|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Dođite zimi sami na sedreni slap Kravice u Hercegovini. Prvo čujete zaglušujuću tišinu a tek potom i zaglušujuću buku vode koja se obrušava sa sedrene barijere na slapište. Tišina slapa je k'o ravnica, ona po kojoj hercegovačke vile kolo vode ili gone znojne konje u pričama čeljadi okupljene oko ognjišta na ciči zimi. Nekada davno. Tek u toj ravnici tišine izdiže se put neba kula buke, tvrđava zaglušujuće grmljavine vode u padu. Iako ste unutar slapa, tik uz izmaglicu i pjenu kipuće vode, tišina je ipak vaša prava stvarnost i onu kulu buke kao da niste ni očekivali. Ona se međutim, poput Velebita, izdiže baš negdje na sredini toga polja tišine. Najednom shvatite da zapravo čujete zaglušujuću tišinu samo radi neke jasne i jake unutarnje potrebe za grmljavinom buke kipeće vode koja se strmoglavo obrušava. Vi ste, definitivno, u polju tišine samo radi one kule buke koja se na njoj diže i koja vas neodoljivo privlači. Tišina je vaša stvarnost a buka vaš cilj! I shvatite još da, ma kojim god putom krenuli, svaki od njih vodi do te kule koja nas raduje i straši u isto vrijeme. Kažem straši, ne bukom jer je upravo ona čini veličanstvenom, već slutnjom što bi se to u njoj moglo kriti i nemogućnosti da tu slutnju ikada potpuno shvatimo. To je Korizma i Uskrs. Recite pravo, zar je ljudski očekivati Slavu Uskrsa nakon onolike ponižavajuće muke? Zar zaista do zaglušujuće kule buke slapa vodi put preko polja neizrecive tišine? Zapravo, ostavite ljudski red stvari vi koji na slap dolazite! Na slici: vodopad Kravice u općini Ljubuški, županija Zapadnohercegovačka, BiH.
|
|
|
|
|
Župna crkva Bezgrešnog Začeća BDM u Jablanici izgrađena je 1911., u to vrijeme kao filijalna crkva župe Konjic, novcem mađarskog baruna. Župa Jablanica se od Konjica odijelila 1917. godine, od kada vodi i vlastite matice.
Nova župna kuća izgrađena je i blagoslovljena 2008., i to na mjestu stare, dotrajale župne kuće.
Jablanica se smjestila na maloj zaravni u dolini rijeke Neretve između planina Čvrsnice i Prenja na 200 metara nadmorske visine. Donja Jablanica, 4 km južnije od sadašnjega grada, nastala je vjerojatno po brojnim jablanovima, kojih tu i danas ima, ili po srednjovjekovnoj obitelji Jablanović. Uz današnju i uz Donju Jablanicu nalaze se brjegovi s nazivom Križ. U Donjoj Jablanici brijeg Križ diže se sa zapadne strane i visok je 475 m/n. Uz sam grad Jablanicu brdo Križ je na istočnoj strani odmah do rijeke Neretve, visok 488 m/n. U Donjoj Jablanici danas živi jedna katolička obitelj na lokalitetu koji se zove Ivanov Krst.
Ime se ovoga mjesta prvi put spominje svršetkom 14. stoljeća u darovnici ugarskoga kralja Žigmunda kojom on Ramu i Jablanicu poklanja velikaškoj obitelji Nelipića. U defteru bosanskoga sandžaka iz 1485. godine Jablanica je imala 48 domova, 4 neoženjena, 3 muslimana, a ostali su bili kršćani. (Izvor: KIUM) Opcija više galerija slika!
|
|
|
|
|
Dok je svijet okovan snijegom i ledom, Hercegovina se kiti cvijećem. Prvi pupoljak ove godine je stidljivo provirio prije kojih 20 dana, a danas je hercegovački krajobraz urešen cvijećem. Prednjači grki bajam.
