|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Čini se kako je pokojnik, očito neki naš prosječni, tihi i samozatajni predak, zaspao zajedno sa svojim križem. Čekaju Uskrsuće života.
|
|
|
|
|
Prolazeći kroz Knešpolje, na putu Mostar - Široki Brijeg, iznenada vas dočekaju tri stvari: oštra dvostruka krivina, pitomi lug i tajnovita nekropola stećaka u njemu. Vlasnik šume, za sve nas, sam je očistio nekropolu zaraslu u raslinje. To je kao kada pronađete vrlo vrijednu zaboravljenu staru knjigu pa joj otvorite jednu stranicu. Punu slika iz života naših davnih predaka. Učinio je to, vrlo vjerojatno, jer je bio svjestan svojih korijena zaraslih u žbunje. Što pokazuje prva slika? Tko je bio pokojnik? Čime se je bavio? U šali bi rekli: bio je automehaničar! Ili...?
|
|
|
|
|
|
Povodom Velikog tjedna 2007. godine otvaramo stalnu izložbu pod nazivom " Kamen u Križu Gospodinovu". Sretan vam Uskrs! Ma gdje bili, od Anda do Urala. I šire i dalje!
|
|
|
|
|
U čast Velikog tjedna 2007. postavljamo ovu izložbu. Vjerujemo kako će se mnogi u svijetu podsjetiti svoje zavjetne crkve. Kamen u njenom zidu možete zamisliti kao skup svih naših molitava upućenih ovom svecu. Ili zajednicom svih onih koji su ga, tijekom stoljeća, molili. Ili, jednostavno kako vi to želite! Autor fotografija i potpisa ispod slika je fra Žarko Ilić.
|
|
|
|
|
U vremenu pogibeljnom za nacionalne prostore malih naroda, a u kojima je skriven ključ spasonosne raznolikosti našega planeta, zadaća je svih nas spasiti ih od ružne pohlepe moćnika i skrivenog hegemonijskog nasrtaja vječitih širitelja svoga nacionalnog carstva. To je naša sveta zadaća poradi generacije koja
|
|
|
|
|
Tekst koji slijedi je jedno izvanredno sjećanje na naše staro selo, njegove običaje i ljude. Samo ako ta sjećanja zapišemo, sačuvati će se. To Luka Goluža iz Vancouvera i čini a mi mu se iskreno zahvaljujemo.
|
|
|
|
|
Posjetili smo i razgovarali sa Lukom Marićem, rođenim 1915. godine u Nevesinju. Tamo je proveo dobar dio života ali i na Donjem Brštaniku. Osobno je poznavao Bijelku Kudrića i o njemu govori s divljenjem i poštovanjem. "Bog ga je nadario" kaže s ponosom. Zadnjeg, nesretnog rata otišao je u Imoticu (općina Slano, RH) gdje i danas živi u obitelji svoje kćeri, Zdravke Radića. Zdravka se udala za pokojnog Niku Radića, sina čuvenog svirača lijerice Nikole Radića. Cijela obitelj je glazbeno nadarena. Tu sretno živi od sjećanja, ljubavi i pažnje svojih najmilijih i zvuka lijerice svojih unuka. Kada sjedi u prančioku, grijući se na suncu, pa začuje zvuke lijerice, zna unuk Vlaho došao je iz škole! "Dva su mi brata", priča nam, "ostala na Križnim putovima, ali je bilo najteže kada nam je milicija upadala u kuću pretražujući stižu li pisma od njih. Znali su dobro da su ubijeni, ali su svejedno trebali našu muku". Tužno se sjeća Luka. Bilo je dosta sretnih dana i dobrih prijatelja u Nevesinju i Brštaniku. Mi ćemo dio Lukinih sjećanja objaviti na našoj stranici ali i u knjizi o velikom Bijelki Kudrića. Luka koristi ovu prigodu da pozdravi sve koji ga znaju te svoj rod u cijelom svijetu. Pozdravlja sve poznanike u Nevesinju i Brštaniku. Na slici ( slijeva): Luka Marić, unuk mu Vlaho Radić, čuveni budući gitarist lijerice, sin Pero i unuka Andrea.
|
|
|
|
|
Pokrenite opciju više i budite u srcu idile lijerice. Budimo sa svojim korijenima!
