PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  14. 10. 2009   


NEVESINJE I ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE (2), Toni Šarac

 

Drugi nastavak studije. Prigodna fotografija: kopija jednog lista dokumenta iz Provikarskog i župnog arhiva u Stocu koji navodi podatke o kojima se u ovom nastavku piše.



Povratak Hrvata katolika u nevesinjski kraj i pokušaji osnutka župe

 

Osmanskim osvajanjem naših krajeva u 15. stoljeću, ni nevesinjski kraj nije zaobišla teška sudbina drugih naših područja. Naime, Nevesinje ni po čemu nije iznimka u odnosu na druge krajeve kad je u pitanju nestanak hrvatskog i katoličkog stanovništva. Kako navodi naš ugledni povjesničar dr. Krunoslav Draganović (Napretkov Hrvatski narodni kalendar za 1936.), govoreći o zadnjim katolicima u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji kojoj je do 1891. pripadalo i područje Nevesinja, katolici su, turskim nametima, snažnom islamizacijom, prijelazom na pravoslavlje, prvo nestali u okolici Bileće i Nevesinja. Međutim, trebalo je proći i tri stoljeća da se, prije svega zahvaljujući planištarenju, katolici Hrvati vrate u ove krajeve.

Premda se u široj javnosti dostupnoj literaturi u posljednjih pet desetljeća konstantno govorilo kao su Hrvati u Nevesinju zabilježeni tek dolaskom austrougarske vlasti, i to kao vojni činovnici, dakle nakon 1878., podaci crkvenih arhiva u Hercegovini (ponajprije Provikarski arhiv u Stocu), jasno nam pokazuju da je u prvim desetljećima 19. stoljeća, četrdesetak godina prije austrougarskog zaposjednuća Bosne i Hercegovine, u planinama Nevesinjskog i Fočanskog kotara bilo katoličkih obitelji za koje, kako navodi don Lazar Lazarević, ondašnji biskupijski vikar, tadašnja Dubrovačka nadbiskupija, čiji je nadbiskup u to vrijeme bio i upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije, nastoji osigurati duhovnog pastira, a potom i osnovati župu. Don Vide Novaković Maslać, dubravski župnik i biskupski vikar Trebinjske biskupije, u pismu od 5. rujna 1840.,  svjedoči da u planinama od Nevesinja i Foče žive katolici Trebinjske biskupije. Također, Šematizam Trebinjske biskupije svjedoči da u mjestu Oblju kod Uloga, na zagorju Nevesinjskoga kotara, žive dvije katoličke obitelji - Đure Marića i Đure Raguža, koji su se tu, kako se navodi, nastanili još 1872.

 

Naime, ovdašnji katolički vjernici, koji su živjeli u sjevernim planinskim krajevima Hercegovine, bili su i najteži pastoralni problem dubravskim župnicima kojima je, u to vrijeme, i bila povjerena pastorizacija katolika spomenutih područja.  

Don Lazar Lazarević, kao župnik stolački i biskupijski vikar Trebinjske biskupije, primio je 28. svibnja 1867. dekret biskupa Vinka Čubranića da hodi po planinama Nevesinjskoga i Fočanskoga kotara radi duhovne službe katoličkoga puka koji živi u tamošnjim krajevima. Također, isti biskup je 26. studenoga 1868. izdao dekret da se u Nevesinjskom kotaru, u mjestu Kruševljani, ustanovi katolička župa, a da se za te potrebe kupi zemljište i kula.

 

Svi ti pokušaji, razumljivo, nisi bili blagonalono gledani od osmanske vlasti, iako je, nakon provedenih reformi i znatnog slabljenja moći, odnos prema Katoiličkoj crkvi bio nešto drukčiji. Tako nije odmah ni došlo do utemeljenja župe. Godine 1871., točnije 14. lipnja, vikar Lazarević dobiva dekret od biskupske kurije iz Dubrovnika u kojem se dostavlja i novčana svota od 150 f. koja se treba predati hadži Daut-begu Bašagiću iz Nevesinja za “kućnu kiriju, koja je bila određena za novoga paroka u istome mjestu”. (Svi navedeni i kasniji podaci dobiveni su iz Provikarskog i župnog arhiva u Stocu - PVAS). U zahvalu spomenutom Bašagiću, kao i njegovoj dvojici braće, isprosio je don Lazar, s “uplivom presvijetloga biskupa”, kako svjedoči kurijalni dekret od 18. rujna 1871., od pape Pia IX. tri zlatne kolajne “radi pripoznanja njihova i sudjelovanja da se u Nevesinju ustanovi katolička župa”. No, ustanak od 1875. do 1878. prekinuo je i ta nastojanja za utemeljenjem župe, što je moralo čekati nova, bolja vremena. Isti don Lazar Lazarević potom je ponovno 21. lipnja 1880. primio dekret od biskupa, apostolskoga upravitelja Trebinjske biskupije, za utemeljenjem župe u Nevesinju, a nepunih godinu dana kasnije, 2. ožujka 1881. i naredbu od biskupskoga stola u Dubrovniku radi ustanovljenja nove župe u Nevesinju. I novi upravitelj Trebinjske biskupije biskup Mato Vodopić, slijedeći stope svojih predšasnika, molio je više puta visoku carsku i kraljevsku zemaljsku vladu za ustanovljenje nove župe u Nevesinju, o čemu svjedoči kurijalno pismo od 24. svibnja 1886. sačuvano u PVAS.

 

 




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)