|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
U sklopu teme koju obrađujemo pokazujemo i umjetničku fotografiju autora Tonija Šarca pod nazivom "Tiha večernja kamena molitva". Molitva za povratak Kraljice među svoj narod, svojoj djeci, povratak onima koji i danas nose žalnu maramu za njom. Da je konačno skinu i počnu se radovati. Da prestane zlo koje nas je zadesilo odlaskom Kraljice u progonstvo. Da joj se vrate oteta djeca i da se zauvijek svi okupimo oko nje.
|
|
|
|
|
Nekropola stećaka u Podveležju.
|
|
|
|
|
Moj dida i cer. Dva najveća i vječna simbola Crvene Hrvatske, Huma i Hercegovine!
|
|
|
|
|
Susret generacija. Ili povratak didu. Ili unuk i dida!
|
|
|
|
|
Pogled na stećak uvijek je kao pogled na djeda, našega starog kamenara, čovjeka vječno spremnog na sve nevolje, čovjeka koji se vječno nadao dobru ali je spremno čekao mnogo vjerojatnije zlo. Zato je i u smrti tijelo pokrio teškim kamenom, da ga zaštiti, a dušu vječnim križem, onim istim koga je za života strpljivo nosio. Kao da je slutio svu ljutoću i grkoću vremena koje dolaze poslije njegove smrti. Vremena koja su, poput vihora koji čupa stabla, čupala i ljude iz praha djedova i nekuda odnosila, tako daleko da su njegova djeca završila u ljutoj zavadi pa su čak i ratove vodila, jedna protiv drugih, čim im je Kraljica u nevolji minula u progonstvo. Zato je svoj križ i svoju vjeru u dobroga Boga, ostavio kao znamenje djeci, da ne lutaju već da se cilja, kraja i mirnih voda drže, mudro i strpljivo kako je to i sam činio!
|
|
|
|
|
Stećci Podveležja je naredna tema kojom ćemo se ovog tjedna baviti, zahvaljujući fotografijama Tonija Šarca. Na kraju ćemo složiti i fotogaleriju na našem IS-u. Toniju zahvaljujemo na vrlo vrijednim prilozima a za početak pokazujemo pogled na tvrđavu Blagaj, rodnu kuću Hercegovine.
|
|
|
|
|
A kada se, ja i moj Riđan, vraćamo od vas u moju stvarnost, neka me tuga i neka me radost spopadnu. Radost jer se vraćam selu kamenitom a tuga jer je ono napušteno. Jedan zlobnik iz vašega svijeta nedavno mi je postavio pitanje koje me je uvrijedilo: trebaju li možda vaša tuga i vaša radost zamjeniti mjesta? Smiulji se, misli pogodio je moju tajnu. Odgovorio sam mu spremno: ...I ako si napušteno Iz srca nikad ispušteno! Nije mogao shvatiti. A i kako bi kada je ta tajna duboko zakopana u srce i dušu moga naroda! On šuti a ja prkosno dodah: Selo moje od kamena
Veće si od svakog znamena!
Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Ja živim, poštovani posjetitelju, u vašoj prošlosti, na vašim korijenima, na kamenu moje Hercegovine u službi vječitog čuvara, a vi ste moja budućnost. Baš sam toga dana natkao najviše harara, potovario ih na konja, moga Riđana, pa na put. Na letvama, kuda sam morao proći, nakvi naoružani ljudi. Viču mi da je to granica. "Daj isprave" grme na mene. Ja ruku u džep i vadim pjesmu "POD JUŽNIM NEBESJEM HORVAT", poznatog pjesnika Ljube Krmeka. Velim im pokorno: To su moje isprave. Oni čitaju a ja stojim kraj moga Riđana i natovarenih harara. Viknuše mi: Prolazi, isprave su ti u redu. Zahvalih. Pokrenite i vi opciju više. Hvala!
|
|
|
|
|
Na Badnji dan, nekako o podne, snijeg prestade izvrcavati. I vjetar se malo smiri i prestade raznositi lepušinu po našem guvnu. Je bilo ladno, matereti! Pijevac diže nogu u našem dvorištu. To ti je znak. U ponoć, kada se Bog rodi u štalici, stade laptati sve ko novine. Zato se sutra, poslije svete mise i ručka, moglo i malo prošetati. Tek toliko da se noge protegnu. (U ove dvije Božićne zimske slike iz Posušja koristili smo neke termine iz domaće zadaće jednog ranijeg učenika iz Posušja čije ime ne znamo)
|
|
|
|
|
Slika je nastala nakon što su unuci i dida na selu, dok je puhala bura i raznosila lepušinu po našem dvorištu a snijeg izvrcavao, slavili Božić, rođendan našega Gospodina. U tu čast dida je popio jednu čašu vina i zamezio, a unuci kako koji. Neki su popili sok dok se onaj najmlađi zabavio lažom, mazeći se usput s didom. Sretan ti rođendan, Gospodine! Naš izbor najljepše božićne hercegovačke slike.
