PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  24. 11. 2004   


NOVI PRILOG POVIJESTI HERCEGOVAČKOG USTANKA - DON IVAN MUSIĆ U NARODNOJ PREDAJI LEPENIČKOG KRAJA

 

Vrlo zanimljiv prilog o životu don Ivana Musića, vođe Hercegovačkog ustanka, poslao nam je Milo Jukić, naš novinar i publicist. Mi taj prilog donosimo u izvornom obliku. Zahvaljujemo se gospodinu Mili Jukiću i Rafaelu Musa iz Kiseljakana na iznimno zanimljivom prilogu. Mi ga prepuštamo sudu povijesne znanosti. Na slici: gospodin Rafaelo Musa u ruci drži pozlaćeni relikvijar, u narodu poznat kao «sakrament» koga je don Ivan Musić nosio oko vrata. Sliku relikvijara ćemo uskoro pohraniti u naš Virtualni muzej. Pokrenite opciju više.



DON IVAN MUSIĆ U NARODNOJ PREDAJI

LEPENIČKOG KRAJA[1]

 

1. Don Ivan Musić u narodnim pjesmama lepeničkog kraja

 

          U kreševsko-lepeničkom kraju gusle su bile vrlo prisutan instrument,[2] a u njih su, pored ostalih, svirali i Mato Musić,[3] (umro 1965. godine), kao i njegovi sinovi Niko (umro 1974. godine) i Jozo (umro 1980. godine). Pjevalo se uglavnom noću, na «komačima», uz kazan i na sličnim okupljanjima, a u više pjesama govorilo se o Stojanu Musi, koji je, po toj predaji, bio jedan od glavnih organizatora Hercegovačkog ustanka «iz sjene», te jedan od najbližih suradnika don Ivana Musića tijekom trajanja ustanka.

          Stojan Musa je stvarna ličnost: u knjizi Ivice Puljića «Hrvati katolici Donje Hercegovine i Istočna kriza – Hercegovački ustanak 1875.-1878.», među umrlima od gladi u izbjeglištvu u Metkoviću.[4] Da je to Stojan o kojem su guslari pjevali, pokazuje dio predaje po kojem je, kako su Musići, a i drugi u tom kraju, prenosili naraštajima, Stojan Musić bio don Ivanov hajduk, te da je, bojeći se suđenja od strane austro-ugarskih vlasti (vjerojatno zbog nekog segmenta vlastite uloge u ustanku?), pobjegao od Metković.

           Stojan je, po narodnoj predaji, razmjerno često, iz Rasnog kod Širokog Brijega, gdje je živjeo, dolazio kod Musa u lepenički kraj. Posebno se prepričava zgoda kad je Stojan sa 30 momaka (12 Musa iz lepeničkog kraja i 18 koji su došli s njim) otišao u Ključ, gdje su se sukobili s nekim agom iz Ribnika. Stojan je u okršaju ranjen, a previo ga je Mato Musa. Nakon tog okršaja neki od Musa koji su dotad živjeli u lepeničkom kraju odselili su (vratili se) u Hrasno.

          Budući da je don Ivan Musić bio svećenik, te, prema tome, nije bilo logično da osobno poduzima mjere za organizaciju ustanka (a uz to je biskup fra Anđeo Kraljević bio njegov ujak), logično je bilo da to radi netko drugi. Od toga su ga, vjerojatno čuvši njegova razmišljanja, odgovarali i njegovi nadređeni («nije svećenikovo da ratuje i vodi ratove»). U pjesmama su, ustvari,  sadržani don Ivanovi nalozi Stojanu da skuplja vojsku za vrijeme kad ustanak započne. Vjerojatno je sličnu ulogu imao i Nedjeljko Musić, trgovac st




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)