PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  14. 10. 2009   


NEVESINJE I ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE (1), Toni Šarac

 

Poštovani posjetitelju, započinjemo putopisnu studiju naziva "NEVESINJE I ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE" autora Tonija Šarca. Ova iznimno vrijedna studija donijeti će nam obilje povijesnog materijala o Nevesinju, zemlji koja je i tolikim Hrvatima pružala utočište i osiguravala uspješno bavljenje stočarstvom u donjim vrelim krajevima te osjetljivom tehnologijom prerade mlijeka u kojoj se izvještiše i postadoše vrsni na daleko poznati majstori, planištari. Studiju objavljujemo u šest nastavaka od toga u ovom tjednu tri. Autoru studije se od srca zahvaljujemo a vas molimo da i druge obavijestite o našem poduhvatu ako nalazite da je to vrijedno. Hvala. Prigodna fotografija: obnoviteljska izgradnja župne crkve u Nevesinju.



“Rascvjetalo alpsko bilje vrlo diskretnih boja raduje oči. Bujni pašnjaci, po kojima pase stoka, smjenjuju se s poljima koja su već pokošena. Kraj se doima mirnim, kao neko njemačko selo nakon završenih radova”, ovako je nevesinjski kraj 1896. godine, između ostalog, opisao njemački putopisac Heinrich Renner u svom djelu “Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko”, izdanom iste godine u Berlinu. Tipičan je to planinski kraj s nadmorskom visinom, izuzevši dolinu Neretve, od oko 900 metara. Od davnina je to poznat kraj po urodu poljoprivrednih proizvoda, po iznimnim planinskim ljepotama, poglavito Crvnjem s brojnim izvorima pitke vode, ali i Veležom, Snježnicom, Zelengorom i drugim, po klimi koja je zimi sibirska, a ljeti itekako ugodna za život. Samo Nevesinjsko polje omeđeno je planinama visokim i do oko dvije tisuće metara. Stoga, naravno, visina i zemljopisni položaj uvjetuju klimu.

 

Nevesinjsko polje, tektonsko-kraška depresija u istočnoj Hercegovini, pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Dužina osnovne depresije je oko 24 kilometra, a širina do 8,5 kilometara. Cjelokupna površina iznosi oko 180 kilometara. Polje, koje je obradivo oko 40 posto, najšire je na dijelovima Čitluk-Postoljani i Nevesinje-Kifino Selo. Cijeli ovaj kraj kao stvoren je da bude veliki pašnjak i livada, područje stočarstva, opskrbljivač cijelog okolnog, šireg područja mesom, mlijekom i drugim proizvodima.

 

Naime, u 12. stoljeću Pop Dukljanin, u svom znamenitom ljetopisu, spominje Nevesinje kao kao jednu župu Podgorja. Samo ime mjesta javlja se početkom 14. stoljeća u izvorima Dubrovačkog arhiva. Također, u Nevesinju je od 1303. do 1306. godine povremeno boravio i Konstantin, namjesnik Huma. Nekoliko desetljeća kasnije – od 1371. do 1373. Nevesinje je u posjedu Gradoja, Sankova brata. Inače, Sankovići su vlasteoska obitelj koja koja pripada najjačoj humskoj vlasteli iz kraja 14. i početkom 15. stoljeća. Njihov vladarski dvor nalazio se u obližnjim Zaboranima. Poslije njih, do pada ovih krajeva pod osmansku vlast, nevesinjskim krajem vlada glasovita vladarska obitelj Kosača. Naime, vojvoda Sandalj Hranić boravio je povremeno na području Nevesinja na putu iz svojih rezidencija na Drini i Blagaju te kraljevoj zemlji, gdje je odlazio na sabore bosanske države. To potvrđuju povijesni izvori koji govore da je 31. srpnja 1421. godine vojvoda Sandalj Hranić boravio u Nevesinju i primio dubrovačke poslanike, kao i 12. rujna 1430. godine. Da su Kosače često boravile i stolovale u Nevesinju, govori i podatak da je 10. listopada 1435. herceg Stjepan izdao povelju "Pod gradom Vjenčacem na Nevesinju". Da je ovaj kraj i u rimsko doba bio značajan, govori podatak da je kroz Nevesinje išao put iz doline Neretve na Biograd i Zaborane, za Sarajevsko polje.

 

O bogatim tragovima kršćanstva u Nevesinju i njegovu okružju, koji sežu u daleku prošlost, te o dobroj naseljenosti Nevesinjskoga polja u srednjem vijeku govore ostaci brojnih utvrđenja i putova, nazivi naselja i lokaliteta, a pogotovo brojne nekropole sa stećcima. Veće nekropole nalaze se uz sljedeća mjesta: Kruševljani, Luka, Kovačići, Hrušta, Pridvorci, Humčani, Sopilja, Postoljani, Krekovi, Kifino Selo, Bratač, Žiljevo, Biograd, Grabovica, dok su brojna druga izvan polja, a o njima će biti riječ vezano uz mjesta do kojih dođemo. Najveći broj stećaka je u obliku dobro obrađenog sanduka, a dobar dio ih je i ukrašen. Uz standardne motive, ovdje su registrirani specifični reljefni motivi, kao što su antropomorfni križevi i predstave lavova. U mjestu Čitluk, nedaleko od samoga grada, nalazi se stećak s predstavom kola s kolovođom koji jaše na jelenu, što je vrlo rijedak motiv. Istodobno, Nevesinjsko polje poznato je po velikim rustičnim krstačama, s predstavama ljudskih glava. Također, evidentirano je i nekoliko natpisa bosančicom, od kojih je najznačajniji u Zovom Dolu, koji je datiran u 15. stoljeće, a gdje je pokopan izvjesni Vukša Mitrović.

O samom imenu grada – Nevesinje – postoje različite verzije, od kojih su dvije najznačajnije. Naime, prema mišljenjima povjesničara i jezikoslovaca, ovo je mjesto ime dobilo po riječima – neue signe – snježna pustinja. Drugo tumačenje, jednako moguće, jest da je Nevesinje dobilo ime po ljekovitoj biljci nazvanoj u staroslavenskom jeziku – delesile – devet sila, što ukazuje na ljekovitu moć jedne od ovdašnjih mnogobrojnih biljaka. Ova riječ, s malim varijantama, poznata je u više slavenskih jezika, pa i u hrvatskom – kao devesilj, u značenju biljke, a ponekad i kao: devesinj, nevesilj i nevesinj, prema kom obliku je i došlo do naziva Nevesinje.

 




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)