PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  20. 4. 2006   


Moj djed i krafne, piše Luka Goluža

 

Pitaju moga djeda Đurka “Zašto ti tamo na Habatnicam prazna zemlja leži, sada poslije žita mog'o bi posijati repu?“ Djed odgovara: - Ma kakvu repu jadan ne bio, vidiš li ona dva Hasanova, ne bi ih kuka nabac'o , a ne repe! Plivin caća doš'o pogledati kako su majstori postavili grede preko podruma, gdje su pravili kuću. Stari se obuk'o, nove šalvare, nova košulja, k'o nov što bi se reklo. Proba prijeći gredom preko podruma, okliznu mu se noga i propade u podrum! Sigurno se dobro udario. Podiže se stari, izlazi iz podruma, nekako u sebi pomalo ječi. Pitaju ga ljudi kako je, jeli se udario? On se onako otresa pa veli: - Kukala mu sreća, žao mi je novih šalvara! Vidoje Salmanić, moj djed, od mame mi otac, nevjesta mu napravila one nove nakvasane krafne (krofne po naški). Pita Vidoje: - Nevjesta, što ti je ovo bona? Babićuša odgovara: -Krofne, ćaća, krofne! Uze djed krupni kolač te ga razlomi pa se nasmije. - Bogare ti nevjesta, ovi su ti kolači lažni k'o i ova država. Kad pogledaš čine se veliki a kad ih razlomiš, unutra nema baš ništa! (Na slici: pogled na kanjon suhe rijeke Radimlja)






Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)