|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
...upalit ću noćas svijeću/
neka pukne stijena/
nek presuše vrela
//
Upalit ću noćas svijeću/
jer brata mi nema,/
brata mi nema, brata najmilijeg....
//
Tekst pjesme preuzet s POSKOK ONLINE. Autor fotografije: Tonči Rađa, Split. Ime fotografiji: Svijeća humskih putova.
|
|
|
|
|
Kažu da ih je isplakala Humska i Bosanska Kraljica za svojom djecom. Drenjine. Tako kažu. Neki, opet, vele da su to biseri s đerdana jedne humske princeze izgubljene u tuđem svijetu. Drugi, pak, misle da su drenjine stvorene poradi Gorčina i Kosare u ona davna vremena kada je Kosara bila s ovu a Gorčin s onu stranu Modre rijeke. Ne bi on to smio činiti, ali je ipak u potaji rajskim voćem preko rijeke gađao svoju Kosaru. Jedno je zrno palo u plodnu zemlju i nikla je Drenjina. Ima i onih koji vjeruju kako je to stvrdla krv Boljarina u boju protiv napasnika, nasrtatelja, okupatora, silnika, strijele, sršljena ili zmije. Sve je sablja kosila a krv se prosipala i stvarale se drenjine. Zato, misle mnogi, ne postoji onaj čovjek na svijetu koji im boju, okus ili miris zna i može opisati. Taman sjednete za stol da ih opišete a one mijenjaju sebe i svijet oko sebe. Ostaje tek slutnja i to je sve što se o njima može znati. Ipak, čini se istini je najbliža ona tvrdnja koju je jučer baka povjerila unuci. To su zrnca koje je bacala Kosara da Gorčin pronađe put do nje, kada je u roblje odvedoše. I bi, da on preboli ljute rane, neprebolne. Poslije, ne znam točno koliko, bacala su ih i djeca naše Kraljice Humske i Bosanske, da se otmu ljutom zmaju i vrate majci. I bi, da ne bi naše nevjere! Ali su, djeco moja, drenjine ipak rodom rodile. Zato NE DIRAJ MI, autora Maria Kneževića pročitajte opcijom više! Autor prigodne fotografije: Tomo Raič. Ime fotografije: Suze humske majke!
|
|
|
|
|
Poštovani, svijet današnjice sa svijetom drevnog Huma i Crvene Hrvatske, vežu dva vrludava putića. Čas ga ima, čas nema. Čas ga vidiš, čas ne vidiš. Ali su to pouzdani putovi za mudre i strpljive. Jedan od njih vodi niz nanizane bakine suhe smokve a drugi je "Kipi na kami" autora Ljube Krmeka. Pa pođimo, s pouzdanjem! Prigodna slika: Tomo Raič (Blidinje, sajam voća i povrća 2009.). Ime slici: Bakino suho zlato! Opcijom više pročitajte Kipi na kami, autora Ljube Krmeka, zbirka pjesama Ibalo balo, stranica 23. Sretno, putniče!
|
|
|
|
|
Slatke humske smokve iz Kanade. Autor fotgrafije Luka Goluža. Naziv fotografije: Smokve na Zbornoj gomili. Moja Hercegovino (preuzeto s portala Poskok online): ...
Tvoj kamen nikad plakat neće,/
sve dok se po njem Hercegovac kreće./
On je mal' al od velike stine/
i sve čini zbog DOMOVINE.../
(Prigodni prilog i još jednu pjesmu pročitajte opcijom više).
|
|
|
|
|
Hercegovino zemljo naša, zemljo sveta, Hercegovino najtvrđi si kamen svijeta.
