|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Evo nas na seoskoj malti, uvijek neobičnom komadićku glavne seoske ulice. Stanite, molimo vas! Legenda kaže kako je tu negdje zakopan ćup s blagom. Ali se ne može pronaći. Pronaći će ga netko onda kada ćup žita bude vrijedio više od ćupa zlata! Tako legenda precizira. A to se vrijeme očito primiče. Je li znao za tu legendu onaj indijanski poglavica koji je poručio bijelom čovjeku kako će biti siromašan u svemu osim u novcu. Novca će imati koliko hoće, samo će potoci biti prazni od riba a polja od žita. Tada će glavna ulica u Sirgama ponuditi povratniku onaj skriveni ćup s blagom.
|
|
|
|
|
Gdje je selo Sirge? Kako ga pronaći? Zaboga, pa to je bar lako. To je ono selo u Hercegovini do koga vodi cesta s ukopanim željezničkim pragovima. A nema željeznice. I nikada je nije bilo. Pragovi su jednostavno tu da vas obavijeste kako ulazite u selo mnogih zanimljivosti i tajnovitosti. Ostavite svoj red stvari, vi koji ulazite!
|
|
|
|
|
Ako u njemu više gotovo i nema ljudi, sve mu je drugo ostalo. Seoska idila, zelenilo, jesenja slutnja i zimske čarolije... Ne smeta što je oko vas još uvijek sve zeleno. Stanite na kraju kratke glavne seoske ulice, naslonite se na debeli suhozid, zamislite puno snijega okolo i oslušnite škripu koraka koji dolaze pred vrata susjedne vam kuće. Evo, sada kuca na vrata. Domaćine otvori. Kako te je Božo pohodio? Koristimo prigodu pozdraviti sve one koji su se iz ovoga sela prosuli po cijelom svijetu. Ma gdje da su danas.
|
|
|
|
|
Ovoga tjedna vas pozivamo na nešto neobično. Zajedno ćemo posjetiti jedno tajanstveno hercegovačko selo, selo Sirge, općina Mostar, župa Goranci. Selo je danas gotovo napušteno ali su mu nekada bili mnogo bolji dani. O tome mnogo što svjedoči. Pozvati ćemo vas na obnovu sela a posebice izvanredno građene čatrnje za koju narod veli da je Grčka. Ona je spomenik kulture naših prostora, pa prema tome mnogo više od obične seoske čatrnje. Na kraju ćemo selo predstaviti i na našem IS-u.
|
|
|
|
|
Tu, u našoj najljepšoj Hercegovini, traje jedan nevidljivi svijet koga samo pjesnici osjete. U njemu su zajedno ljudi s obala modre rijeke. Brane svoj kamen biljeg i vele jedni drugima "Ne diraj moj kamen. To je moj dom. I u smrti moj je to dom!". Tako dovikuju oni s druge obale modre rijeke onima koji stoje na suprotnoj, i čekaju svoj prelazak. Tako je kamen postao i ostao zajednička briga i prijepor svih u Hercegovini, ljudi s dviju obla modre rijeke. Ali, pjesnik čuje i onaj drugi dublji govor, onaj simpatični, onaj "Zemlja će vas ukaljati// Travke divljakuše probost će vam tabane. Jere..." Tako su u našoj Hercegovini plašili i djecu da ne upadnu u bunar "Ne viri dole, ima jedna Kučibaba...". Jere, to je nenasilan i dobar narod bio i ostao. On ne samo da nema drugi način za obranu, već ga i ne želi. On je stoljećima na Putovima dobra. Nasilje mu je uvijek bilo strano. Jere "Molju vas
Škoda bi kakova mogla vas zdesiti//
Ne upirite u moj stajećak//
Od kojeg plavet neba blješti...//
Pokrenite opciju više i budite u Hramu dobra. Poslušajte pjesnika.
