|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Mir Božji, Hristos se rodi!
|
|
|
|
|
Bože, hvala ti na daru Vode. Dunaj na dubini od 70 m! Don Boško Obradović. Autor fotografije don Vinko Puljić.
|
|
|
|
|
|
Poštovani posjetitelju ove stranice, svjesni smo činjenice kako Nova godine kuca na naša vrata, pa bi se trebalo malo opustiti i zabaviti. Ali prema Zakonu o javnom informiranju pismo nebeske administracije upućeno šefu Epske unije iz naše budućnosti moramo objaviti. Tomu su dva ključna razloga: nebeska administracija tvrdi kako im je naš šef iz budućnosti dodijao s primjedbama i zahtjevima (mirovina mu se očito bliži!) a drugo željeli bi da njihov odgovor kalendarski stigne u ovoj a ne narednoj godini. Znate, zakasnite samo jedan dan pa povjesničari tvrde da ste kasnili cijelu jednu godinu! I još: pismo se vratilo u pretinac nebeske administracije; zemljani pišu takvoga ovdje više nema pa pokušajte preko Interneta. Mi vam se ispričavamo što vam pozornost skrećemo s dočeka Nove godine tvrdeći još jednom kako mi samo pisma objavljujemo ali svoje stavove krijemo ko zmija noge. Znate, mudri šute. Svoju ćemo reći kada budemo sigurni tko je pobjednik! I još jednom, blagoslovljena vam Nova godina tamjanom Svetih Kraljeva što pohodiše Štalicu! Tamo nam je sva nada i sva tajna Kozmosa.
|
|
|
|
|
Za skori rođendan Djeteta priredili smo hercegovačku Humsku košaru (opcija više). Čim zasja Istočna zvijezda mi ćemo u mislima krenuti zajedno sa Kraljevima na poklon. Proći ćemo sretno pored zaspale Herodove vojske, doći pred jaslice, pokloniti se Djetetu i predati Mu darove. Autore fotografija ovog puta ne spominjemo (božićni motiv s naslovnice preuzet s Interneta). MIR BOŽJI I MI BOŽJI ISUS SE RODI DADE NAM MIR BOŽJI! IDE BOŽO PREKO VODE, VESELO VESELO! HRISTOS SE RODI! SRETAN VAM BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2010. GODINA. MA GDJE BILI.
|
|
|
|
|
Kroz djetinjce//
Kroz materice//
Kroz očiće...
Ha je zora, eto ti starijih buditi djecu da ih vežu. Ja daj poklon, ja ih veži! A djeca nemaju, dakuće. I danas kada imaju i bjelih čela, opet sve uspiju pojesti, što no ima besjeda. A kamoli tada. Onda veži, dakućeš. Djeca ciče, svi veseli. Čekaj, brajo, nedjelju poslije. Da vidiš onda. Eto ti djece da vežu starije. Da što ti misliš? De sada ne daj!? Stariji daju; ko smokvu, ko jabuku... Ali džabe. Djeca hoće vezati pa Bog. Njima je samo do cirkusa. Djeca ko djeca... (fotografija: Ovo je pljačka! Smoki ili život!? Tomo Raič. Prizor iz Posušja, prosinac 2009.) Opcija više za pročitati pjesmu "U iščekivanju Spasitelja" autora Ljube Krmeka.
|
|
|
|
|
|
|
Najveći događaj koji se ikada u Kozmosu dogodio onaj je koga ovih dana radosno iščekujemo. Rođenje Bogočovjeka ili Djeteta. Ali Štalica nije mogla biti okrutna poput ljudi. Prostrla je žuto lišće umjesto tople postelje. Cijele te godine lišće je tvrdu zemlju pretakalo u slatku hranu svim živim bićima a onda požurilo svenuti i pretvoriti se u toplu prostirku sirotih štalica. Bez obzira na stvarne nakane ljudi, zloća je zastala pred vratima sirote štalice. Tamo se prostrlo toplo lišće, najveće čudo svemira, za posteljicu Djeteta. Zato ako tražite veliko čudo Svemira onda je to lišće. Zeleno i žuto lišće! Urediti ćemo dvije galerije slika našega humskog žutog lišća u njegovu čast i slavu Djeteta. Autor svih fotografija je Tomo Raič. Slike su s područja Posušja, Rakitna, Blidinja i Doljana.
|
|
|
|
|
19. 12. 2009. u 14 i 30.
|
|
|
|
|
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku//
Kandilo baca i sobu mi zâri.//
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,//
I gluhi časi neosjetno teku.