|
|
|
|
|
Mimoišao ga je, bar za sada, prst prirode ali i prst čovjeka. Polje Rakitno - Sutina očuvalo je sve važnije izvorne prirodne funkcije, poglavito one hidrološke i hidrogeološke. Izostao je razvoj sufoznih procesa i voda se zadržala na površini, kao povremeni vodotok od izvorne do ponorne zone. I čovjek još nije, u većoj mjeri, položio svoj egoistički prst na njegove blagodati. No, opasnost uvijek postoji. Sve dok je čovjek, u svojim gigapolisima, zamijenio noć i dan poput novorođenčeta, te živi uz reflektore a spava uz sunce, takva opasnost postoji i teško će se netko ili nešto od nje spasiti. Glad za energijom potrebitom za neprirodan život čovjeka, na kraju će i njega samoga pojesti! Do tada, uživajmo u prizorima izvorne prirode!
|
|
|
|
|
Polje Rakitno - Sutina nosi pečat prirodne izvornosti i raznolikosti. Nastalo je na sudaru Donje i Gornje Hercegovine. Mediteranske i brdsko-planinske. Na sred polja su virtualna vrata; kroz njih prolazite na jug prema toplom Mediteranu ili na sjever prema hladnim ali jedinstvenim planinama. Fotografije su snimljene iz paraglidera Mire Reze - Valčića.
|
|
|
|
|
Autor fotografija: Miro Rezo - Valčić. Naziv fotogalerije: Polje Rakitno - Sutina s originalnim pečatom Storitelja!
|
|
|
|
|
Uvijek je nova sreća, novo nezaboravno iskustvo baciti pogled na našu kamenu ljepoticu Hercegovinu. Tim osjećajem su preplavljeni svi paraglideri kada je prelijeću i motre očima prikovanim za njene neiskazive ljepote. Kada si u zraku, iznad Nje, uvijek u smjeru leta vidiš k'o neke duge, beskrajne crte. To su tajne crte kojima Ona diše, tuda su posuta njena bila, po njima dijeli ljubav za mržnju, mir za nemir, blagoslov za kletvu. I tako stoljećima. Podizala je temelje europske uljudbe, tu je umiralo ropstvo (početak 14. stoljeća), tu se nezaustavljivo rađala demokracija. Prvi puta u povijesti tu je rečeno: Čovjek ne može biti rob jer je stvoren na sliku Božju! Takva je bila, takva i ostala naša kamena ljepotica! Zahvaljujemo paraglideru Miri Rezi - Valčiću na ustupljenim fotografijama Rakitna motrenog iz zraka. Podario nam je dio onog nezaboravnog i neizrecivog osjećaja kada se Nju promatra odozgo od kuda su je samo ptice stoljećima zaljubljeno motrile. Urediti ćemo tri fotogalerije ovlaš posoljene samo škrtom riječju, jer je to jedina vrsta riječi koja može odati dostojnu počast jedinstvenom Božjem djela na cijeloj kugli zemaljskoj. Na kraju će ove galerije postati sastavni dio našega IS-a. Pozdravljamo sve Rakićane, ma gdje bili!
|
|
|
|
|
Još sjedite na onoj stijeni u stoljetnoj osami kamenjara? I pored toga što je sunce zašlo za onu kosu gore? I pored našeg upozorenja? Čovječe, vi ste sami tu kraj plitare
|
|
|
|
|
Još ste na onoj stijeni u svetosti rijetke sjene kamenjara? Dobro! Ljetna je jara. Znajte, cvrčak tom svijetu ne pripada. On samo daje pozadinu na kojoj se crtaju svi ljetni glasovi i sve ljetne boje kamenjara. Ali, i pored toga cvrčak ne pripada tom svijetu, unatoč što se o tome misli. Još malo i čuti ćete
|
|
|
|
|
Galerija slika bez riječi. Hutovska brda. Autor fotografija: Stanislav Vukorep.