|
|
|
|
|
Derneci, običaji, djevojke i mladići... U ovoj pjesmi žive mnoge seoske legende toga vremena, zdravi i okretni mladići koji pred crkvom, poslije svete mise, bacaju kamena s ramena. Seka gleda što će se dogoditi i strahuje za rezultat. Malo podalje od nje među narodom, upola skrivena, jedna je druga djevojka koja nije seka, a jednako tako strahuje. Zapravo zbog nje mladić danas daje sve od sebe i kamen leti daleko, daleko... Pokrenite opciju više! Budite na derneku u Rotimlji. Ta svetac je danas, barem u ovoj pjesmi. Sveti Petar i Pavao.
|
|
|
|
|
Vidjeti ćete i zamirisati će vam uživo cvijet s kamena ako pokrenete opciju više. Izvor: zbirka pjesama Cvita Cvit, autorice Ive Nuić, Naklada Društva hrvatskih književnika HB, Mostar, Knjižnica Dječja književnost, Mostar 2008. godine.
|
|
|
|
|
Izlazak mjeseca iznad Veleži 14.10.08. u 18:45 sati. I pozdrav svim ljudima dobre volje od Anda do Urala!
|
|
|
|
|
Pogled s Zvonigrada. Vidi se urušeni fortifikacijski zid i dio Mostarskog Blata.
|
|
|
|
|
Zidine Zvonigrada. Jedna od utvrda.
|
|
|
|
|
Žedna kamenica podno Zvonigrada. Koliko li je puta obradovala a koliko puta razočarala žednu živinu koja po ljetnoj žegi, gonjena svakojakom letećom napasti, dojuri piti vodu? I djecu, koja poslije bosom nogom gackaju po beskrajnom plavetnilu kamenice. U času, pošto je napojila žedna usta, pretvarala se u plavetnilo oceana iz dječjih snova. Noću, podjednako su je sanjala živina u štalama i malo dalje djeca pod gunjinama. Ali poslije i mnoga odrasla djeca diljem svijeta.
|
|
|
|
|
Zaboravljeni zdenac podno Zvonigrada. Nekada je značio blago i jedinu nadu putniku namjerniku. Tu se sjedalo uz okrepu vodom u hladu drenjina i zahvalu Stvoritelju na daru. Spomenula bi se i duša dobrotvora ako nije među živima. Ili onako, za svaki slučaj...
|
|
|
|
|
Nekada su iz čistog milosrđa a protiv hercegovačke ljetne žege, ovako ostavljane "kove" ili nešto slično pored zdenaca da rijetki putnici i ono malo živine koju su gonili ili jahali, ostanu na životu.
|
|
|
|
|
Sve ćete to naći kada s juga ulazite u neogensko polje Gornjeg Pologa. Zapravo, pored puta a malo prije samoga polja, pored današnjeg groblja, čekati će vas jedna grupa stećaka, poput dobrih domaćina ili svatova koji su se tu časkom, radi odmora, zaustavili. I pozdraviti će te ih spontano jer se dojma dobrih domaćina nikako nećete moći riješiti. I kao da čujete onaj topli i srdačni srednjovjekovni otpozdrav, govor naših predaka. Oni su sada taj kamen i tako, radi nas, preživljavaju stoljeća i milenije. A mi smo toga rijetko svjesni pa prolazimo pored njih kao pored obične stijene. A oni, naši preci, čvrsto zagrljeni zubom vremena, nestaju nam pred očima pokazujući grozničavo kakvu rijetkom prolazniku, ljuti boj i oklop sa svog kamena biljega ili slavni lov na jelena. I čude se što bi s djecom njihovih sinova: Anta, Radana, Vignjeva; što su tako zabrinuti i zar ih ne zanimaju slavni bojevi njihovih djedova ili lov na jelena o kome se dugo, dugo i naširoko pripovijedalo...
|
|
|
|
|
Pozivamo vas, poštovani posjetitelju, da ovoga tjedna zajedno posjetimo malo mjesto Gornji Polog, u općini Mostar. Ono je skriveno pogledu i slučajnom prolazniku ali baš zato krije mnoge tajne a s jedne kote čuva ga i drevni Zvonigrad. Kada s krša iznenada ulazite u plodno polje kao da vas stoljetna tišina, pala i po ljudima i po drveću i po zemlji upozorava: polako, ta već ste mnogo toga preskočili! Na slici je mali panoramski prikaz dijela naselja. Pozdravljamo sve diljem svijeta čiji su korijeni na ovom kršnom hercegovačkom tlu.
