|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Za kraj ovoga radnog tjedna mi vam želimo, ma gdje i ma tko bili, barem djelić sna male Marije iz Neumskog Graca, za okrepu duše i tijela.
|
|
|
|
|
13. 02. 2007. župna crkva Gradina, općina Čitluk, don Bernard Marijanović
|
|
|
|
|
Nakon samo kratke stanke život u Hercegovini ponovo niče. Protokol pojavljivanja cvjetova na hercegovačkoj pozornici davno je uređen. Prve su latice bajama. (13 veljače 2007., župna crkva Gradina, općina Čitluk, autor fotografije don Bernard Marijanović)
|
|
|
|
|
Darujemo vas ovim šumskim voćem s Blidinja za kraj ovog radnog tjedna i najavljujemo temu za idući: Divlje voće s Dubrava iliti Jesen u mom kraju, autora profesora Mirka Boškovića. Možda i vi imate neki prilog za nas? (autor fotografije s naslovnice Tomo Raič)
|
|
|
|
|
Ako bi samo pogledali njihovu obiteljsku kuću i okućnicu teško bi znali gdje ste: Hercegovina, Slavonija ili ste možda gdje u Njemačkoj. Niko Vujinović (1933.) i supruga mu Anica rođena Kuzman Vujinović (1938.). Koristeći ovu prigodu i oni su pozdravili sve svoje u svijetu.
|
|
|
|
|
Posjetili smo Ober (općina Stolac) selo u čijem "šmeku" ima nečega dalekog i pomalo tajnovitog, s prizvukom slavonske urednosti i ušorenosti. Nekada je u selu živjelo i do 70 čeljadi, danas svega nekoliko. Na slici su desno: Blaško Vujinović (1938.) i supruga mu Angela rođena Matić Vujinović (1942.). Njihov sin je, dok smo sjedili u kući, odvezao masline na preradu! Lijepi maslinik i smokvik je uređen ispod kuće. Njihova stara obiteljska kuća biser je u graditeljskom nasljeđu ovoga kraja. Selo ćemo predstaviti i na našem IS-u. Svim Oberanima, ma gdje bili u svijetu, iskren pozdrav i poziv da se uključe u našu akciju predstavljanja sela.
|
|
|
|
|
Učimo od prirode! Naš ovotjedni poklon malim i velikim posjetiteljima. Ma tko i ma gdje bili. Autor fotografije Tomo Raič.
|
|
|
|
|
U povodu predstavljanja knjige "KAOS I DETERMINIZAM U BiH 2" donosimo dio pod nazivom "SVETOST HERCEGOVINE ILI U HLADU HERCEGOVAČKIH CEROVA UVIJEK JE RADOST", bez pripadnih slika. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Stogodišnjak se brine da za vrijeme ljetnih žega ovce dočeka dosta hlada ispod njegove guste krošnje. Pošto se napiju vode iz obližnje lokve, one trče zauzeti što bolju poziciju u hladu jasena. Glave polože jedna na drugu te dahću da se malo rashlade. Tako čekaju popodnevnu svježinu i pastira da ih potjera prema Vilinom Polju na sočnu ispašu.
|
|
|
|
|
Bijeli jasen, vodeni jasen ili lačko jasen navršio stotinu godina. Rodio se i živi podno Čabulje; tu dočekuje i ispraća ovce već stotinu godina. Lokacija: Vratnici pod Gračacom, na imanju Golemaca, Vrdi, općina Mostar. (Prema kazivanju Pere Golemca)
|
|
|
|
|
Da se prijatelji vide izdaleka, za opomenu neprijateljima. Ili, oprezni i znatiželjni šipak. Selo Dobrovo, Neum, 2006.
|
|
|
|
|
Tragovi na stijeni: čovječje stopalo. Selo Dobrovo, Neum, 2006.
|
|
|
|
|
Selo Vrdi, općina Mostar. Fotografija nastala listopada 2006. Pozdravljamo sve iz ovoga sela, ma gdje bili.