|
|
|
|
|
Tema kojom ćemo se ovoga tjedna baviti je: TAJNI ŽIVOT KAMENA: Plitare. Fotografije koje ću koristiti snimio je Stanislav Vukorep u sklopu svoje studije o hutovskim brdima. Baš na tim i takvim kamenim brdima teče i traje tajni život kamena. Ljudima vidljiv ali teže razumljiv, često skriven od pogleda ali stvaran, bujan i pupljiv ali ljudima manje važan. Tek kada u dokolici sjednete u svetost rijetke sjene na kamenu za vrijeme ljetne žege ili kada težaku sljeduje odmor, tek tada osjetite kako on, kamen, živi, tvori, razgrađuje, podržava ili osporava događaje, stvari i život oko sebe. Malo iza toga, počinjete osjećati taj tajni život kamena. Toga časa vi ste se primili na kamenu i on će vam podariti komadićak svog tajnog života kao nagradu. Kao da on mili, puže, nešto vuče ili nešto nevidljivo nekuda premješta. Zatim, taj život počinjete čuti, isprva kao neku nejasnu ciku, glas koji vam dođe niotkud ali tako i nestane, glas koga kao da niste ni svjesni, zatim kao buku opet nejasnu, potom k'o neki nestvarni razgovor stvari i bića svud oko vas i na kraju k'o grmljavinu, istina neodređenu i tajnovitu, ali sada već znate da je to tajni život kamena i svih stvari i živih bića pod njim, u njemu i na njemu. Dok slušate i osjećate taj tajni život ne smijete se pomjerati niti tom svijetu dodavati kakav drugi zvuk, jer je to svijet zatvoren u sebe i ima vlastiti imunološki registar svojih komponenti, nekompatibilnih s našim svjetovima; sa svijetom čovjeka koji je odavno izgubio interes za kamenjar i otišao za boljim životom! Ta i rijetki težak ili čobanin će domalo pokupiti svoje i poći domu, prepuštajući tajni život kamena sumraku što ovdje pada ranije, jer sunce zalazi za onu kosu gore i ne čeka se da se ono zabije na oštri vrh Matokita. Na slici: plitara.
|
|
|
|
|
Mnogi je takvu ne poznaju. Ali, zna se ona ritnuti, ona dva vola što je u dubinama Zemlje drže na svojim leđima znaju se počešati, mrdnuti glavom i ona se sva trese. Zna se zakašljati i izrigati vodu iz njedara. Kada dođete u neko selo, usred suše i za vrijeme paklenih vrućina, reći će vam: vidiš onu stijenu gore, gore, još gore. E, priča se da su se tute dva dječaka udušila. Bio izvor vode pa se kupali. Našli ih brte mrtve, eto ti. Nemoj te se smijati, Hercegovina sve može. Uskratiti ili ukrotiti vode tamo gdje divljaju a dati ih tamo gdje suša u dubinu duše hercegovačke silazi. Čudo je ona, naša Hercegovina i lijepa, da ljepša ne može biti. Da se zna i da se ne zaboravi donosimo istinitu priču od očevica don Marinka Ivankovića pod nazivom Povodanj. Neki to danas nazivaju Klimatskim promjenama. Priču smo preuzeli sa www.sovici.INFO. Zahvaljujemo autoru na priči a voditelju stranice, Prof. Mladenu Glibiću, na pravu da je preuzmemo. (Prigodna fotografija: Sovićke zlatne ruke, Anđelko Krešić, preuzeta sa www.sovici.INFO)
|
|
|
|
|
15. 1. 2010
Hercegovački humski i kraljevski Had: jama Dvogrla u Hrasnu
|
|
|
Zaključak: Dvogrla nije "obična" jama - ponor. Njena hidrogeološka i hidrološka funkcije je bila mnogo složenija. Tome svjedoče mnoge činjenice. Locirana je na antiklinalnoj strukturi te, vjerojatno, njena dva grla pripadaju različitim slivovima, poput sličnih ponora-estavela u Popovu Polju. Ona je točka podzemne vododijelnice: prema Svitavi i prema Londži. Međutim, je li ona bila samo ponor? Vjerojatno je imala ulogu estavele. Ta činjenica mijenja cijelu stvar. U tom kontekstu treba razmatrati mnoge zanimljive činjenice Hrašnjanske visoravni ali i šire, cijelu Hercegovinu. Primjerice: toponime Banje, Toplica, Mramor i slično. Hercegovina, zemlja slavne demokracije Huma, bila je posijana izvorima, izvorima tipa voklija, estavelama i ponorima, čak i na visinama do 400 m.n.m. U toj činjenici i u činjenici prašume koja je cijeli prostor prekrivala s pitoresknim proplancima oko izvora s prskajućom vodom (voklija - rashoka) krije se tajna tolike rimske prisutnosti na ovom prostoru. Za tu imperiju Hercegovina je bila neodoljiva pustolovina za mirom i egzotičnim doživljajima svake vrste, pružala je sigurnost i utočište a bila je dovoljno daleko i dovoljno blizu Rima, tadašnjeg centra svijeta. Cijelo to vodno blago i danas postoji samo se s površine preselilo u podzemni svijet krškog Hada i čeka biti otkrivenim.
