PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  29. 11. 2008   


NE POPIRAJTE ME NOGAMA, autora Ljube Krmeka

 

Tu, u našoj najljepšoj Hercegovini, traje jedan nevidljivi svijet koga samo pjesnici osjete. U njemu su zajedno ljudi s obala modre rijeke. Brane svoj kamen biljeg i vele jedni drugima "Ne diraj moj kamen. To je moj dom. I u smrti moj je to dom!". Tako dovikuju oni s druge obale modre rijeke onima koji stoje na suprotnoj, i čekaju svoj prelazak. Tako je kamen postao i ostao zajednička briga i prijepor svih u Hercegovini, ljudi s dviju obla modre rijeke. Ali, pjesnik čuje i onaj drugi dublji govor, onaj simpatični, onaj "Zemlja će vas ukaljati// Travke divljakuše probost će vam tabane. Jere..." Tako su u našoj Hercegovini plašili i djecu da ne upadnu u bunar "Ne viri dole, ima jedna Kučibaba...". Jere, to je nenasilan i dobar narod bio i ostao. On ne samo da nema drugi način za obranu, već ga i ne želi. On je stoljećima na Putovima dobra. Nasilje mu je uvijek bilo strano. Jere "Molju vas Škoda bi kakova mogla vas zdesiti// Ne upirite u moj stajećak// Od kojeg plavet neba blješti...// Pokrenite opciju više i budite u Hramu dobra. Poslušajte pjesnika.



NE POPIRAJTE ME NOGAMA

 

Jere

 

Zemlja će vas ukaljati

Travke divljakuše probost će vam tabane

 

Ne popirajte moju bratiju

Stoljeća krvarenja su nam na plećima

Neravne borbe su u našim ranama

 

Molju vas

 

Škoda bi kakova mogla vas zdesiti

Ne upirite u moj stajećak

Od kojeg plavet neba blješti

 

Ne pirite krvave megdane

Zmij vam je za petama

 

Jere

 

Ja sam kamenica za žednika

Lelujav treptaj kovilja

Milostiju božjom prijateljstvo ištem

 

I u petak i u šestak i u sedmak




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)