|
|
|
|
|
Sa otvaranja spomenika fra Didaku Buntiću. Župa Gradnići, 6.10.2006. (Narodna nošnja Brotnja uvrštena u naš Virtualni muzej!)
|
|
|
|
|
Spomenik fra Didaku Buntiću ispred župne crkve u Gradnićima, općina Čitluk, otvoren je 6. 10. 2006. godine. (Uvršten je u naš Virtualni muzej)
|
|
|
|
|
Završio je noćni projekt. Počinje dnevni. Na voj zimi prsti trnu od ladnoće. Treba suharaka skupiti da se vatra potpali. I isprži jaje na tavi za školaricu. Poslije neka sjedne kraj šporeta pa neka uči. I piše zadaću. Nije lako postati dokturica. Samo u srcu baka sluti: to je noćas bio njen najbolji mogući biznis. Okamatiti će se nebrojenim blagom: ja li punim fišekom lijekova što će bakina dokturica donijeti iz grada doma, ja li samo jednom svijećom na grob. Kako Bog hoće tako neka bude! (Fotografija Tome Raiča)
|
|
|
|
|
Detalj bakina projekta uz gazaču. Igle gotovo neprimjetno zameću sve novi i novi redak, lijepeći ih zajedno nemjerljivom ljubavi za unučicu. Kada bi, negdje u gradu, bakini prsti zaigrali šibice što kriju kuglicu, svi bi izgubili. Unučica spava a zora već gotovo virka kroz prozor. Još samo malo pa će se gazača trnuti posve. Da se malo gaza uštedi. Dosta će svjetla biti kroz prozor. Potom, još pedalj sunca ili najviše dva, pa djecu treba buditi. Neka spavaju, nije lako postati dokturica. Bog samo zna što sve treba naučiti. (Fotografija Tome Raiča)
|
|
|
|
|
Uz svjetlo lampe gazače, utrnute da se manje gaza troši, traje svijet bakina noćnoga biznisa i stvaralaštva. Ujutro, dok krave riču da se puste na ispašu, dovršen je bakin projekt; džemper za unučicu. Bio je to noćni biznis neviđenih razmjera i složenosti: plele se niti svježe obojene pređe, okolo lijepila bakina ljubav za unučicu i tik u zoru dovršeni rukavi. Sada će unučica, još pospana, umiti lice na zdencu, reći kratku molitvu s bakom, pa obući bakin noćni biznis. Zatim ići u školu. To je i bio cilj ovog složenog projekta uz gazaču privijenog fitilja da se manje gaza troši. Unučica će, jednoga dana ako Bog da, postati dokturica i pun fišek lijekova donijeti svojoj baki. Ili možda samo jednu svijeću na grob! Bog sve zna. (fotografija Tome Raiča)
|
|
|
|
|
Kada smo prvi puta došli u Čepikuće i susreli njegovu legendu, gospodina Marka Potrebicu, shvatili smo da se tu nešto događa, nešto što je čovjeku skriveno i teško razumljivo. Osim što je riječ o selu u srcu podijeljenog naroda, čovjek najedanput počinje zapažati i shvaćati događaje i poruke oko sebe, koje ranije uopće nije slutio i zbog kojih i nije došao u ovo selo. Ti događaji i poruke jednostavno su dar koji primate i s kojim nastavljate svoj život. To su vječne poruke koje je, svojim razgranatim rukama, zapisala česmina u plavetnilu neba. To je bezbroj ponosno uzdignutih i isprepletenih grana koje na nebeskom svodu crtaju znakove i simbole, pričajući o čovjeku i njegovoj sudbini. Tu u tim tajanstvenim simbolima svi smo zajedno; i oni koji su ovdje pisali povijest prije tisuću godina i mi koji smo došli čitati to vječno pismo. To su Čepikuće a ovo je priča o vječnom pismu ispisanom na njegovom nebu.
|
|
|
|
|
Pojata pokrivena slamom s otvorom za ubacivanje slame i sijena. Gradnići, općina Čitluk. Uvrštena je i u naš Virtualni muzej.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|