|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Ova priča nema izravne veze s plemićima iz turskog vremena, Rizvanbegovićima ali je približno iz toga vremena i dobro ga oslikava te se čini kako je vrijedno zapisati je. Pogotovo što je istinita i što se gotovo nepromijenjena pričala s koljena na koljeno. Opcija više.
|
|
|
|
|
Ovo je treća priča iz naše serije u rubrici Duhom protiv tiranije. Opcija više.
|
|
|
|
|
Hercegovina je, kao prirodno čudo, često preživljavala samo zahvaljujući vizionarstvu pojedinaca. Pogotovo u ona grka vremena kada su na nju bacali oko različiti osvajači među kojima su sarajevski hegemonisti bili najuporniji. Ali na sreću i najneuspješniji. Tijekom stoljeća oni su stvorili hercegovački imunološki sustav koji im se sam odupirao. I sve što su uporniji taj sustav postaje učinkovitiji! Danas kada otrov svoje zloće uvijaju u "brigu o međunarodno priznatoj "Bosni" nasrćući na Hercegovinu, ona postaje sve kompaktnija i sve uspješnija u borbi za svoju samostalnost i samosvjesnost. Priče o velikim hercegovačkim domoljubima skupljamo i objavljujemo u rubrici Duhom protiv tiranije. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Slabljenjem turskog carstva na Balkanu sve su jači autonomaški pokreti i ideje u uskrsnuće velike "Bosne" koja bi trebala zamijeniti oslabljeno carstvo. Ona bi se trebala prostirati od istoka do zapada, bez mjere i granica, te između ostalih proždrijeti i Hercegovinu. Neki turski plemići toga vremena svjesni su mogućeg razvoja događaja i bore se osigurati opstanak Hercegovine. U programu su katkada i vizionarske ideje povezivanja s Dalmacijom, poglavito s Dubrovnikom i Splitom. Bio je to program za povratak Hercegovine u svoj prirodni okoliš iz koga je nasilno, sabljom izdvojena. Tom cilju se Hercegovini nastoji vratiti ruho Dalmacije koje joj je stoljećima pripadalo, prije svega poticanjem sadnje šipka, smokve, masline i vinograda. Donosimo priču o stolačkom paši, onakvu kakva se u narodu pričala. Kazivači ove priče su: Nikola Marijanović rođen 1906. godine, Andrija Marijanović rođen 1898. godine te Ilija Vukanović rođen 1904., svi iz sela Hodovo - Ljuca. Priču su pričali naročito oko 1970. godine a čuli su je od svojih roditelja. Danas u vrijeme kada iste ideje potresaju "Bosnu", kada se Hrvati odrađuju izbornim mašinerijama uz pomoć cinika izvana, kada se sve jače susreću terorizam i politika na pitanjima koja su tvrđa za riješiti, kada neki cinici izvana traže jačanje autonomaških "Bosanskih" pokreta ustavnim promjenama u državi, kada se u rodnom mjestu Hercegovine Blagaju pobila tabla s natpisom "Bosanski identitet - put u Evropu" kao prijetnja cijeloj Europi a ne samo Hrvatima i Srbima, ove vizionarske ideje s kraja 18 i početka 19 stoljeća čine se vrlo aktualnim i poticajnim... Kazujući ove priče mi se odričemo bilo kakvih povijesnih tvrdnji o njihovim sudionicima.
|
|
|
|
|
12. 10. 2008
Najava programa za naredni tjedan: Velikani hercegovačkog domoljublja
|
|
|
Upravo u vrijeme kada se u BiH događa ono što nitko ni u snu nije mogao sanjati mi smo potaknuti započeti rubriku Velikani hercegovačkog domoljublja u sklopu naše stalne rubrike Duhom protiv tiranije. Želimo spasiti od zaborava ono što se s koljena na koljeno prenosi o velikim ljudima naših prostora a do sada to nitko nije učinio. Pri tom nećemo ulaziti u stvarne povijesne činjenice o toj osobi, već samo zabilježiti narodnu predaju o njoj kao građu za daljnja znanstvena istraživanja. U idućim danima ispričati ćemo četiri sličice koje se u narodu pričaju o Ali-paši Rizvanbegoviću (1783. - 1851.) velikom hercegovačkom vizionaru i domoljubu. Činimo to u vrijeme kada se avetinjski bude iste one ideje o smaknuću Hercegovine koja se po tko zna koji put našla na "europskom putu Bosne". Činimo to u vrijeme buđenja terorističkog zla po ugledu na neke strane zemlje. U vrijeme kada se pakleni planovi širenja „Bosne“, kao velike opasnosti cijeloj Europi budući je u sprezi s nekim stranim državama, umataju u ambalažu borbe za suverenitet države. U vrijeme kada se opet "Bosnom" plaćaju strani računi, posebice oni vezani za naftna vrela Bliskog Istoka. Baš su to prepoznali domaći hegemonisti te su krenuli put Europe, gazeći sve oko sebe. Taj put očito vodi preko novih Krbava, Sisaka, Sigeta i Beča! On znači gaženje starih europskih naroda, otimanje njihova povijesnog prostora i sjedanje za vrat Europi. Hercegovina je danas preplavljena bosanskim društvima, Bosanskim bankama, bankama bosanskog i njemačkog prijateljstva, bosanskim osiguravajućim društvima, Primorskim bosanskim društvima i slično. Sve ono, dakle, što je velikog pašu i otjeralo u nasilnu smrt! To je kao kada strašni lav sjeda uz vrat jelena da ga lagano pojede a svi u šumi šute. Hvala Bogu, lav jede nju a ne mene! Svjedoci smo kako se zlokobni huk nove "Bosne" vratio na mjesto zločina 1463. godine te, na svom europskom putu, pobio velike prijeteće plakate u Blagaju, rodnom mjestu Hercegovine s natpisom "Bosanski identitet - put u Europu". Koje li ironije!!! Zavijorila se zastava na Bobovcu, upravo tamo gdje je katolička zemlja srušena, vojska pobijena, kralju otkinuta glava, kraljica pobjegla a djecu joj zauvijek oteli. I baš tu ta ista ideologija započinje svoj europski put! Put pokajanja ili novog nasilja?
