|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Država kao agresor, autora Pere Marijanovića. Izvor: "Kaos i determinizam u BiH 2", Biblioteka GRAD, knjiga 2, Gral Široki Brijeg, 2006. godine, stranica 106 do 115.
|
|
|
|
|
Povodom počinjanja rada različitih sudišta narodima i narodnim pokretima te narodnoj prirodnoj želji za slobodom i odbacivanjem ropstva u svakom smislu, donosimo izvadak iz knjige "KAOS I DETERMINIZAM U BiH 2", autora Prof. dr. sc. Pere Marijanovića pod nazivom "I na kraju: Europa poslije Unije (završetak demagoške ere)". Izvor: "KAOS I DETERMINIZAM U BiH 2", Naklada "Gral" Široki Brijeg, 2006. godina, stranica 235 do 244. Opcija više.
|
|
|
|
|
2. 2. 2008
SVI UGRIZI OTROVNICA - PROJEKTI UBOJICE HERCEGOVINE (5)
|
|
|
Čovjek je počinio kobnu grešku, onu biblijsku. Napao je jedan cijeli sliv, najljepši i najveći krški sliv na cijelom svijetu. Motivi su u činjenici kako se zaista obraniti od potopnih voda tako isto i u vječnoj težnji za dijeljenjem, odvajanjem i građenjem samo svoga carstva. U tu kobnu grešku pali su, nažalost, i znanstvenici. A na njihova pleća pala je cijela odgovornost za ovu katastrofu. Oni su bili samo pokriće političarima za zločin nad prirodom. Svladan je krški gorostas, div Popovo Polje a na njegovoj humci posađeno je jabukovo cvijeće. Da se zna gdje gorostas leži. Samo čovjek nikada nije uspio prevariti prirodu. Ona će naći načina da mu se osveti. Biti će to jednoga kobnoga časa kada se na jednom mjestu i u jednom trenutku presjeku dva događaja: kobna greška čovjeka u upravljanju neprirodnim sustavom i zla, nepredvidiva hidrološka ćud godine. Biti će to svojevrsni put slonova. Samo, u svim tim opasnostima izlaz će se tražiti u potapanju donjih horizonata, baš onih koji su protuprirodno oštećeni ovim projektom. To se već i dogodilo: posušenim Popovim Poljem potekla je potopna voda od blizu 500 m3/s! I zbrisala sve što je čovjek do tada posijao i posadio. Dvije su rijeke nestale, jedna nestaje. Trebišnjica je pretvorena u hidrotehnički objekt - vodonepropusni kanal, rijeka Radimlja je suha a suši se i Bregava. Možda će dobro poslužiti kao evakuacijski organi na sustavu gornjih horizonata kada do one kobne greške dođe! A što se trebalo činiti? Samo oponašati prirodu! I prisiliti je da ona sama riješi problem gornjih horizonata. Viškovi vode bi se mogli ugušiti na svojim vlastitim slivovima prema Neretvi: na slivu Bune i Bunice, Bregave i Radimlje, Hutova Blata i delte Neretve. Jer kada se mi brinemo o prirodi ona nam to višestruko vraća. Bilo bi struje puno više nego danas a i vode i života. Samo mi gradimo svoja carstva, svoje Babilonske kule ovdje na zemlji računajući da ih dragi Bog više nikada neće rušiti!
|
|
|
|
|
29. 1. 2008
SVI UGRIZI OTROVNICA - PROJEKTI UBOJICE HERCEGOVINE (4)
|
|
|
Često se iznenadimo ako nam netko kaže kako su izvori Bune i Bunice najveći u nas ali i u cijelom svijetu. Oni su poput krupnih ali lijepih cvijetova izniklih u kanjonu rijeke Neretve. Evo što se o njima kaže u literaturi koja obrađuje sliv Neretve: "Vrela Trebišnjice, Ombla, Buna i Bunica spadaju među najveće u karstu Dinarida pa i u svijetu. Izdašnost vrela Trebišnjice varira između 2 i >300 m3/s; Omble 4.1 - 150 m3/s; Bune 2.95 - 123 m3/s i Bunice 0.72 - 207 m3/s. Osim vrela Trebišnjice to su duboka sifonska vrela (vokliški tip vrela). Utvrđena dubina sifona
Omble je 130 - 140 m, a Bune i Bunice 60 - 70 m i vrela Oko 25 m. Izdašnost vrela Bregave je u minimumu oko 0.4 m3/s, a u maksimumu je 59 m3/s." (Izvor: Veljko Jokanović, dipl. ing. geol. i dr Milorad Milićević, dipl. ing. građ.: "PRIRODNE KARAKTERISTIKE RIJEČNOG BAZENA TREBIŠNJICE"; okrugli stol u Trebinju, stranica 12.)