(fotografija preuzeta s Interneta)
|
|
|
|
|
Objavom ovogodišnje Božićne priče, započinje naš Božićni i Novogodišnji program. Objavljivati ćemo samo važnije vijesti i događaje. (Prigodna fotografija preuzeta s Interneta)
|
|
|
|
|
10. 12. 2009
Naša sućut svima koje to boli!
|
|
|
Danas je tiho, visoko na sjeveru, umrla zvijezda istine, pravde i razuma. Svima koje to boli, naša iskrena sućut!
|
|
|
|
|
Opet iznenada prispjelo nam je pismo iz naše budućnosti, izravno od Premilosnog. Traži da se, temeljem Zakona o javnom informiranju, njegovo pismo objavi. Mi smo dužni, bez obzira što o tome pismu mislili, udovoljiti njegovom zahtjevu. Premilosni, u vrlo pomirljivom tonu (šuška se da odlazi u mirovinu) od Gospodina traži ispunjenje njegovih zahtjeva, iskazanih u 10 točaka Prijedloga sporazuma koji bi vjernicima omogućio slobodnu proslavu Božića, pod radnim nazivom „ZUB ZA ZUB, OKO ZA OKO!“ te konačno povlačenje Herodovih interventnih snaga u vojarne. Naime, još od vremena one čudne zvijezde na Istoku, Herodove specijalne postrojbe su poslane na teren da istraže cijeli slučaj i do današnjeg dana kući se nisu vratile. Uz sve ostale poslove, oni istražuju i ona četiri Sveta Kralja, točnije poklone koje sobom nose. Utvrđeno je kako darove nisu prijavili niti na jednoj carini Unija, a morali su barem tri takve proći. Premilosni je voljan čitavu stvar promotriti kroz prste ako to isto Gospodin učini za neke njegove marifetluke, na koje je vjerojatno mislio kada je spominjao one deve i iglene uši. Valja uzeti u obzir sve dublju krizu kroz koje slavne Unije prolaze a idu i godine te se sve otvorenije govori o mirovini. Prirodno je da se Premilosni pita hoće li i on trebati stati pred kakav sud i postoje li zaista kakve iglene uši, ili se Gospodin samo šalio. Sve su to pitanja koja se žele, u pomirljivom i demokratskom tonu, riješiti. E pa, poštovani posjetitelju, ako ništa drugo mi mali ljudi svačije prošlosti saznali smo kako svaka budućnost ima svoju budućnost i strah koji sobom nosi! Stajali znojni ispred iglenih ušiju ili mučno čekali u redu ispred vinograda u rane jutarnje sate, Istočna zvijezda će vječno sjati mimo naše volje, kao nada malih ljudi i predmet vječitog ispitivanja Herodovih specijalnih snaga! Bili nam sretni u ovo sveto, predbožićno doba. I pročitajte sporazum molim vas.
|
|
|
|
|
Izvor: monografija "Župa Goranci kod Mostara", autori Marko Jurić i Dragan Vidović, nakladnici HLI BiH d.o.o Mostar, Solvej d.o.o. Mostar i HKD Napredak Imotski, 2009. godina, stranica 119. Kolika li materijalna i duhovna blaga ljubomorno čuva naša Hercegovina? Kolike legende, kolike Dive spavaju u njenim dolovima? Prema jednoj od tih predaja na Gorancima su živjele dvije sestre baš u vrijeme velikog pomora od kuge 1813. - 1817. godina. Jednoga dana jedna od sestara je opazila zlokobne promjene na svome tijelu koje su značile opaku i zaraznu bolest - kugu. Da spasi sestru, krišom jr pobjegla u Marića Dragu pod Vranićem, ne kazujući nikom ništa. Znala je da umire ali je njoj jedino bilo važno spasiti sestru! Međutim, sestra ju je tražila posvuda i napokon je našla skrivenu u Marića Drazi. Bolesna sestra joj nije dala prići sebi, bacala se kamenom na nju. Ali je sestrinska ljubav bila mnogo jača, nepobjediva. Prišla je sestri i zarazila se opakom bolesti. Tu su zajedno umrle, tu su ih pronašli i sahranili u dva odvojena groba koje narod od milja zove gropčići u potoku Marića Drage blizu Bristovače. Kada su ih mještani pronašli, ruke su im bile povezane krunicom! Prema pričanju mnogih župljana koji su molili pomoć i hodočastili na gropčiće, molitve su bile uslišane, pogotovu nakon Drugoga svjetskog rata. Pero Drežnjak Vlatkov ispunio je svoj zavjet 11. 07. 2004. postavivši dvije ploče na gropčiće djevojaka. Mi im, ovim putem, podižemo vječni spomenik u srcima ljudi!