Nazdravimo braćo mila, svima nam je majka bila! (Stihove poznate pjesme smo preuzeli s portala "Poskok online". Prigodna fotografija: Tomo Raič. Ime fotografije: Šipkova radost)
|
|
|
|
|
Od sutra, poštovani posjetitelju, započinjemo blagdane jesenjeg voća i povrća zemlje Hercegovine - Humske. U slavu Boga i zahvalu što nam je podario kamen, sunce i more. Maslinu i smokvu. Šipak i trs vinove loze. Drenjine. Jabuku i orah. I još jednu smokvu i šipak. Vjetar i kišni vihor. Poplavu i sušu. Tijelo Komjena i dušu Marane. Vjeru i sumnju. Kremenu odanost jednoj kršćanskoj i katoličkoj Crkvi. Draču i dub. Cer i grab. Raštiku i repu. Jasen i tilovinu. I još jedan trs koji dade vino i neprocjenjivi dar na oltaru. Zemlju Humsku i Kraljicu neprebolnu. I... Budimo zajedno ovih blagdanskih dana.
|
|
|
|
|
U stvarima našega Gospodina ne nalazimo reda koga čovjek ljubi. Prvi je prvi a zadnji je zadnji. Smije se Gospodin na te riječi i veli: prvi je zadnji a zadnji je prvi! Koliko je Sveti Franjo napisao knjiga? Kolikih akademija znanosti i umjetnosti je bio članom? Koliko je Nobelovih i inih nagrada primio ovdje na zemlji? Koliko je citiran u c.c. časopisima današnjice? Koliko je puta bio na televiziji, radiju? Smije se Gospodin i veli: Govorio je s pticama! To je prestižnost u mome redu stvari. Pita ga Gospodin stoga: - Koliko si puta razgovarao s pticama, Franjo? - Puno, Svemogući. Dok sam bosim nogama prolazio poljem, zastanem pa s njima pričam. Onako s nogu. O svemu ali najviše kako si lijepu Zemlju stvorio. Ptice su toliko sretne! - Dobro, dobro; veli Gospodin. I sve su ti kazale ptice i ti si ih razumio? - Trudio sam se Svemogući. Ali si ti napravio Zemlju preširoki i predugu za čovjeka. Nikada on sve ne razumije pa čak i kada mu ptice kazuju o Tebi! - Dobro, dobro! Dobar si boj bojevao, bitku dobio a dušu mi vratio kakvu ti podarih! Pročitajte pismo koje nam uputi Prof. dr. sc. fra Andrija Nikić.
|
|
|
|
|
Treći nastavak studije. Prigodna fotografija: panorama sela Seljani (isti autor).
|
|
|
|
|
Drugi nastavak studije. Prigodna fotografija: kopija jednog lista dokumenta iz Provikarskog i župnog arhiva u Stocu koji navodi podatke o kojima se u ovom nastavku piše.
|
|
|
|
|
Poštovani posjetitelju, započinjemo putopisnu studiju naziva "NEVESINJE I ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE" autora Tonija Šarca. Ova iznimno vrijedna studija donijeti će nam obilje povijesnog materijala o Nevesinju, zemlji koja je i tolikim Hrvatima pružala utočište i osiguravala uspješno bavljenje stočarstvom u donjim vrelim krajevima te osjetljivom tehnologijom prerade mlijeka u kojoj se izvještiše i postadoše vrsni na daleko poznati majstori, planištari. Studiju objavljujemo u šest nastavaka od toga u ovom tjednu tri. Autoru studije se od srca zahvaljujemo a vas molimo da i druge obavijestite o našem poduhvatu ako nalazite da je to vrijedno. Hvala. Prigodna fotografija: obnoviteljska izgradnja župne crkve u Nevesinju.
|
|
|
|
|
VREDNOTAMA KOJE UMRIJEŠE! POSLJEDNJI POZDRAV SVETINJAMA KOJE NESTADOŠE!
|
|
|
|
|
Sveta Obitelj!
|
|
|
|
|
NE DAJ SE KAMENA LJEPOTICE. VELIKA PREVARA. OPCIJA VIŠE.