Budimo s ljetorastom lijerice, mladim Vlahom Radićem.
|
|
|
|
|
Posjetili smo obitelj Radić u selu Imotica, općina Slano, RH. To je obitelj duge i plodne tradicije sviranja na lijerici, guslama i dalmatinskim pjesmama. Na slici je Vlaho Radić, sin Nike Radića i unuk Nikole Radića. On je treća generacija nadarenih umjetnika: djed Nikola, otac Niko, te Vlaho i njegova braća. Učenik je IV razreda osnovne škole Primorje, Smokovljani. Došao je iz škole, saznao zašto smo mi tu u njegovoj kući, latio se bez riječi lijerice i odlučno ali prelijepo zasvirao. Njegov djed i otac su bili poznati umjetnici na lijerici i guslama. Nažalost danas nisu živi, ali je korijen duboko posađen u Vlahi i njegovoj braći. U ovo smo se uvjerili: sela uz more se obnavljaju, mladih je sve više, prestalo se vjerovati u život velegrada kao jedinu alternativu, šikću mladice ljetorasta... A zvuk lijerice mladog Vlahe čuti će se daleko, vrlo daleko! (Na slici je imala Nora Marić. Vlaho i njegova obitelj pozdravljaju svoju rodbinu širom svijeta)
|
|
|
|
|
Posjetili smo Seljane u župi i općini Nevesinje. Dojmove je teško i napisati. Pogledajte sliku! To je panorama sela u kome i danas živi mlada hrvatska obitelj. Njegov jedini susjed je Srbin, a odnosi među njima su uzorni. Za primjer. Kažu, neka se na takvim primjerima uči demokracija. Panoramu sela šaljemo u svijet ali prije svega onima koji potječu iz toga sela a otišli su u bijeli svijet. Oni koji su ostali u Seljanima sve ih pozdravljaju i mole da svoje selo ne zaborave. Selo kreće u projekte obnove i oživljavanja (na našoj stranici donosimo i pismo upravitelja župe Nevesinje don Ante Luburića s planovima i projektima te sa zamolbom da se oni podupru). S nama su selo obišli: predstavnici Pavlovića i Perića iz toga sela te don Ivo Pavlović, župnik župe Domanovići i don Ante Luburić, upravitelj župe Nevesinje, te ravnatelj naše zaklade. Biti u Seljanima, svi smo se u tome složili, znači biti pod svodom nebeskim, blizu Gospodina, kao da živite u prvi ponedjeljak pošto je On svijet stvorio. Tako je sve čisto i posvećeno. Svuda osjećate blagoslov i radost Stvoriteljovu, pošto je dovršio posao oko stvaranja nečega tako lijepog. Zrak ovdje ne dišete, čini vam se da ga blagujete ustima, nosom i čitavim tijelom. Dapače, on ulazu kroz vas u vaša pluća. A vi kao da plovite čistim nebeskim svodom i pitate: gdje je Gospodin? Čini vam se: Eno ga na vrhu Crvnja! Takva svjetlost od tuda bije. Pokrenite opciju više i pogledajte svoje selo. Te slike vam šalju Seljani, ponosni i duboko uvjereni u novi život svoga sela. Stiže struja, bolji put, traži se živa voda, kreće ekološka proizvodnja hrane, dovršila se gradnja groblja i kapelice, uskoro postavlja zvono… Niču seoske farme, a idealna je prilika za gradnju odmarališta za one koji su umorni, bolesni ili žele biti tako blizu Gospodina. Na povratku smo posjetili uzornu i naprednu obitelj Čuljak. Potom tužni obilazak lokacije na kojoj je nekada bila nevesinjska kamena ljepotica, župna crkva Uznesenja B.D. Marije, tješiteljica umornih planištara tijekom stoljeća. Mi ćemo uskoro na našem IS-u otvoriti prikaz ovoga sela i uopće nevesinjskog kraja. Pokrenite opciju više i budite u virtualnom zajedništvu sa svojim krajem! I ne zaboravite ga!
|
|
|
|
|
POVIJEST POLJA, četvrti nastavak i završetak
|
|
|
|
|
POVIJEST POLJA, nastavak 3
|
|
|
|
|
POVIJEST POLJA, nastavak 2.
|
|
|
|
|
Započinjemo prikaz vrsnog rada, autora mr. sc. Roberta Jolića, Franjevački samostan Tomislavgrad, Trg fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad, BiH, [email protected]el.net.ba, "POVIJEST POLJA". Sadržaj teksta je malo poznat pogotovo našim iseljenicima, te smo im ga željeli na ovaj način približiti. Izvor: Prvi međunarodni znanstveni simpozij o Blidinju, "Blidinje 2005.". Rad je u cijelosti objavljen u dokumentima simpozija na hrvatskom i engleskom jeziku. Rad ćemo objaviti u nastavcima, po 5 stranica teksta.
|
|
|
|
|
U Radetićima postoji srednjovjekovna nekropola uz koju su također vezane brojne legende. Uz mnoštvo grobova na koje su mještani nailazili pri obrađivanju svojih njiva, sačuvano je nekoliko stećaka.
