|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Gimnazija na Širokom Brijegu
S propašću turske vlasti i dolaskom austrougarske monarhije (1878.g.) pismenost i kultura dobivaju zamah. Nova vlast, iako tudja, bila je pogodnija za razvoj kulture i gospodarstva.
Za procvat školstva najzaslužniji su franjevci koji počevši od 1889. godine, razred po razred utemeljuju gimnaziju na Širokom brijegu. Toj gimnaziji Austrija daje pravo javnosti 1918. godine a veliku i impozantnu zgradu gimnazije grade fratri od 1924 . do 1931. godine.
Za ovaj dio povijesti važno je spomenuti fra Dominika Mandića koji je radio na duhovnoj i pastoralnoj izobrazbi, te na unaprijedjenju gospodarstva, naročito duhanske proizvodnje.
Preuzeto sa: www.siroki.com/gimnazija/gimnazija.htm
|
|
|
|
|
Katolička pučka učiona u Stocu: Poziv na javni ispit 2. listopada 1880. godine!
Katolička pučka učiona (škola) počela s radom 1871. godine. Službeno je otvorena 10. ožujka 1873. godine. Dan škole se slavio na 26. kolovoza u čast Svetog Josipa Kalasanski. Prestaje s radom 18. 9. 1885. godine. Blagoslovljena i otvorena za etnografski i etnološki muzej 2005. godine.
|
|
|
|
|
Današnji dan želimo posvetiti patnji i uzdizanju našega čovjeka na kamenu. Patnja i uzdizanje njegov je povijesni usud: Blajburška tragedija, koju je povijest rijetko zabilježila izvan izravnih ratnih sukoba, proizvela je duhovno uzdizanje cijelog jednog naroda, kao spontani odgovor na sve nepravde i sva mučilišta koje mu je krvnik priredio, prije nego je taj isti krvnik stao na pozornicu naroda i konstatirao "Hrvati su genocidni narod". Rijetko je ijedna žrtva u povijesti ljudskoga roda doživjela takvu sudbinu a potom krenula u spiralu svoga duhovnog razvoja, podarujući čovječanstvu znanstvenike, stvaraoce, umjetnike, športaše... Mi pokazujemo same korijene te spirale duhovnog rasta. Umjesto poruke mržnje i osvete, mi danas prinosimo plodove našega duhovnog rasta, čiji su korijeni duboko usađeni u patnju naših roditelja. Ovo je naša kamena knjiga, početak naše pismenosti.
|
|
|
|
|
Iz časopisa "Hercegovina" broj 19, 2005. godina, preuzeli smo tekst "Čovjekovo "Kameno nebo" na zemlji" autora Prof. dr. sc. Pere Marijanovića. U odnosu na izvorni tekst u časopisu "Hercegovina" ovaj tekst ne sadrži slike i nije lektoriran. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Pokrenite opciju više i pročitajte tekst o povijesti našeg školstva autora dr. sc. don Ivice Puljića. Izvor: "Crkva na kamenu", broj 3(292), stranica 6.
|
|
|
|
|
Natpis na kamenoj sudačkoj stolici u Ošanićima pisan bosančicom. Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Na kamenoj sudačkoj stolici na Ošanićima sjedi Ivanka Miličević Capek dipl. arheolog, ravnateljica Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika županije H-N. Na pomoćnoj stolici sjedi ravnatelj Zaklade.
|
|
|
|
|
Na slici: poznate kamene sudačke stolice iz Ošanića kod Stoca. Prema Š. Bešlagiću na njima su obavljali sudačku ali i upravnu vlast mjesni plemići ali i župani i banovi. O ovim sudačkim stolicama Š. Bešlagić piše: "Oko 80 m zapadno od crkve u Ošanićima nalaze se dvije stolice, jedna uz drugu, klesane u živoj stijeni. Na većoj je uklesan natpis bosančicom, u kome se kaže da je to sto vojvode Stipana Miloradovića koga je "ponovio" (popravio) njegov sin vojvoda Petar." (Izvor: Šefik Bešlagić "Kamene stolice Srednjovjekovne BiH", Akademija Nauka i Umjetnosti BiH, Djela, knjiga LIX, Sarajevo 1985., strana 49.)
|
|
|
|
|
Grobovi naših pradjedova otvorene su knjige i izvorišta naše pismenosti i kulture. Ugrađeni su u kulturne temelje Europe. Za sebe možemo kazati da smo među rijetkim narodima koji su učili pisati i čitati sa grobova svojih pradjedova. Samo takvi kulturni temelji mogli su osigurati naš uspjeh u svijetu. Pokrenite opciju više i pregledajte jednu stranicu naše vječne kamene knjige. Nekropola stećaka Kruševo kraj Mostara.
|
|
|
|
|
Crtež na živcu, kristalno jasne poruke prolaznicima. Speleološka staza Pećina-Trebinja-Strmica.
|
|
|
|
|
Natpis na živcu, 1934. godina. Speleološka staza: Pećina-Trebinja-Strmica.
