|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Treći nastavak teksta.
|
|
|
|
|
Drugi nastavak teksta.
|
|
|
|
|
Autorica: Marinka Šimić, Staroslavenski institut, Zagreb. Izvor: Godišnjak "STOLAČKO KULTURNO PROLJEĆE", godišnjak za povijest i kulturu, godište VII, godina 2009., Matica hrvatska ogranak Stolac, stranica 119 - 145. Molimo, učinite da i vaši prijatelji saznaju za ovaj tekst!
|
|
|
|
|
19. 9. 2009
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
|
|
|
Svim našim posjetiteljima islamske vjeroispovijesti želimo sretan Bajram. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Posebnu želju za blagdanskom srećom i utjehom upućujemo majkama koje su mučene tijekom vremena, posebno u ovom zadnjem nesretnom ratu. Blagoslovljen blagdan Bajrama majkama koje su mučili s prezirom jer je to najdublja bol koju žrtva može osjetiti. Blagoslovljen blagdan Bajrama majkama čiju su djecu mučili i ubijali plodove njihova srca. One će nas naučiti praštanju, miru i suživotu. One će nam pokazati istinske vrednote života. Jer ako ih ne budemo iskreno živjeli, svi ćemo živjeti zaludu! Zaklada "Ruđer Bošković Donja Hercegovina". (Fotografija posuđena s Interneta)
|
|
|
|
|
19. 9. 2009
Pokoj Vječni Anti, piše Luka Goluža iz Kanade
|
|
|
Kako vi rekoste gosp. Marijanoviću, nema te knjige, nema osobe koja bi mogla opisati životni put našega Ante Vučine. Kad sam jutros otvorio stranicu “Donja Hercegovina“ prve riječi koje sam ugledao bile su “UMRO JE ANTE VUČINA“. Tekst sam pročitao suznih očiju, jer sam poznavao dobrotu toga čovjeka, cijenio sam ga kao svoju najbližu rodbinu. Nadam se da će netko opisati barem djelomično zemaljski život njega i njegove obitelji. Neka mlađi naraštaj čita i neka se čudi i neka se ponosi takvim osobama. Jer takve se puno ne rađaju. Sretan sam da sam ga ovoga Proljeća posjetio sa mojim sinom Markom, nisam mislio da je to posljednji put da se vidimo s našim Antom u Mostaru, ali tako je Bog odredio i s tim se moramo pomiriti. Dragi Ante neka ti je laka naša hrvatska zemlja Hercegovina koju si uvijek u srcu nosio. Upućujemo iskrenu sućut obitelji Vučina, rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, neka Svjetlost vječna svijetli njemu. Luka Goluža s obitelji iz Kanade.
|
|
|
|
|
18. 9. 2009
Umro je Ante Vučina
|
|
|
Jučer je umro a danas je sahrana Ante Vučina, rođenog 1921. godine u selu Trijebanja gdje će biti i pokopan. Nema te knjige u kojoj bi, bilo koji autor i majstor riječi, mogao sažeti životni put Ante. Buntovnik nemirne duše, osjetljive na sve nepravde, svako jednoumlje, svako nasilje a obdarena nepogrešivim senzorom za sve što je dobro, za čovjekoljublje... Domoljub kakvih se rijetko susreće, obdaren Božjim blagoslovom koji ga je čuvao u nebrojeno stradanja u Drugom svjetskom ratu, na Križnom putu i njegovim potocima, šumama, jamama, jarugama... Blagoslov ga je pratio u kazamatima Jugoslavije na izdržavanju dugogodišnje kazne, i četiri suđenja na smrt, kada je svaki put u zadnji trenutak pomilovan! Antin život je bio jedna nevjerovatna priča, barka na nemirnoj pučini mora ali uvijek usmjerena ka obalama dobra i prema svjetlu Gospodina! Svjetionik toj lađi bila je i Antina djevojka, današnja supruga, koja ga je cijelo vrijeme Kalvarije čekala i hrabrila. S njom je u braku rodio sina i kćer. U trenutcima sjećanja kojima je znao obradovati svoje prijatelje, pričao je teško zamislive događaje, koje samo život zna planirati na ljudskom životnom putu. Među takvim događanjima svakako je jedan od najzanimljivijih onaj koji se pod konac Drugog svjetskog rata dogodio na desnoj obali Save, gdje su u nekom na brzinu sklepanom logoru, čekali smaknuće bez suđenja i osude njih tisuće. Partizani su cijelu noć marljivo odvodili kolone u obližnju šumu i strijeljali pazeći da tko ne umakne. Ante se iscrpljen zavukao u neki grm i tu zaspao. Jednostavno su ga zaboravili, a pošto su poubijali cijeli logor partizani su otišli. - Probudio sam se kada je sunce bilo visoko i dugo mi je trebalo da se uopće sjetim gdje sam i što se samnom događa, pričao je više puta Ante. Danas je Ante kod Gospodina koji mu reče naglas, da svi čuju: Ante, dobar si boj bojevao, trku završio, vjeru sačuvao!