Nad jednim stećkom-pločom stoji ukrašeni križ. Na samoj ploči se jasno uočava natpis u pet reda. Očito je riječ o istom pismu kao i u Podžablju. I ovdje smo primjenili najobičniju spomenulu tehniku, međutim ovdje ona ne može pomoći ni približno kao u Podžablju. Ovaj natpis je znatno oštećen. Na stećku je, naime, ložena vatra koja je veoma oštetila gornji sloj ploče te se više ne može razaznati što je učinila ljudska ruka, što vatra, a što je prirodni urez u kamenu ploče...
Možda se netko podrobnije pozabavi i ovim
Velik dio slova su lako čitljiva pa će se podrobnijim istraživanjem natpis vjerojatno ipak ispravno pročitati
natpisom te nas obraduje kakvim vrijednim podatkom koga on sadrži. Zasad ga samo registriramo.
|
|
|
|
|
Tijekom ljeta, obilazeći naše prostore naišli smo na dva zanimljiva natpisa.
U Podžablju, u ogradi Stojana Vuletića postoji
stara zidana grobnica. Zid je poprilično razrušen, a križ je dugo vremena oboren na samu grobnicu. Uz grobnicu se veže legenda kako su dva uskoka
|
|
|
|
|
Majci se pjeva samo u trenutcima duboke inspiracije, a dobrim majkama? Pokrenite opciju više i pročitajte jedno takvo nadahnuće od Tome Raiča.
|
|
|
|
|
Šipak, divlji. Najslađi je kada tek ispuca a malo ga mraz dohvati. U svijesti Hercegovaca je uvijek sa smokvom, poglavito u jesen kada joj lišće počne opadati. Jede se ubran s drveta, pravi se sok od njega ili čuva za zimu kao zaliha vitamina C. Samo malo svježeg soka i ode gripa.
|
|
|
|
|
Sustavno istraživati što se dešava oko nas, u prirodi, u našim krajevima se još uvijek smatra gubljenjem vremena, a traženje da to netko pokrene u sklopu školskih izvan nastavnih aktivnosti naišlo bi na čuđenje. Dio divljeg voća u Crnićkom polju smo fotografirali i uzgred primijetili da je ove godine (op. ur.: jesen 2006. godine, malo kasnimo s objavom) divlje voće bogato rodilo, osim divlje kruške i oskruše. Zašto su te dvije srodne vrste ove godine bez plodova sami Bog zna. (Pokrenite opciju više i uživajte u pitomosti našega divljeg voća)
U dvosatnoj besposlici obišli smo Crnićko polje ove jeseni i snimili zanimljive detalje vezane za divlje voće koje tu raste, samoniklo, neobrađeno, bez kemijske zaštite i uglavnom plodovima koji propadaju jer nitko za njih nije zainteresiran. Možda će ovo biti zanimljivo vidjeti i pročitati onima koji su u mladosti ovdje živjeli a danas su u dalekim krajevima. Oni će se vjerojatno prisjetiti vremena kada su se neki plodovi divljeg voća ubirali, sušili za zimsko vrijeme ili na drugi način spremali.
(Na naslovnoj slici: divlja loza, loznica, crna i bijela. Brala se za prehranu ili se pekla rakija od nje)
Divlje voće koje vam, s malim zakašnjenjem, pokazujemo sami je ključ tajne zdrave ishrane koga ljudski "genij" još nije uspio genetski modificirati i pretvoriti u žarište različitih epidemija koje haraju svijetom. To divlje voće još se uspijeva skrivati našom Hercegovinom i blago je njene budućnosti. Ako uspije preživjeti. (Pokrenite opciju više i uživajte u pitomosti našega divljeg voća!)
|
|
|
|
|
Netko će reći pa kakve to dvoje veze ima, ali eto ima kad čujete priču do kraja. Od moga djeda brat Ivan, živio je s obitelji nedaleko od naše kuće. Mi kao djeca zvali smo ga „Stari Ivan“.Bilo je još starih ljudi, ali Ivan je samo nosio nadimak „Stari“. Pričao nam je kako je on sebi napravio
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|