|
|
|
|
|
S fotoaparatom u ruci tražimo svjedoke naših korijena ovdje na kamenu. Gotovo je nevjerojatno sve ono što se može vidjeti. Ovaj kameni spomenik naše pismenosti je iz 1885. godine. Remek je djelo ljudskih samoukih ruku. Pravljeno je samo 8 godina nakon neslužbene aneksije BiH. Spomenik kao da je procvjetao u drugačijem političkom ozračju. Oslobođene su stvaralačke energije iz ljudi koji su dugi komad povijesti trpjeli neshvatljivi i neljudski teror. Grobni kamen je, rečeno pjesnički, postao cvijet novog vremena i nove nade. Nade koja se u potpunosti nikada nije realizirala.
|
|
|
|
|
Nekropola Podgrebnice Hodovo. Crtež na stećku. Prema knjizi Mariana Wencela "Ukrasni motivi na stećcima". Biblioteka Kulturno nasljeđe. Izdavač "Veselin Masleša", Sarajevo 1965.
|
|
|
|
|
Dječja kamena obitelj sjedinjena u vječnosti. Nekropola Gornje Hrasno.
|
|
|
|
|
Detalj križa s prethodnog priloga. Nekropola Lišća, speleološka staza Hutovski grad - Hotanj.
|
|
|
|
|
Za sve nas, ma gdje bili rasuti po bijelom svijetu, Zaklada lista stranice naše kamene knjige. Knjige koju nam preci ostaviše. Danas su njene stranice zarasle u makiju, već dugo ljudska noga k njima nije kročila. Vjerujemo kako već sutra neće biti tako. Kao je pokret povratka našoj roditeljskoj knjizi već otpočeo. Da je nikada ne zaboravimo. I spasimo od propadanja. Nekropola Lišća, na speleološkoj stazi Hutovski grad - Hotanj.
|
|
|
|
|
Tijekom naših terenskih istraživanja kao da se činjenice same nameću a zbog brojnosti vrlo ih je teško prezentirati. Naravno da ćemo to detaljnije učiniti predstavljajući ih na našem IS-u. To smo odgodili za lošija vremena kada se na teren neće moći ići. Kameni križevi po Hercegovini rasuti su poput zvijezda na vedrom nebu. Svaki nosi samo svoju priču, svoj komadićak povijesti, svoju poruku nama a svi zajedno jednu univerzalnu poruku vremena koja su davno prošla. Razgledajte poruku ovog križa. Nekropola Lišća.
|
|
|
|
|
Zato što je ona djelo naših predaka. Ne Grka, Bošnjaka, bogumila ili patarena, već naših roditelja. Zato što čuva poruku naših predaka. Zato što je dijelom nas samih. Zato što ćemo i mi postati dionicima te iste poruke onima koji dolaze poslije nas. Zato što je simbol našeg zajedništva s našim precima. Jednostavno rečeno, zato što je našim korjenom. Na slici: poruka naših predaka stara više stotina godina. Nekropola u Hodovu.
|
|
|
|
|
Mi koji smo rođeni pored naše žive kamene knjige, cijelog svog života, ostajemo vezani uz nju. U mislima ili stvarno. Kao da je postala ishodištem našeg života. I svaki put kada je gledamo uočimo nešto novo, a to novo kao da ranije nije postojalo. Kao da naš živi kamen rađa nove detalje i pokazuje nam ih s vremena na vrijeme. Proveli smo cijelo djetinjstvo zureći u njegove likove, pamtimo im svaki i najmanji detalj. Pokušavali smo sricati njegove pisne poruke. A mnogo poslije, kada se vratimo našoj kamenoj knjizi, vidimo nešto novo, nešto čemu se divimo kao da ga prvi put vidimo. To je naša kamena knjiga. Pa i kada nismo pored nje, rasuti svijetom, u onim posebnim trenutcima "kada se čelo poti i lice žari" vidimo je kao da smo pored nje. Samo, nikada nismo pomislili da i ona nas treba. Kako vrijeme briše njene slike, kamen čini umornim i starim. Kako se naša vječna knjiga zauvijek zatvara i pretvara u hrpu kamena. Kako korijen raste baš u njenoj sredini i zauvijek trga njene listove. Kako bi pomogla i najmanja skrb svih nas. Ali, i ljudi čine svoje. Prekrajajući povijest, oni našu vječnu knjigu zovu bošnjačkom, grčkom, patarenskom, bogumilskom, ili onako kako im u tom času najbolje odgovara. Istina, i naša kamena knjiga se zna boriti. Ona im uporno pokazuje svoje križeve, grbove, poruke Evanđelja. Jeste da su mnogi od njih slijepi za takve znakove, ali svijet nije. I mi nismo niti smijemo biti. To je, zapravo, program naše Zaklade.
|
|
|
|
|
Pokazujemo bogato ukrašenu prednju stranu naše "kamene knjige". Razgledajte je opcijom više.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|