PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  6. 11. 2009   


NEVESINJE I ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE (6), Toni Šarac

 

Šesti nastavak teksta Tonija Šarca. Prigodna slika: Crkva Sv. Ane u Ulogu.



HRVATI KATOLICI U DONJEM BORČU I CRKVA U ULOGU (Župa Nevesinje)

 

Sjevernija područja župe nevesinjske, ove prostorno najveće katoličke župe u Hercegovini, morala su, nakon izgradnje župne crkve u samom Nevesinju, čekati i nekoliko desetljeća na vlastite, filijalne crkve. Uz one katolike koji su tu u crkvenim zabilješkama registrirani i pola stoljeća ranije, Humljaci su se s početka prošlog stoljeća dosta naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, osobito po Borču. To prostrano područje dijeli se na Gornji i Donji Borač. Sela Donjeg Borča pripadala su tada postojećoj općini Ulog, a Gornjeg Borča – općini Gacko. Hrvati su na svojim imanjima živjeli u mnogim selima Donjeg Borča, dok ih u Gornjem Borču nije bilo.  

Kako je, naime, u prvo vrijeme u sjevernim dijelovima župe bilo tek nekoliko desetaka katolika, nevesinjski je župnik u ljetno doba obilazio planine i planištare te one stalno naseljene obitelji, njih oko tridesetak u ono doba, u Borču i na Oblju, za koje je služio svete mise i dijelio svete sakramente. U samom Borču ubrzo se naselilo oko 80 obitelji, na Oblju bijahu još od prije četiri kuće Raguža i Marića, a više Neretve u Bjelimićima također desetak obitelji. Tako se, povećanjem broja vjernika, javlja potreba za osiguranjem stalnog mjesta za obavljanje vjerskih potreba – crkve. Stoga su se počeli iznositi i prijedlozi za mjesto i naselje koje bi bilo najprikladnije za njezinu izgradnju.

 

Mjesto za crkvu određeno u Klinji

 

Nakon izgradnje crkve sv. Ilije na Morinama 1912., uslijedila je i gradnja crkve za ovaj, sjeverniji dio župe. Poslije nekoliko godina skupljani su, kao i za crkvu na Morinama, prilozi za podizanje crkve u Borču, i to u selu Klinji, gdje je bilo određeno mjesto za gradnju, jer je tu bilo mnoštvo katolika. Još prije Prvoga svjetskog rata u Klinji je bila određena i lokacija za crkvu - kod same žandarske kasarne. Odmah potom se i počelo s radovima. Bile su i spremljene velike gomile otesanog kamena, za ćoškove, prozore i vrata. Međutim, gomile pripremljenog kamena ostale su tako napuštene, a crkva neizgrađena - zbog početka Prvog svjetskog rata koji je ubrzo izbio. Ovdašnji katolički puk tada nije ni slutio da će morati proći i više od dvadeset godina da taj dio župe dobije svoju crkvu. Po svršetku tog rata zacrtani plan je preinačen – crkva se sada neće graditi u Klinji! Naime, trgovci iz Uloga Doder Uroš i ostali pretegli u odluci te je odlučeno da se crkva podigne u Ulogu, i to na Lučinama.

Osim prikupljanja sredstava od kuće do kuće, kao i u vrijeme gradnje crkve na Morinama, tadašnji trgovci su dali dobre darove, a i poneki od službenika, jer je tu bila katarska ispostava koju je uspostavila Austrougarska Monarhija, potom Osnovna škola i žandarska kasarna. Za vrijeme skupljanja dragovoljnih priloga za podizanje crkve ljudi su rado davali - po mogućnosti kao je tko mogao - u novcu ili u živom blagu. Netko ovna, netko i dva, netko dvisku i kao da su to jedva dočekali, kako priča Jozo Papac u svojim 'Sjećanjima', jer se osjećalo da dolazi vrijeme procvata i napretka te da su zauvijek prošla vremena kad su planištari i Humljaci s puškom u ruci čuvali svoja stada i obrađivali planinske imetke i kad su njihovi djedovi i očevi morali bježati i nastanjivati se po drugim planinama.  

 

Crkva ipak izgrađena u Ulogu

 

I crkva je konačno, za vrijeme župnikovanja fra Božidara Ćorića (1926.-1938.), godine 1937. izgrađena, kako je kasnije i određeno, na Lučinama u Ulogu, a posvećena je sv. Ani, majci Blažene Djevice Marije, za čiju je svetkovinu svake godine u srpnju bilo organizirano svečano misno slavlje i veliko okupljanje vjernika sa svih strana. Ovoj su crkvi pripadala sela Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni i Obalj, prije Drugoga svjetskog rata sve skupa oko 360 katolika. U navedenim selima postojala su i manja groblja, koja se i danas vide. No, crkva jest izgrađena, ali je i nakon toga planištarima i Borčanima uvijek ostala podosta udaljena.

 

Inače, uloška crkva sv. Ane jednobrodna je crkva, s polukružnom oltarnom apsidom. Građena je od kamena, s limenim pokrovom na dvije vode, i s vanjske i unutarnje strane je fino ožbukana. Na pročelju, visko iznad ulaznih, jednokrilnih vrata nalazi se, u zabatnom dijelu, mala rozeta. Na vrhu pročelja crkve je ukrašen zvonik na preslicu s jednim zvonom. Na bočnim fasadama c




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)