|
|
|
|
|
Ivan Raič, Doljani, siječanj 2009. godine.
|
|
|
|
|
Naš poklon svima posebice malenima ako zalutaju na našu stranicu!
|
|
|
|
|
|
Naša stranica je upravo preživjela još jedan težak napad i rušenje. Stali smo opet na noge i idemo dalje!
|
|
|
|
|
Ovu radnu godinu započinjemo fotografijama neobičnih prizora koje su nam naši suradnici poslali. Te fotografije još jednom potvrđuju neponovljivost Hercegovine u cijelom svijetu. To želimo naglasiti baš u vrijeme kada je za mnoge hegemoniste ona nestala te se transformirala u put njihovih pustih želja prema moru. Baš tu njihovu zabludu, koja u pravilniku povijesnih zbivanja košta vrlo mnogo kao avantura, želimo zatirati u korijenu te Hercegovinu pokazati u svoj svojoj neprolaznoj ljepoti, pa i onu neobičnu koju ove fotografije dočaravaju. Danas pokazujemo jednu od najneobičnijih fotografija, koja je na granici stvarnosti i legendi, a koju nam je poslao Prof. dr. sc. Mladen Glibić sa Sveučilišta u Mostaru. Snimljena je na Bilima.
|
|
|
|
|
|
Tijekom protekle noći došla nam je 300000-ta posjeta našoj stranici iz Australije. Svima zahvaljujemo.
|
|
|
|
|
Adventska akcija koja je bila u župi Dubrave; "Ostvarimo san pokojnog don Boška Obradovića" , urodila je plodom. Svi se sjećamo adventskog panoa i kasice na dnu župne crkve Svih Svetih iz Aladinića, koju su osmislili i ostvarili volonteri iz navedene župe. Kako i ne bih! E pa baš iz te kasice ovaj mjesec izdvojeno je 7200 KM. Čitav iznos namijenjen je za izgradnju crkve u Africi ! Ponosni župnik, kapelan, i svi Volonteri spremni su za nove dobronamjerne geste, a zasigurno ih svojim zagovorom prati i pokojni don Boško.
Kristijan Bošković
|
|
|
|
|
Po našem starom običaju, božićno-novogodišnju pauzu prekidamo s jednim prigodnim komentarom. Činimo to i ove godine. Netko će nam reći: zašto tako crno gledate? Evo odgovora: stvarnost vam je takva kakva je. Nitko drugi nije odgovoran za boju vaše stvarnosti osim vas samih. Ona je takva kakva je. Ali, ima ona stara narodna. Onaj tko je u jamu pao iz nje nije izišao ako nije svjetlo upalio pa je temeljito pregledao i tako izlaz iz nje pronašao. Zašto se svjetla bojimo? Ta ne palimo ga zato da vjeru i nadu ubijemo već izlaz da pronađemo? Ako ste se na pučini izgubili, pa valjda nećete puta nazad pronaći ako svoj položaj točno ne utvrdite! Eto to je to narode moj, još vam jednom sretni blagdani i pokrenite opciju više. S pouzdanjem da nas pravi put povratka ili izlaska u sretniju budućnost zasigurno čeka! Zato se ne plašimo iskrenog i dobronamjernog razgovora o ljutoj boljci koju bolujemo te s vjerom i nadom u sretniju budućnost krenimo! Takvi na Božju pomoć uvijek mogu računati.
|
|
|
|
|
Teks smo preuzeli sa Sovici.INFO. Zahvaljujemo autoru i odgovornima za web stranicu na tekstu. SRETAN VAM BOŽIĆ, MA GDJE BILI! SVETO POROĐENJE ISUSOVO. MIR BOŽJI I MI BOŽJI, ISUS SE RODI DADE NAM MIR BOŽJI! HRISTOS SE RODI!
|
|
|
|
|
Vjerojatno je netko, snagom srca, dokučio svu simboliku mladog žita u lončiću koje klija i raste za Božić. Mnogi o tome pišu a da misterij malog lonca s mladim žitom i ne slute. Mišo Prkačin o njemu čak i pjeva.
|
|
|
|
|
Naša duša s jedne strane a naš automobil s druge. Piše Darinko Tadić.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|