|
|
|
|
|
Od Rijeke zaborava preko Modre rijeke do Rijeke sjećanja u svijetu humskog Hada. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Uživajte u grožđu Humske zemlje. Njenom blagu skrivenom u podzemnim nišama. Rijekama Zaborava i Sjećanja. Modroj rijeci. Opcija više.
|
|
|
|
|
U slici i škrtoj riječi. Galerija slika, opcija više. Osnovni podaci o istraživanju: DVOGRLA JAMA POD BANJOM
G. Hrasno, zs. Banja, BiH
Istražili Feđa Čizmić, Tonći Rađa (SDŠ, 1989.g.).
22.08.2009.
Ekipa: Domagoj Laušić, Dražan Mimica, Grgo Puljas, Tonći Rađa, Vedran Tomaš (SDŠ, Split)
Vodiči: Vide Raguž-Čolić (zs. Podkula)
Stanislav Vukorep (Čapljina)
Na naslovnici: istraživačka ekipa ispred obiteljske kuće Vidike (Vide) Raguža (Čolić) i supruge Mande Raguž rođene Obad (drugi i treća s desna). Zahvaljujemo istraživačkoj ekipi, vodičima i domaćinima, obitelji Raguž. Posebno hvala gospodinu Tonći Rađa na susretljivošću i odobrenju objave fotografija na ovoj stranici!
|
|
|
|
|
Za skori rođendan Djeteta priredili smo hercegovačku Humsku košaru (opcija više). Čim zasja Istočna zvijezda mi ćemo u mislima krenuti zajedno sa Kraljevima na poklon. Proći ćemo sretno pored zaspale Herodove vojske, doći pred jaslice, pokloniti se Djetetu i predati Mu darove. Autore fotografija ovog puta ne spominjemo (božićni motiv s naslovnice preuzet s Interneta). MIR BOŽJI I MI BOŽJI ISUS SE RODI DADE NAM MIR BOŽJI! IDE BOŽO PREKO VODE, VESELO VESELO! HRISTOS SE RODI! SRETAN VAM BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2010. GODINA. MA GDJE BILI.
|
|
|
|
|
|
|
Najveći događaj koji se ikada u Kozmosu dogodio onaj je koga ovih dana radosno iščekujemo. Rođenje Bogočovjeka ili Djeteta. Ali Štalica nije mogla biti okrutna poput ljudi. Prostrla je žuto lišće umjesto tople postelje. Cijele te godine lišće je tvrdu zemlju pretakalo u slatku hranu svim živim bićima a onda požurilo svenuti i pretvoriti se u toplu prostirku sirotih štalica. Bez obzira na stvarne nakane ljudi, zloća je zastala pred vratima sirote štalice. Tamo se prostrlo toplo lišće, najveće čudo svemira, za posteljicu Djeteta. Zato ako tražite veliko čudo Svemira onda je to lišće. Zeleno i žuto lišće! Urediti ćemo dvije galerije slika našega humskog žutog lišća u njegovu čast i slavu Djeteta. Autor svih fotografija je Tomo Raič. Slike su s područja Posušja, Rakitna, Blidinja i Doljana.
|
|
|
|
|
Blagoslovljen ti je kamen, ćuskija kojom ga lomiš, ruka težaka, duša ti je sto puta blagoslovljena, zemljo moja Humska. I gle čuda, skupi se na blagoslov cijeli Hum, s obadvije obale Modre rijeke. Prabake, bake, mame, seke i unuke, očevi, djedovi i pradjedovi. Blagoslov je Humu potreban k'o kiša, k'o zrak, k'o kruh svagdanji! Jesu to trebale biti smotre folklora, ali su se pokazale živim običajima, prošlost srasla s budućnosti! Zemljo moja Humska, ponosna, neprebolna!
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|