minuta od središta Mostara postoji cijelo jedno groblje koje već desetljećima nitko ne posjećuje, a nadležni o njemu ne vode brigu. Radi se o tzv. Vojnom groblju na Bišću polju, na južnom ulazu u Mostar u kojem su prvi ukopi zabilježeni krajem pretprošlog stoljeća, a posljednji u jeku Drugoga svjetskog rata. Premda je u gruntovnim knjigama zabilježen naziv Vojno groblje, pokopani u tom groblju nisu bili isključivo vojne osobe. Kao primjer navodimo Jozefinu Pichler, suprugu profesora mostarske Gimnazije Antona Pichlera. Uz nju, tu su pokopane brojne druge osobe, od kojih je najveći broj liječnika, profesora, odgojitelja, gradskih mjernika i drugih intelektualaca toga vremena, pa čak i djece. No, najveći dio spomenika je totalno devastiran, međutim, u dobroj mjeri je i danas sačuvan, kako smo se i sami uvjerili, grob Antona Fojarewitza, gradskog liječnika i upravnika mostarske bolnice, pokopanog 3. studenoga 1901. Radi se o vrlo plemenitom čovjeku, koji siromasima nije naplaćivao preglede, nego im je čak i davao novac za lijekove. Nažalost, ovaj je grad i takve dobročinitelje zaboravio.

 

Dijelovi stotinjak spomenika

Premda se nalazi nedaleko od središta grada, za ovo groblje mnogi Mostarci, pogotovo mlađe generacije danas i ne znaju. Kad su u pitanju stariji sugrađani, oni će tek reći da se radi o "nekom vojnom groblju koje već odavno nitko ne posjećuje", a teško da će raspolagati podrobnijim informacijama o njemu. Međutim, u ovom groblju leže kosti i onih koji su u svoje vrijeme i na svoj način dali obol ovome gradu. Stotinjak i danas kako-tako sačuvanih spomenika, koji su preživjeli vandalizam i zub vremena, čuva dosta čitke natpise, uglavnom na njemačkom jeziku. Sa sjeverne strane groblja i danas kao svjetionik stoji kapela s križem i pristupnim stepeništem, čija skladna arhitektonska izvedba jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju, gdje je pokapana ondašnja mostarska aristokracija. No, danas se, nažalost, do grobova moramo probijati kroz draču i šiblje, a kako bismo vidjeli natpise na grobovima, moramo ih dobro očistiti od trave kojom su obrasli. Premda je 80-ih godina prošlog stoljeća bilo inicijativa u tadašnjem mostarskom Zavodu za zaštitu spomenika da se zaštiti ovo groblje, do danas ništa nije učinjeno. Naznaka da će se nešto ipak uraditi, nema! Tako je danas ovo tek komad livade na južnom prilazu Mostaru, s ponekim dijelom nadgrobnih spomenika koji nije odgovarao niti jednom vandalu za upotrebu, bez normalnih prilaza groblju koji su nekada postojali, a uz to cijeli lokalitet opkoljen je željeznim cijevima i žicom, kao da ne da prići k sebi. Nije ni čudo da ne da, kad smo dopustili da se s ovim povijesnim lokalitetom dogodi ovako nešto. Toni Šarac




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)