I sve se to događa kada se komada jedna susjedna zemlja poradi demokratskih težnji jednoga naroda a samo preko granice grozi se starim europskim narodima da prestanu postojati i pretope se u novonastali bosanski narod i novonastalu bosansku državu. Sve je to davno preživio veliki Paša i svoja uvjerenja platio glavom. Vjerujemo kao vječiti zalog vječitoj Hercegovini. Zato ćemo narodne priče o njemu uvrstiti u naš program ovog i dijelom narednog tjedna.
|
|
|
|
|
6. 10. 2008
Gornji Polog na našem IS-u
|
|
|
|
Danas smo povijesni aspekt Gornjeg Pologa postavili na naš Informacijski sustav. On će se dopunjavati kako budu prispjevale nove informacije.
|
|
|
|
|
Farbao sam usne vinom ...
|
|
|
|
|
Nas dvoje rastemo s vjetrom ...
|
|
|
|
|
... rađalo se poštenje ...
|
|
|
|
|
Od Brkuše do Rivinskih vrata ...
|
|
|
|
|
Tko se to kune da ne bi i neće ...
|
|
|
|
|
Gdje kovitlaju se vreline ...
|
|
|
|
|
Izvor: Zbirka pjesama "Hvala što želite da živim", naklada fondacija "Ruđer Bošković - Donja Hercegovina", stranica 158.
|
|
|
|
|
Ovih dana zaklada je realizirala projekt zbirke pjesama HVALA ŠTO ŽELITE DA ŽIVIM, rano umrle autorice Jelene Bender. Promocija knjige će se održati u Čapljini. Način nabavke ove knjige ćemo naknadno objaviti u dogovoru s roditeljima. Hvala svima koji su nam pomogli da ova vrlo vrijedna zbirka pjesama ugleda svjetlo dana, a posebno: jeleninim roditeljima koji su i pravnim nositeljima ove zbirke, urednici Zorici Boto, recenzentima Peri Pavloviću i Domagoju Vidoviću, lektoru Domagoju Vidoviću te grafičkom uredniku Darki Pandža. Svi su radili besplatno a dali su od sebe najviše moguće. Hvala i tiskari Ziral - Fram iz Mostara . Velika hvala onima koji su novčano pomogli izdavanje ove zbirke pjesama: Općini Čapljina, Općini Neum, općini Stolac i Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i njegovu dekanu Ivi Čolaku. Hvala i onim brojnim koje smo molili za pomoć a nisu se udostojali reći ni ne. U čast ove zbirke mijenjamo program ove stranice za ovaj tjedan i proglašavamo otvoreni tjedan pjesništva. Vjerujemo kako bi naša Jelena da je među nama željela zahvaliti svima koji nesebično pomažu drugima, te to u njeno ime mi činimo. Hvala što želite da živim!!! I dobro došli u otvoreni tjedan pjesništva na našoj stranici.
|
|
|
|
|
Sjećamo se velikana našega vremena don Boška Obradovića. Fotografiju snimio: don Vinko Puljić.
|
|
|
|
|
Pogled s Zvonigrada. Vidi se urušeni fortifikacijski zid i dio Mostarskog Blata.
|
|
|
|
|
Zidine Zvonigrada. Jedna od utvrda.
|
|
|
|
|
Žedna kamenica podno Zvonigrada. Koliko li je puta obradovala a koliko puta razočarala žednu živinu koja po ljetnoj žegi, gonjena svakojakom letećom napasti, dojuri piti vodu? I djecu, koja poslije bosom nogom gackaju po beskrajnom plavetnilu kamenice. U času, pošto je napojila žedna usta, pretvarala se u plavetnilo oceana iz dječjih snova. Noću, podjednako su je sanjala živina u štalama i malo dalje djeca pod gunjinama. Ali poslije i mnoga odrasla djeca diljem svijeta.
|
|
|
|
|
Zaboravljeni zdenac podno Zvonigrada. Nekada je značio blago i jedinu nadu putniku namjerniku. Tu se sjedalo uz okrepu vodom u hladu drenjina i zahvalu Stvoritelju na daru. Spomenula bi se i duša dobrotvora ako nije među živima. Ili onako, za svaki slučaj...
|
|
|
|
|
Nekada su iz čistog milosrđa a protiv hercegovačke ljetne žege, ovako ostavljane "kove" ili nešto slično pored zdenaca da rijetki putnici i ono malo živine koju su gonili ili jahali, ostanu na životu.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|