|
|
|
|
|
Druga je godina održavanja manifestacije ''Hercegovački plodovi Mediterana'', šipka-nara, smokve i masline. Cilj ove manifestacije je da naša zemlja od izrazitog uvoznika postane izvoznik voća i desetine prerađevina od šipka-nara, smokve i
|
|
|
|
|
Pogled humljanke Jelene na smokvu rađa čežnju. Čežnja je bilo Huma, kuca kao srce a steže grlo poput nezrele smokve. Seže od Kraljice, do Gorčina i Boljarina tamo negdje gdje sablja sječe, pa sve dalje i dalje, do Modre rijeke i onih koji su je već prešli... A kada Jelena, Kosara i Marana pođu prema rijeci, opet je čežnja za starom smokvom humskom s njima. I sjeta, pazite se vi što ostajete! Nećemo mi daleko, čekati ćemo Boljarina, kada ga u ljutom boju posiku, s onu stranu Modre rijeke i stare humske smokve. "Ako umrem/ Nemojte plakati/ Neka vam sjećanje/ Na mene budi sjaj/ Osmijeha na licu/ Ne koračajte brzo/ Vrijeme je kratko/ Idite polako!" Zemljo moja Humska! Neprebolna. (Autor fotografije: Tomo Raič. Naziv slike: Čežnja i stara humska smokva. Jelena Bender i pjesma "Ako umrem" posuđena iz zbirke pjesama Hvala što želite da živim)
|
|
|
|
|
Čim je lastavica na novoj kamenoj humskoj kući bila dovršena, još dok težaci i majstori objeduju, domaćica je krišom posadila "u zlu dobar". Da čuva kuću od munje i groma. Da liječi Gorčina kada se iz ljutog boja kući bude vraćao. Usput da izliječi bolno upaljeno uho koje od one djece što se tuda povazdan bosi gombaju. Koliko im se samo puta reklo da štogod natuku na noge kada idu vani?! Ali ne, bosi pa Bog! Onda, boli me uho. I ne boljelo te. Ima i mraza vani ali oni opet bosi. I neki dan, baš kada je Boljarin donio ranjenog Gorčina pred kuću a Mara stavila merdevine na lastavicu kuće da bere uzludobar, eto tih pred kuću. Da gledaju. Ne more se bez njih vala desiti ni ovoliko! Sve moraju vidjeti! Zemljo moja Humska. Kamena. Neprebolna. (Fotografija: uzludobar, vjerni čuvar humskih kamenih kuća. Autor fotografije: Tomo Raič. Pjesma: Gorčin, Maka Dizdara)
|
|
|
|
|
Ase ležit Vojnik Gorčin! Danas tu "U suncu trepti moje rodno selo". I baka što kida voće gurajući ga u usta unuku. Kao ptica pored gnijezda. "Kažu, odveli mu ljubu, na silu, sine. Nekako u jesen, baš kada je voće zrelo, a on se za njih ljuto borio. Sabljom. Nije prebolio. Umro je. To je njegov biljeg, da znaš, stajećak. Baki to ne smiješ nikada zaboraviti. Kamen taj naš je Hum, dijete. A cijeli naš Hum to je jedan veliki kamen. Neprebolni." (Autor fotografije: Tomo Raič. Naziv fotografije: Voće, blago moga Huma. Pjesma Gorčin, Mak Dizdar).
|
|
|
|
|
Dugo si nam bila Crvena Hrvatska. Crvena kao drinine, a blaga poput mlade mjesečine. Bila si naš Hum i rodila si Kraljicu. Koliko si bila sretna kada se, dugo iza rađanja tvoje čudesne demokracije, konačno rodila i tvoja posestrima Bosna. Voljela si je, čuvala i pazila poput prave starije sestre. Zemljo moja Humska! Ponosna. Bila si nam i ostala Vječna Hercegovina. Radost, tuga i nada naše Kraljice. (Autor fotografije: Tomo Raič. Naziv fotografije: Drinine, Božji blagoslov Huma)
|
|
|
|
|
Peti nastavak i kraj teksta. Autorici zahvaljujemo na dopuštenju da tekst objavimo na ovoj stranici.
|
|
|
|
|
Četvrti nastavak teksta.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|