| |
|
|
O klasje moje ispod golih brda,/
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,/
Ko mi te štedi, ko li mi te brani/
Od gladnih tica, moja muko tvrda?/... opcija više!
|
|
|
|
|
Moj dom!!!
|
|
|
|
|
Moj dom. Autor fotografije Tomo Raič. Svaki dan moj dom blagoslove tri blagoslova: sunce na zapadu, majčina večernja molitva i zvuk zvona sa kamene kapelice u gaju!
|
|
|
|
|
Blidinje. Autor fotografije Tomo Raič.
|
|
|
|
|
Pogled prema padinama Žabe iz polja Gradac. Vide se gomile poredane u pravilne nizove. Svjedoci su uzavrelog života na ovim prostorima još iz daleke povijesti. Lov na padinama Žabe i poljodjelstvo u polju. To su bili i obrambeni sustavi kojima se Hercegovina branila od uljeza. Danas smo svjedoci materijalne i duhovne agresije sarajevskih aga i begova na ove prostore. Koristeći novonastalu državu oni žele proširiti granice svoga naroda. U tom prljavom poslu koriste se podjednako ministarstvima, zakonima, ekologijom i zaštitom kulturnog blaga. Koriste se turskim ratnim brodovima po plažama Neuma te vjerolomnom dnevnom američkom politikom, mašući zastavama demokracije da bi prikrili turske sablje i topove koje dovlače na ove prostore u želji konačnog obračuna za plavo more. Koriste se vrlo vješto i sudovima (zamislite nezavisnim) braniće narodu jezik i slobodu medija kako se ne bi čulo kada krenu! Koriste se i "Bosnom" i njenom kraljicom, humljankom Katarinom čije su carstvo srušili, na silu vjeru promijenili, crkve porušili a djecu joj oteli, odveli u ropstvo i pretvorili u neprijatelje one prave i jedine nam Bosne. Ali, gomile su nam svjedoci otpora i vjesnici zapretane očeve vječne vatre na našim ognjištima. Tek nekoliko suharaka i gomila se pretvara u očev topli dom, sretnu obitelj a ako zatreba i hajdučku pećinu! Domovina i njen narod žive trajno darivajući sebe jedno drugome!
|
|
|
|
|
A oči Hercegovine, jeste li ih ikada ugledali? Svitava, općina Čapljina. Prizor pored puta Čapljina - Neum.
|
|
|
|
|
Kako izgleda duša Hercegovine? Tko zna osim Boga? Ipak mislim da, kada bi je ugledali, vidjeli bi prizor s naše slike! Selo Praovice, Gradac, općina Neum.
|
|
|
|
|
Nisu stećci jedini kameni biljezi Hercegovine. Njihovo nastajanje iskonska je potreba našega težaka kroz povijest. Baš kao što je i maslina i njena duboka i neraskidiva veza s mentalnim ustrojem našega čovjeka. "Evo me, tu sam!" poruka je kamenog biljega pored masline. Komu? Cijelom svijetu, planetu, kozmosu! Nekomu tamo! Kamen, težak i maslina bitak su Hercegovine. O njima se može razmišljati koliko hoćete, ali se nikada do kraja ne mogu dokučiti! To je misterij koji traje i koji će trajati vječno. U tom misteriju je tajna hercegovačke nepokorivosti. Postala je kao Hum i takva će vječno ostati. (Prizor iz sela Praovice, Gradac, općina Neum)
|
|
|
|
|
Ovaj tjedan posvećujemo nama najdražoj temi Moja Hercegovina. Pokazati ćemo nešto od blaga koga ona krije, svjesni kako je to samo kap iz Njenog oceana. Na slici je Pero Jogunica, rođen 1957. iz sela Praovice, općina Neum, koga smo zatekli na domu kako istražuje i divi se blagu koga stvori Bog a očuvaše i ostaviše nam pređi. Pero pozdravlja sve širom svijeta koji ga znaju i poručuje kako je našao više sreće u ostajanju na domu od svih odlazaka. "I sada se kao nekada zaputim u brdo pogledati ono o čemu su mi stari pričali. I svaki put iznova kao da to prvi puta vidim i čujem onu istu priču!"
|
|
|
|
|
Vodimo vas, poštovani posjetitelju, u staru kolijevku života, trunku prije bešike i one nejači što će uskoro u njoj zaplakati. Što ćete vi o svemu poslije misliti: ili to netko kupi gunjine ispred kuće pošto je ponizo duhan ili ono grmi dalje, u brdu, pošto je vrijeme trešnjevih kiša. Bog zna, a vi misliti što god želite. I uživajte! Pokrenite opciju više i uđite u svijet koji je ostao u pričama.
|
|
|
|
|
I na kraju dokument koji svjedoči kako je administracija uvijek to revnosno bila. Još jednom hvala obitelji Šutalo iz Čapljine na ustupljenim dokumentima.
