PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 

Datum objave:  4. 8. 2004   


U POVODU HERCEGOVAČKOG USTANKA - VRELA 1875. GODINA U LIVANSKOM KRAJU

 

1875-te godine cijelom svijetu je jasno da je došao kraj krvavoj turskoj imperiji, ali nitko nema snage da digne prst na kulu od karata koja se sama ruši. Jedina demokratska nada Europe su četiri stoljeća terorizirani narodi te iste imperije. Europa nema snage ni za što: njen nedemokratski duh već se dobrano svikao na ljuti i neljudski teror turskog carstva, te demonske kule od karata. Još se zapravo nije prestala tresti od straha zbog Turaka pod Bečom kada su je odlučni hrvatski i poljski bojovnici obranili od totalnog pada. Od tada, gonjena strahom, još odlučnije staje u obranu kule od karata koja se trese i sama ruši, nastojeći prevarama i smicalicama utjerati kršćane te imperije u još dublji ponor ropstva i propasti. Ali, suprotno Europskom kukavičluku i podlosti, bune i ustanci potresaju isprva rubove a poslije i cijeli prostor imperije na Balkanu. Rađala se demokratska Europa na krvi hrabrih ustanika... Njima u čast donosimo dva izvatka iz knjige Prof. dr. fra Andrije Nikića "USTANAK U LIVANJSKOM KRAJU 1875. - 1878. GODINA I FRA BONO ŠARIĆ". "Fra Bono Sarić Rođen je 1848. u Drežnici. Za svećenika je ređen 1873. Djelovao je u ramsko-livanjskom kraju. U rujnu 1875. odlazi među eškije u Kamešnicu. Ustaše su ga izabrale za vojvodu. Tri godine je proživio medu ustanicima dijeleći s njima dobro i zlo. Nakon što je usmjerio tijek povijesti iz zuluma u slobodu, vratio se u Hercegovinu. Sagradio je crkvu u Viru i posvetio je sv. Jurju koji ubija aždaju - kao trajnu poruku svoga vremena. Umro je na Humcu 1910. a od svog vojvodstva ostavio je najstarijem Muzeju u Bosni i Hercegovini crnogorsku kapu, zarobljenu sablju, bisage, kožnu torbu i očenaše."






Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)