|
|
|
|
|
Nastavak 2, 5 - 10 stranica. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Nastavak 1, 5 stranica! Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
U obitelji Marijana Glibića, selo Sovići kod Mostara, čuva se primjerak molitvenika "Paša Duhovna", autora fra Rafe Barišića, biskupa Azotanskoga i namistnika apostolskoga u svoj Bosni turskoj. Knjiga ima izuzetnu vrijednost. Pridgovor knjizi, koga je autor napisao na 11 stranica prije gotovo 170 godina, aktualan je kao da je pisan prije koji dan. Mi ga u nastavku donosimo u originalu (fotokopija) te se može spremiti i čuvati kao obiteljska vrednota. Molimo da obavijestite i one za koje mislite da bi im ovaj prilog mogao biti zanimljiv.Ove priloge ćemo uvrstiti u naš Virtualni muzej.
|
|
|
|
|
Blagoslovljen je narod koji žiga žedni kamen živac i stvara dobro sebi i drugima! Blagoslovljen je narod koji ne kroji planove o osvajanju tuđih Baš Čaršija već svoju budućnost kleše u vlastitom živcu. On ne pravi autoceste da osvoji tuđe prostore i protjera narod koji tamo živi. On ne skreće rijeke da žeđu pomori svoje susjede već razmišlja kako da i njima bude dobro pod svodom jedinoga nam nebeskog Oca. On jutro započinje molitvom a godinu Blagoslovom polja. Svojih, ne tuđih. On nikada ne pravi planove pomorske orijentacije na tuđe more već krči vlastiti živac da napravi lokvu s blagoslovljenom vodom. Tada mala lokva postaje veća od mora! To je hrvatski narod u BiH. Zato ga je Bog blagoslovio; polja mu rađaju a narodne mladice mu šikću u ljetorast. Život mu je trajni narodni preporod. On se ne plaši onih koji ulaze u njegove domove da plijene i kažnjavaju jer ne želi gledati niti plaćati tuđu televiziju. Traži svoju pravicu ovdje na zemlji i moli Gospodara na nebu! Ako se lako mača ne laća, ne znači da će ikada i ikome biti rob! Zato mu noge uvijek stoje na suhom; ni sparene sušom ni potopljene razornim bujicama. Na slici je iskrčeni kamen živac za postavljanje tlačnog cjevovoda HE Mostarsko Blato.
|
|
|
|
|
Unatoč svemu, hrvatsko narodno biće šikće u svoj poslijeratni ljetorast u BiH. Prevarilo je čak i svoje političare; kalkulantsku i kratkovidnu politiku, smrtonosni politički egoizam i neopisivu fragmentaciju pod ravnanjem bošnjačke hegemonističke politike i dijela Međunarodne zajednice, koju je cinizam spojio sa sijačima razdora i mržnje. Sve je to preskočilo hrvatsko narodno biće u svom uzletu i krenulo u nezaustavljivi ljetorast. Mi ćemo, s vremena na vrijeme, objaviti one očite znakove i plodove takvoga stremljenja narodne duše. Naredni prilog pripremio je naš Tomo Raič.
"Započelo je u Masnoj Luci obnavljanje stare kapele-crkve koja je ujedno bila
i fratarska kuća.
Dana 5.listopada 1942.g. zaustavljen je bujni život u Poljima (povijesno ime
prostora između Vrana i Čvrsnice s Barama i Svinjačom). Toga dana, naime,
Četnici su popalili kuće u ovom prostoru, s njima i franjevačku kapelu i
pobili veliki broj zatečenih muškaraca u Poljima.
Tek nakon punih 40 godina uspjeli smo dobiti, mukom i zaslugama fra Petra
Krasića, dozvolu za gradnju nove Franjevačke kuće i time započeti obnovu
života u Poljima (danas prepoznatljivije ime Blidinje)."
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|