|
|
|
|
|
Ima nešto u našem Humu, nešto što zbunjuje i raduje u isto vrijeme. Nešto što ćemo naći rijetko u povijesti naroda. U pjanosti i neobuzdanosti igre rađao se razum, odlučnost ali i odanost Boljarina. Kako tada tako i danas. A u poslovičnom razumu te zemlje, tih ljudi i tih vremena iskricala je, iznenada i s vremena na vrijeme, avantura Komjena i Marane. Ta je avantura bila toliko pjana i toliko darovana srcem baš i koliko razum razigranog Boljarina. Eto, te dvije humske munje parale su nebo našeg srednjovjekovlja sve do danas. Jere, mi zaista odlazimo u našu budućnost, ali zajedno s Boljarinom, Komjenom i Maranom, spavačevom Kosarom neprebolnom. Tamo nam je usud, tamo je onaj komadićak mape s ucrtanim zakopanim blagom, tamo nam je snaga munje. Jere, bez Marane i Kosare mi bi zalutali u bespućima budućnosti! Jere, baš one zajedno s našim svetim mučenicama humskoga povijesnog žrtvenika, znaju zaigrati ono pjano kolo razuma ali i reći: hajdemo djeco moja, put nam je dalek, budućnost i čovjekoljublje je naša sudbina, a valja nam na kraju preko Modre rijeke ka carstvu Gospodina! Pokrenite opciju više i ibalo balo!
|
|
|
|
|
Niko ne zna gdje je ona. Opcija više.
|
|
|
|
|
Rekli bi, svaka je nevolja bila jadnog čovjeka! Neke samo mlin nije mlio ni grom bio! Evo još jedne storije o nevolji od Tome Raiča. Opcija više.
|
|
|
|
|
Svi smo pozvani na predstavljanje ove zbirke pjesama! IBALO BALO je vremenska kapsula koja nas vraća u temelje Kamenočovjeka, hercegovačkog težaka, naših pređa. U taj svijet voziti će vas kišni vihor žednih, potopnih polja Hercegovine. Sretno!
Predstavljanje će biti upriličeno 22. rujna 2009. u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru s početkom u 19:00. O knjizi će govoriti:
- Marina Kljajo-Radić, predstavljač
- Pero Marijanović, predstavljač
- Krešimir Šego, predstavljač
- Antun Lučić, predstavljač
- Ljubo Krmek,autor
Uz glazbenu pratnju Zlatka Glavinića stihove će kazivati Nela Tomić te Maja Lasić koja je i voditeljica programa
|
|
|
|
|
Tišina, praznina, nada i strah u najčudnijoj kombinaciji pjesničke majstorije Maria Kneževića. Background ovoj vrsnoj pjesničkoj slici je mrak. On se na kraju kruga dodiruje sa strahom. Točka u kojoj se dotaknu kozmički elementi straha i mraka, rađa nadu. Ili zatvorena vrata, svejedno. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
U povodu današnjeg sjećanja na žrtve Grabovice, u našoj rubrici Hrvatski oltar mučeništva prenosimo tekst koga potpisuje "Odbor za istraživanje i dokumentaciju: "Dossier - zločini muslimanskih postrojba nad Hrvatima u BiH od 1992. do 1994. godine". Tekst prenosimo u izvornom obliku. Upozoravamo čitatelja da se u tekstu nalaze opisi stravičnog mučenja i stradanja nedužnih ljudi. Opcija više.
