PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  20. 6. 2007   


Moj oproštaj od sestre; piše Dr. Tomislav Đurasović

 

S posebnim zadovoljstvom objavljujemo ovaj tekst oproštaja brata od drage, pokojne sestre, "... a sve poradi poimanja "bratske ljubavi"; ljudske vrednote danas osuđene na izumiranje u ovom materijalističkom svijetu" kako piše autor u popratnom pismu. Dr. Tomislav Đurasović oprašta se, u ime obitelji, od voljene sestre Danice BENDER rođ. Đurasović: - 21.07.1941. Ravno † 11.06.2007. Velja Međa. Ali, pismo je za nas i mnogo više od toga. Ono je Blago moga kamenjara. Ono je slika sudbine Velikih, malih ljudi u tišini rođenih a u Slavi Božjoj umrlih. Često nikada ne postanemo svjesni njihove veličine. Ovo pismo je od onih koji su tu veličinu spoznali. Ili možda samo naslutili ... Pokrenite opciju više. (Na slici: Naša cvjetna polja, autora Tome Raiča)



 


Danica BENDER rođ. Đurasović     - 21.07.1941. Ravno  † 11.06.2007. Velja Međa

Sestro, moja draga!

Zamoljen sam od moje obitelji, a i osobno imam nasušnu potrebu, za ovaj posljednji oproštaj uputiti ti par prigodnih riječi.

Evo cijelu noć moga putovanja, ne mogu ti točno reći što je više naviralo, da li sjećanja, ili suze, ili možda oboje.

Kad sam te nenajavljen posjetio početkom 1992. godine u dubrovačkom hotelu «Minčeta», a ti me zagrlila, pa kroz suze i drhtavim glasom govoriš: E, jadna ti sam ti ja kud si dolazio. Dvadeset godina su te proganjali i sad će mi te ubiti ovdje na pragu od kuće. Umirujem te i kažem: Ne boj se. Ti znaš, ja se Bogu molim, a on mene pazi i voli. Nego, daj ti meni pričaj, je li ti bilo teško izaći s majkom na Batkoviće? Nosila si je skoro cijeli dio puta, a naša majka je priteška.

Nije moj brate, odgovaraš mi, nije meni majka bila teška, nego mi se jadnoj spustio strah u noge; kao da si ulio olova u nje. Sve mi se čini ne mičem se s mjesta, a majka stalno govori: Ne trči tako moja Dane, izdahnut ćeš i ti i ja.

Umrije prije dvije godine i naša majka, a mi sve troje idemo u Čapljinu, da bratski sredimo nasljedstvo. Sudac Zlatko čita: Danica Bender, rođena Đurasović, ..., molim Vašu izjavu u vezi s imovinskom raspravom ... A, ti, moja sestro Danica, rezolutno ustaješ i u stavu mirno, kao pučkoškolac, ali odvažno i stoički, odgovaraš: Gospodine sudija, ja se svega odričem, samo se moga brata ne odričem. Sudac zatečen, baš kao i ja, pogleda me i reče: Velike riječi. Ovo nisam u mojih 12 godina na ovome sudu čuo. Moj doktore, i Vi i ja možemo iz ovoga puno naučiti, naročito o bratskoj ljubavi.


Kad smo se vratili u Velju Među, pitaš me: O čemu ono ti i sudija šaputaste? Čudili se obojica, otkuda ti ono dođe u glavu, kažem.  Odgovaraš mi: Nije, moj brate, ono dolazilo iz glave, nego iz srca.

Također, se zadnje noći, a u svezi s bratskom ljubavi, prisjetih na jedan razgovor pod šatorom beduina, a u centru najveće pustinje na svijetu. Kad sam nešto više saznao o njegom tegobnom životu, pitam ga, pa zašto ne napusti ovu oazu i skrasi se negdje drugdje.
A, onda mi taj gordi nomad «očita lekciju»: Jerbo su mi ovdje pokopani srce i lijeva ruka.
Pogledujem ga, u grudi mu zaviriti ne mogu, ali obje su mu ruke još pri ramenima...

A, on će, primjećujući moju zatečenost: Ja kao i moje pleme vjerujemo, da su u našem tijelu zastupljeni i naši najmiliji, tako na primjer: otac kao glava, majka kao srce, braća kao noge, a sestre kao ruke, te da to sve u zajedništvu održava i nadahnjuje bratska ljubav, iliti ljubav kao duša.

Eto, draga moja sestro, i ja stojeći časovito uz tvoj mrtvački sanduk, izgledam zdrav i paćan, ali i ja sam od jučer bogalj i invalid, jer ostadoh bez jedne ruke, ostadoh bez tebe. Ti mi ode, ode ne od mene, nego samo prije mene. Ode, kako ja mislim, prerano i preko reda – ali Božji putovi su nepoznati.

Ja tvoj brat, tvoja nevjesta Vibeke, kao i Ana i Katarina, Matthias i Joerg opraštamo se od tebe u dubokom uvjerenju: Kad dragi Bog ovako dobru osobu kao tebe pozove k sebi, da to on čini, jerbo želi obogatiti carstvo Božje.

Hvala ti na svemu.
Zbogom i neka ti je pokoj vječni!


Dr. Tomislav Djurasovic
Postfach 810232
D-81902 München




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)