PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  25. 11. 2009   


NEVESINJE I ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE (9), Toni Šarac

 

NEVESINJSKI ŽUPNICI, DUHOVNA ZVANJA IZ ŽUPE, ZNAMENITIJI NEVESINJCI (Kraj serije. Prigodna fotografija: Nevesinjska kamena ljepotica, autor fotografije Ćiro Raič. U ime svih čitatelja zahvaljujemo se Toniju Šarcu na izvrsnoj studiji župe Nevesinje)



Kroz svoju 110 godina dugu povijest, župu Uznesenja Blažene Djevice Marije pastorizirali su, kao župnici, brojni svećenici. Kako sam već ranije naveo, prvi župnik bio je don Marijan Kelava od osnutka župe 1899. do 1908. Nakon njega na dužnosti župnika bili su fra Ambro Miletić (1909.-1918.), fra Srećko Škorput (1918.-1926.), fra Božidar Ćorić (1926.-1938.), fra Honorije Čilić (1938.-1940.), fra Vinko Nuić (1940.-1941.), fra Miroljub Skoko (1941.-1944.), fra Mirko Magzan (1953.-1958.), fra Bogdan Ćubela (1958.-1970.), fra Grga Martić (1972-1977.), fra Oton Bilić (1977.-1978.), fra Hadrijan Sivrić (1978.-1989.), fra Andrija Nikić (1989.-1991.), zatim ponovno fra Oton Bilić (1991.-1999.), a od 1999., sto godina nakon osnutka župe i imenovanja prvog župnika, na dužnosti pastira župe nevesinjske je don Ante Luburić.

Sve do Drugoga svjetskog rata župnici nevesinjski su stanovali u Župnoj kući, da bi od 50-ih godina prošlog stoljeća pastorizacija župe bila obavljana s povremenim dolaskom svećenika iz Mostara. Naime, nakon što je tijekom Drugoga svjetskog rata župna crkva bila teško stradala, a poslije rata bila pretvorena u skladište, i Župna kuća je bila najvećim dijelom nacionalizirana. Zalaganjem otaca franjevaca iz mostarskog samostana, crkva je od 1958. do 1973. godine obnavljana, a u Župnoj je kući svećenicima na raspolaganju bilo tek dvije-tri prostorije. Kako kaže fra Oton Bilić, koji je u dva navrata bio župnik nevesinjski, svećenik uglavnom ne bi spavao u Župnoj kući, nego bi dolazio iz Mostara, osim u slučaju velika snijega, ostao bi u Nevesinju.

 

Tijekom svoga nemalog postojanja, ova je župa dala i duhovnih zvanja, ali i nekoliko drugih istaknutih osoba među Hrvatima katolicima.

 

Zasigurno najslavniji sin nevesinjskoga kraja je TOMA BUDISLAVIĆ Natalis, nekadašnji biskup trebinjski. Rođen je 1545. u Dubrovniku, od roditelja Nevesinjaca, iz mjesta Budisavlje kod Nevesinja. Kao mladi student u Bologni je doktorirao, uz filozofiju i medicinu, i teologiju. Obavljao je liječničku službu u Dubrovniku, odakle je pozivan da liječi ugledne osobe u svijetu – kraljeve i sultane. Hrvatski biografski leksikon navodi da se tako obogatio i blagom i naslovima, bio je čovjek koji se “razmetao svojim tutulama”. Liječeći turskoga sultana (od astme izliječio sultana Murata III.) i poljskoga kralja, nakupio je osam tisuća srebrnih dukata i ostavio ih oporučno za odgoj sjemeništaraca Trebinjske biskupije, odnosno za gradnju zavoda u Dubrovniku “Collegium Orthodoxum Budislavum”, u kojem bi se odgajali klerici, đaci Trebinjske biskupije. Trebinjska je biskupija dio te ostavštine, nakon gotovo četiri stoljeća lutanja tog 'blaga', dobila tek 1990., i to 33 tisuće maraka. Također, pomogao je izdati čuvenu “Jeđupku” 1599. u Veneciji. Premda je više puta odbijao prihvatiti episkopat, dubrovački ga je Senat predložio za trebinjsko-mrkanskoga biskupa, što papa Pavao V. potvrđuje 25. rujna 1606. godine. No, Toma Budislavić nije bio biskup duga vijeka, Već 1608. umire u Napulju, gdje biva i pokopan u jednoj od tamošnjih gradskih crkava. (Izvor: Ivica Puljić, Tisuću godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 1988.; Ratko Perić, Da im spomen očuvamo, Mostar, 2000.)

 

Iz župe Nevesinje je i svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. dr. ĐURO GRAČANIN. Rođen je 1899. u Gacku, koje je u to vrijeme pripadalo nevesinjskoj župi, a umro je 1973. u Zagrebu. Bio je jedan od dvojice kolega bl. Ivana Merza koji je zajedno s njim studirao u Parizu. (Drugi je bio dr. Juraj Ščetinec). Dok je Ivan Merz studirao književnost, Đuro Gračanin studirao je vanjsku trgovinu i ekonomiju. Potaknut primjerom i riječju Ivana Merza, Gračanin upisuje u Parizu studij teologije, a potom je doktorirao iz filozofije. Svoju doktorsku disertaciju Gračanin je objavio u Parizu, a predgovor mu je napisao poznati francuski katolički filozof Jacques Maritain. Zaređen je za svećenika i postao je profesor teologije najprije na Teologiji u Sarajevu, potom je pozvan kao profesor na Katolički bogoslovni fakultet u Zagreb gdje je predavao teološke predmete. Godine 1933. objavio je brošuru na 16 stranica o svojim uspomenama na Ivana Merza, s




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)