PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  2. 10. 2006   


Sjećamo se velikih ljudi naših sela: Jozo Nikolić iz Kruševa, piše Luka Goluza Vancouver Canada

 

Moj nekadasnji susjed na Bandurici bijase Jozo Nikolic.To je bio poznati covjek u Stocu i svim okolnim selima sto pripadaju stolackoj opcini.On je imao zenu Pazinusu i kci Ruzu. Ruza je uvjek nosila krunicu ,a obavezno nedjeljom je isla u Stolac u crkvu.Pazinusa je bila starija prilicno dobrog zdravlja tiho se kretala ali je bila jako vrijedna zena.Kako sam saznao dozivljela je duboku starost.Cuo sam da je imao sina Antu ali Antu nisam upoznao. Čuo sam da je poginuo braneci



Hrvatsku.Nije mi Jozo puno pricao o njemu jer u ono vrjeme nije bilo slobodno pricati o onima koji su bili hrvatski vojnici.Pazinusu i Ruzu sam dobro poznavao.Kad sam bio na Bandurici imao sam negdje 17 ili 18god.Cuvao sam ovce I goveda. Jozo i ja bili smo dobri susjedi pomagali smo jedan drugome sto je bilo u mogucnosti u ono vrijeme na onome mjestu.Nije bilo izmedju nas nesporazuma.Jozo kako sam rekao bio je poseban covjek koji je znao pomoci narodu kad netko nesretnim slucajem slomije ili isteti nogu ili ruku ,tada bi dosao kod Joze da ga izlijeci.Ako je noga ili ruka slomljena Jozo bo oprezno pregledao,uzeo bi dvije ravne dascice,kosti slozio da ravno stoje i onda omotao kudeljom na koje je stavljo bjelance od jajeta.  Obvezno je bjelance nasolio,tako da je taj zavoj trebao stajati  doklen kost preraste.Za istecenu nogu ili ruku, vratio bi zglob u svoje leziste te bi stavio zavoj od kudjelje premazan posoljenim bjelancetom od jaja. .Za istecenje nisu trebale dascice.Pricao mi je Jozo od koga je taj zanat poprimio. Ne sjecam se tocno mislim da je od nekoga s “Golije Brda”.Za ucinjeni posao nije nitko placao novcem, narod bi mu placao: kavom ,secerom,ili necim drugim sto su ljudi tada imali na selu.Pricao mi je kad je poceo obavljti taj posao i kad ga je narod upoznao ,dobio je zabranu od nekadasnjeg doktura u Stocu. Doktur ga je osobno pozvao i rekao mu  da se on nemoze time baviti jer nema nikakvih  dozvolu da bi mogao raditi taj posao.Jozo mu odgovara da on nece ici nekome za pomoc ali  tko njemu dodje da ga ne moze odbiti.Doktur i dalje nastoji pojasniti da u koliko Jozo nastavi s takvim poslom moze biti i kaznjen.Jozo na kraju pristine da ce radi zabrane odustati od svoga posla.

Nije proslo dugo vremena dodju po Jozu neki ljudi iz Stoca i kazu mu da je Doktur porucio da odma treba doci u Stolac.Jozo se spremio osedlao konja te pravo iz Kruseva za Stolac da sazna sto ga to doktur treba.On je uvjek putovao na osedlanom konju,u zadnje vrijeme to jest kad sam ja bio na Bandurici. Imao je lijepog konja “Ridjana.” Kad je dosao kod doktura u kucu imao je sta cuti i vidjeti.Dokrur lezi i pomaze,”Jozo pomozi ako za Boga znas”. Pita Jozo sta je bilo.Doktur kroz boli tesko progovara: ”Odletio sam sa motorbicikla gori u Maslinama na okuci,izgleda da sam nogu slomio". "Pa dokture ja to ne smijem raditi ti si mi zabranio". Doktur veli: "Pusti tu pricu Jozo nego radi sto god znades".Jozo pogleda nogu  pa rece: “Dokture noga ti je otekla,oteko se treba vratiti da bi mogo neto napraviti,vi dorturi znate kako vratiti oteko". Nije doktur imao nista da vrati oteko,te je Jozo kako kaze narezo krtole na tanko pomeco po oteklini i za neko vrijema oteklina se smanjila,tako da je Jozo uspio popraviti kosti i staviti zavoj sa dascicama.Poslije je dolazio nekoliko puta dok se doktur oporavio.Kad se dokur oporavio napisao je Jozi dozvolu stavio nanju zig i  svojerucni potpies,te dodao.”Evo Jozo sada ja ti dajem dozvolu mores slobodno raditi niko ti vise nece zabraniti.”Tako su Jozo i doktur postali  “poslovni prijatelji”.Cak jet tu dozvolu Jozo i meni pokazao.Tu se moze vidjeti  tko zakon i pravdu dijeli ,osobni iteresi jacega su prvo a onda sve drugo dolazi.Jozo Nikolic je i mene poucio kako popravljati slomljene kosti i istecene zglobove,tako da sam i ja po neki put obavljao te poslove.Kako smo bili dobri susjedi ja upita Jozu znade li on ista o nasima kako su poginulu na Bandurici. On mi rece: ”Znadem , ja sam bio u ovoj kuci kad je to bilo”. Pitao sam ga pa je li ikoga video. ”Jesam ,dvojica upleskana ozdal preko plota uprerili puske prema mojoj kuci,te kao vidjose mene povikase. "Stoj!" Ja onako zbunjen vrati se u kucu te povka “Jozo baci bumbu eto ih dvojice doli iza plota.”Jozo Maric je po nekad tu bio samnom,posto tada nije bilo sigurno nigdje u nasim mjestima. Toga dana ja sam bio sam u kuci.Tada sam zgrabio pusku moga sina Ante povirio ponovo na vrata,nisam ih video te sam pobjego iza kuce doli niz Stojanovu stranu u Bregavu,te preko Bregave na Dolume.Moj sin Ante je nekako cuo za taj slucaj i doso je na Dolume kod Sutala. Kada me je vidio upitao je: "Caca gdje mi je puska?" Ja velim: "Tu je tu je,sine ne pitas kako sam zivu glavu iznio,pitas me za pusku". Ante ne rece puno nego uze pusku i pravo na Banduricu.Kad je izasao na Banduricu zvao je iza svega glasa: ”Pero Cokusa,Pero Cokusa” nitko se nije odazivao bilo je vec kasno,zlocinci su ucinili svoje.

Luka Goluza Vancouver Canada




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)