|
|
|
|
|
I koju suzu za tebe pustiti, za sve ono što su ti činili. I danas čine. Za otetu djecu, za uništeno Kraljvstvo. Za sve odsječene glave, porušene crkve, one čerečene konjima, nabijene na kolac. Osramoćene, ponižene... Za sve one pomorene u logorima, strijeljane po tvojim šumama, znane i neznane. A krivica im bijaše samo u imenu i rodu i želji nasilnika da ti budeš domovina njima a ne nama! Da budeš domovina nasilnicima, barbarima a ne Blagom narodu, tvojoj djeci. Narodu što ima najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu. Narodu što je rasut, što živi dugo ... Narodu što ima tužnu Kraljicu otjeranu u progonstvo. Gdje im je stid za zločine? Traže, Kraljice, da se tvoja djeca stide, umjesto njih. Da se tvoja djeca kaju jer su ostala u vjeri otaca. Da se stide jer su očevi bili ljuta stijena. Brane da se sjećaju dragih, da žale. Traže da se sjećaju samo zločinaca i da pokažu pseću odanost. Krvave gomile da im budu kulturno nasljeđe. Zborne da zaborave. Traže šutnju a grade luke na tuđim morima. Traže da učimo prepravljenu povijest i iščašenu logiku. Laž za istinu. Prevrtljivost za vrlinu a odlučnost i vjernost za manu. Čude se što tražimo pravo na jezik svoje majke... Vele, od kuda im drskost da označuju grede gdje im djedovi u tamnicama skapavaše? Od kuda roblju pravo na pravo? Zar je našem roblju rok istekao? A tvoja se djeca pitaju: zar tolike žrtve i takve patnje mogu biti uzaludne? Zar svoju zemlju Kraljica nije zaviještala Bogu na čuvanje? I, gle! Baš kako njen Hum u našoj viziji postade kapelica s okupljenim narodom i kako je svatko čuo romore Njene večernje molitve kada je sunce išlo zabosti se u Matokitu, tako je On raširio ruke na svom Križu, pribijene čavlima, da svačiju patnju pretvori u pobjedu. Ne samo neku, već i roba i gospodara. On je onaj kome smo svi jednaki! Njemu je vrlina kada roblje za pravicom žudi. Prvi postade zadnji a zadnji prvi, reče! I vidimo te iste ruke, na trenutak bez čavala, kako grle ono što je iza naše Kraljice patnice ostalo. Njenu tužnu zemlju. I jedna suza... I ushićeni usklik naroda po humovima: Ta zaista te je netko trebao zagrliti, Zemljo moja! (Fotografija: motivi župne crkve u Kraljevoj Sutjesci, veliki drveni križ na oltaru i kip Kraljice Katarine).
|
|
|
|
|
1. 9. 2009
Blagaj moje Hercegovine (11): Svi Kraljičini Humovi ili Blagi pogled majke
|
|
|
Blagi pogled Kraljice majke na svoj voljeni Hum. Kao da se i danas čuje cika djece u igri s malom Katarinom, samo koji tren prije večernjeg zvona s tvrđave i poziva majke na molitvu. Pomislite, sada će se mala Katarina sjuriti dole, do vode praćena čoporom djece zaronjene u slast večernje igre. I kada god pogledate na Kraljičin hum, prate vas dvije optičke varke. Ma gdje god da stojite vidite njen grad kao pozornicu pred kojom se okupila cijela Hercegovina posuta kamenim križevima, kao znamenjem saveza Boga i čovjeka, Kraljice i njenog naroda. Čas vam se čini da je to zaista pozornica a čas da je to kapelica pred kojom se moli njen narod. Učini vam se kako je to onaj trenutak u kome se napeto čeka da Ona izađe pred svoju djecu. Ili druga optička varka: crveno sunce tek što se nije zabolo u šiljati vrh Matokita a romori Kraljičina večernja molitva za svoju djecu. Te dvije optičke varke, ta dva trenutka u povijesti Hercegovine, kao da su se zaledila negdje na nebu i čine vječitu, mističnu stvarnost Kamene ljepotice. Čeka li to zaista Kraljica povratak svoje djece?
|
|
|
|
|
Reći ćete, pa to je samo majstorski složen kamen. Samo? Dobro, dobro! Molimo vas, polako! Složite ga vi drugačije?! Taknite samo u taj sveti sklad obliven toplinom sjećanja i molitve! Jer u svemu tome ima nečega čudnoga. Hercegovački kamen i ruka majstora traže se i nalaze u svakom vremenu. U tome je tajna. Ruka majstora nalazi za sebe topli hercegovački kamen a, jednako tako, svojom dragošću topli kamen nalazi ruku majstora. Jednostavno, drugačije nije moguće! Tako je bilo i tako će biti. Jer to su niti tkala kojim se tka ruho Hercegovine, ruho koje ima neprolaznu ljepotu i toplinu. Župna crkva u Gradnićima, općina Čitluk, ljeto 2009. godine.
|
|
|
|
|
Divlji konji ispred Misišta na Bilima 22.7.2009.
|
|
|
|
|
Evo i malo ljetne šale. Neka se nitko ne ljuti, mi imamo pravo na nju. Naime, staro je narodno nepisano pravo da se s klačine, kada probije pjevac i sunce zađe pa sve do izlaska, može kazivati što se god želi. Nema ljutnje. Mi smo pronašli nedovršenu klačinu (pogledati sliku) pa to pravo koristimo. Čim sunce zađe, pokrenite opciju više. Ipak je riječ samo o šali!
|
|
|
|
|
Zbornik radova, Humski Zbornik XII. Posveta: Zavičaju i narodu s ljubavlju! Izdavač: Župni ured Gradac, don Ante Đerek, župnik. 830 stranica A4 formata, tvrdi uvez, u boji, 25 autora.
|
|
|
|
|
Blago umornima! Odmor je dio njihove baštine.
|
|
|
|
|
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju u fazi obnoviteljske izgradnje. Autor fotografije Toni Šarac. Kolovoz 2009.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|