|
|
|
|
|
(Riječ Pere Marijanovića u povodu promocije knjige "Već viđeno" autora Željka Raguža u Čapljini i Čitluku)
Poštovani,
Kada počnete čitati knjigu "Već viđeno" autora Željka Raguža, zapitate se o čemu bi to ova knjiga mogla uopće pričati ali kada je zatvorite, nakon čitanja, prva misao koja vam padne na pamet je ona o usporedbi uma čovjeka i uma Stvoritelja koji nas je stvorio. Razlika ova dva uma je upravo ono na čemu ova knjiga počiva a to je analiza. Dok je taj proces umu Stvoritelja nepotreban jer uvijek sve zna, umu čovjeka je također nepotreban ali samo ako je njegovo životno geslo: prođi me
|
|
|
|
|
Blagoslovljen ti je kamen, ćuskija kojom ga lomiš, ruka težaka, duša ti je sto puta blagoslovljena, zemljo moja Humska. I gle čuda, skupi se na blagoslov cijeli Hum, s obadvije obale Modre rijeke. Prabake, bake, mame, seke i unuke, očevi, djedovi i pradjedovi. Blagoslov je Humu potreban k'o kiša, k'o zrak, k'o kruh svagdanji! Jesu to trebale biti smotre folklora, ali su se pokazale živim običajima, prošlost srasla s budućnosti! Zemljo moja Humska, ponosna, neprebolna!
|
|
|
|
|
Smotra folklora u Hercegovini ima neku svoju nepisanu zakonitost. Iznenada padne zatišje na prostor, ljude i stvari oko njih, baš kao pred kakvu buru. Zatim se prolomi događaj koji ljude potrese, kao da se zapalilo nebo iznad humskih duša. Pa opet se nenadano spusti zatišje. I tako sve do večeri.
|
|
|
|
|
Fotografije nam je poslao Mirko Bošković, profesor. Zahvaljujemo se.
|
|
|
|
|
|
Prema podacima iz članka objavljenog na ovoj stranici :TOMA BOŠKOVIĆ - KRAKIĆ (UČESNIK HERCEGOVAČKOG USTANKA), zamolili smo slikara Antu Ivankovića da izradi sliku ovog ustanika.
Da se podsjetimo opisa iz tog članka koji je dala pok. Anica, njegova unuka:
„Anica, kako je rečeno, se sjeća Tome kao snažna čovjeka i najviše je na njega sličio pokojni Vicko, njegov unuk koji je stradao u nesretnom slučaju u ovome ratu. Sjeća se da je jahao crnoga konja «vranca» sa sedlom. Nosio je narodnu nošnju iz onih vremena koja se sastojala od košulje, gornjeg djela koji je bio izvezen, šalvara a na nogama je imao opanke. Na glavi je nosio crveni svileni šal koji je motao oko glave. Oko pojasa je nosio silah. Posebno ga se sjeća kada bi dolazio u Dubrave i nju, kao djete, sjedao na konja…“
Za slikarevo kompletiranje viđenja kako bi mogao izgledati Toma pomogli su i ostali detalji u objavljenom članku, dodatna pojašnjenja o nošnji, a posebno slika pok. Vicka na koga je sličio.
Mirko Bošković, profesor (Molim onoga tko zna više podataka o ovoj temi da mi se javi. Hvala)
|
|
|
|
|
NEVESINJSKI ŽUPNICI, DUHOVNA ZVANJA IZ ŽUPE, ZNAMENITIJI NEVESINJCI
(Kraj serije. Prigodna fotografija: Nevesinjska kamena ljepotica, autor fotografije Ćiro Raič. U ime svih čitatelja zahvaljujemo se Toniju Šarcu na izvrsnoj studiji župe Nevesinje)
|
|
|
|
|
DJELOVANJE ČASNIH SESTARA FRANJEVKI U NEVESINJU (1924.-1949.)
(prigodna fotografija: tlocrt temelja crkve u Nevesinju, izvadak iz osnovnog projekta)
U vrijeme najvećeg procvata župe nevesinjske, u ovaj grad 1924. godine dolaze i časne sestre Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja – Mostarske provincije, gdje ostaju četvrt stoljeća, odnosno sve do 1949., kada ih komunističke vlasti protjeruju, a njihovu imovinu
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|