|
|
|
|
|
Objavljujemo dokument iz 1941. godine u kome dvije prijevozničke obitelji iz Čapljine, obitelj umrlog Hasana Kavare zastupana njegovom udovicom Šemsom Kavara i obitelj Boška Šutalo, prijavljuju svoje autobuse na liniji Čapljina - Imotski za nabavku goriva.
|
|
|
|
|
Danas objavljujemo rukopis zamolbe za tekućim gorivom koga su prijevozničke obitelji Šutalo i Kavara zajednički uputile trgovinskoj industrijskoj komori u Dubrovniku 23. 5. 1941. godine. Ispred obitelji Šutalo zamolbu potpisuje Boško a ispred obitelji Kavara nasljednica Šemsa Kavara, budući je Hasan već ubijen. (Izvorno pismo je upućeno komori u Splitu ali im je odgovoreno da se trebaju obratiti komori u Dubrovniku te to odmah i čine).
|
|
|
|
|
Objavljujemo vrijedan povijesni dokument iz arhive obitelji Šutalo koji se odnosi na obitelji Šutalo i Kavara a datiran je na 30. srpnja 1941. godinu. Dokument je potpisao načelnik općine Ivo Gabrić. Riječ je o potvrdi funkcioniranja zajedničkog prijevozničkog poduzeća na relaciji Čapljina Imotski u duljini 128 km. Potvrda je izdana u svrhu nabavke 1300 litara benzina, kolika je bila potreba za gorivom tijekom otprilike jednog mjeseca.
|
|
|
|
|
Objavljujemo prvi dokument o uspješnoj poduzetničkoj obitelji Šutalo iz Čapljine. Stjepan Šutalo i njegov brat Boško, zajedno s također uspješnim gospodarstvenikom iz Čapljine Hasanom Kavarom čija smo dokumenta već objavili, održavali su autobusnu liniju Čapljina Imotski, a realizirali su i niz drugih uspješnih prijevozničkih projekata. Godinu fotografije ne znamo. Znademo imena trojice ljudi sa slike (zdesna na lijevo): Stjepan (Šćepica) Šutalo, župnik fra Andrija Jelčić i načelnik općine Jozo (Sukoš) Rebac. Ime četvrtog sudionika ove slike ne znamo kao ni godinu kada je nastala. No, ona budi sjećanja na ta minula vremena ali i na poduzetnički dar naših ljudi koji je garantirao da naša Hercegovina uvijek bude dijelom progresivnog europskog prostora. Zahvaljujemo se Tomislavu Šutalo iz Čapljine na sačuvanim i ustupljenim nam dokumentima za objavu.
|
|
|
|
|
Đavolja varoš je rijedak prirodni fenomen i spomenik je I kategorije u Srbiji (Kuršumlija). Sastoji se od 202 zemljane figure visine 2 do 15 m, širine 0.5 do 3 m. Lokalitet je razvijen na nadmorskoj visini od 601 m. Njime teče Žuti potok u dužini od gotovo 1 km a ima dosta i izvora. Slični lokaliteti kod nas su razvijeni u dolomitima, primjerice onaj između Uskoplja i Bugojna. Zanimljive figure se vide i u kanjonu Neretve. Lokalitet u Srbiji je "interpretiran" kao Đavolja varoš a kod nas najčešće kao Okamenjeni svatovi ili Ukleti svatovi. Dariju Križancu se iskreno zahvaljujemo na vrijednom prilogu.
|
|
|
|
|
Postovani prof Marjanovic,
saljem vam foto kugli u Slovackoj koje su pronadjene pri eksploatiranju kamena u kamenolomu. Nakon otkrica kugli podrucje je pripojeno nacionalnom parku Kysuce.
Srdacan pozdrav,
Gordana Vilusic.
Iskreno hvala na vrijednom prilogu! Slične kugle su pronađene i na našim terenima. Naša Bosna je puna takvih fenomena na koje bi više trebalo obraćati pozornosti (u tom smislu istraživanja kod Visokog možemo samo pozdraviti!). Primjerci su pronađeni i kod Žepča. U Hercegovini su kugle pronađene na mnogo lokacija ali su najzanimljivije one otkrivene u sklopu većih boksitnih rudnih tijela.
|
|
|
|
|
Ovu iznimno zanimljivu priču spasio je od zaborava prof. Mirko Bošković. Zahvaljujemo! Opcija više.
|
|
|
|
|
Selo Grabovice, župa Gradac, općina Neum. Travanj 2009. godine.
|
|
|
|
|
Kamena bašča u selu Grabovice. Poseban dar Božji i najveća vrednota Hercegovine. Blagoslovljena radom ruku naših baka, napojena jutarnjom rosom, natopljena suncem, spremna donijeti plod zemlje!
|
|
|