"U slivu Bune i Bunice nalazi se najveći ponor istočne Hercegovine, Biograd, (na koti 799 m) koji je karstnim kanalom direktno povezan sa vrelom Bunice, na koti 37 m.n.m. Horizontalno rastojanje između ponora i vrela je 20 km. Taj put voda prevali za 16 sati, što znači da je brzina tečenja najmanje 33,67cm/s. U ponoru Biograd završava se tok rijeke Zalomke koja počinje kod vododijelnice sa Gatačkim poljem. Veza Biograda sa Bunom nije utvrđena. Duž nizvodnog toka Zalomke, a pogotovo nakon njenog ulaska u Nevesinjsko polje, registrovano je više ponorskih zona kroz koje voda otiče prema vrelu Bune. Interesantno je da sve vode koje poniru u Nevesinjskom polju, pa i one koje poniru u koritu Zovidolke, gravitiraju prema vrelu Bune. Brzina ovih tokova se kreće između 3 i 6 cm/s. Izdan Bune ima najveće oscilacije u karstu Dinarida. U grupi pijezometara u središnjem dijelu Nevesinjskog polja registrovane su oscilacije nivoa podzemne vode između 281 i 312 metara." (Isti izvor, stranica 17) "Pod pojmom "Gornji horizonti" podrazumijeva se šire područje sliva rijeke Trebišnjice koje je visinski locirano iznad kote postojeće akumulacije "Bileća" kota (402 mnm). Ovo područje obuhvata polja: Gatačko, Nevesinjsko, Dabarsko, Fatničko i Bilećko. Jedan dio voda Nevesinjskog i Dabarskog polja u prirodnim uslovima ne pripada slivu rijeke Trebišnjice već vode tih kraških polja otiču u pravcu Bregave, Bune i Bunice." (Izvor: “Uticaj izgradnje hidroenergetskog sistema Trebišnjice na okolinu u funkciji održivog razvoja regije”, autora Radovana Grdinića dipl.inž .el., stranica 4)
|
|
|
|
|
26. 1. 2008
SVI UGRIZI OTROVNICA - PROJEKTI UBOJICE HERCEGOVINE (3)
|
|
|
Popovo Polje je krški gorostas Dinarida! On je model krškog fenomena i prirodni sustav za navodnjavanje Hercegovine. Tko želi razumjeti hidrološke i hidrogeološke prilike u Hercegovini mora razumjeti Popovo Polje. Tko napadne Popovo Polje napao je Hercegovinu. Tko zagospodari vodama ovoga diva, zagospodario je sudbinom Hercegovine. Gospodar Popova Polja gospodar je Hercegovine! Nije mu Bog podario sudbinu da po njemu rastu breskve i lubenice, već da na njemu niču potopne vode, silinom iz biblijskih tekstova o potopu, dolazi i s vodom u podzemlje odlazi čitav jedan živi svijet, da svojom snagom rađa prirodna čuda poput Hutova Blata, da ih prirodno čisti i održava braneći ih od napasti zapunjavanja biljnim i drugim materijalima, da Neretvu brani od soli, da more od Dubrovnika do Ploča zasipa solima, hranom, slatkom vodom i zrakom kako bi tamo nicao poseban svijet u moru. Njegova snaga je bila hirovita i zastrašujuća ali ju je Bog u svojoj beskrajnom mudrosti i moći usmjerio prema dobru; da brani i hrani sve što živi i treba prirodu oko sebe! Danas je ono krotko, podloženo čovjeku, s puno jabukova i breskvina cvijeta, ali nema njegova bila da Hercegovinu gura u svijet nemogućeg na ponos svih nas koji tu živimo i na divljenje cijeloga svijeta. Uostalom, pustimo neka o njemu govore vrsni istraživači i znanstvenici sa okruglog stola u Trebinju. "Popovo polje je izuzetan primjer fenomena karsta. Dijeli se na korozivnu zaravan bez kontinuiranog aluvijalnog pokrivača i na Popovo polje u užem smislu. U prirodnim uslovima u ljetnjem periodu korito Trebišnjice kroz Popovo polje bilo je suvo. Takođe u prirodnim uslovima (prije izgradnje hidrosistema Trebišnjice) u najnižem dijelu polja poplave su dostizale visinu od 40 m, i potapale su oko 7500 hektara i akumulirale oko jednu milijardu m3. Najduže poplave u Popovom polju zabilježene su 1915. god. u trajanju od 303 dana. Prosječno trajanje poplava u prirodnom režimu (period 1941-
1964) iznosilo je 199 dana. U vještačkom režimu , prije izgradnje PHE Čapljina, (1965-1978) prosjek je bio 73,7 dana." ... "...- ponori i estavele Popovog polja (registrovano je više od 500 ovih pojava) sa ukupnim
kapacitetom poniranja vode oko 300 m3/s i najvećim ponorom Doljašnicom (oko 60 m3/s)." ... "Među ponore sa velikim kapacitetom gutanja spadaju i ponori: Srđevićka jama u Gatačkom polju sa 65 m3/s, ponor Doljašnica u Popovom polju oko 60 m3/s, Ponikva u Dabarskom polju 20 m3/s, Pasmica u Fatničkom polju 15-20 m3/s, te Crnulja i Provalija u Popovom polju sa po 10 m3/s." (Izvor: dr Petar Milanović, dipl. ing. geol. Veljko Jokanović, dipl. ing. geol. i dr Milorad Milićević, dipl. ing. građ.: "PRIRODNE KARAKTERISTIKE RIJEČNOG BAZENA TREBIŠNJICE"; okrugli stol u Trebinju, stranica 11.) Koliko je voda u prirodnom stanju Popova Polja (do 1964. godine) teklo Popovim Poljem? Spomenuti autori o tome kažu: "Vode slivova istočne Hercegovine prelijevaju se sa viših na niže horizonte do erozionih bazisa, morske obale i doline Neretve. Duž dubrovačke obale one ističu na preko 72 izvora od kojih su 33 kaptirana, od čega 7 za vodovode. Duž doline Neretve dio voda ovih slivova se prazni preko pedesetak izvora. Dio ovih voda ističe direktno u more u vidu mnogobrojnih vrulja između Slanog i Stona i u zalivu Bistrine, ili kroz tzv. modra oka u delti Neretve. Vrela Trebišnjice, Ombla, Buna i Bunica spadaju među najveće u karstu Dinarida pa i u svijetu." (Isti izvor, stranica 12.) "Prema obavljenim hidrološkim analizama, prosječne veličine raspoloživog proticaja na pojedinim karstnim poljima i vodotocima, za period 1926-1965. god. su slijedeći: ... r. Trebišnjica - profil Gorica ------------------------------- Q= 93,0 m3/s" (Isti izvor, stranica 3)." Prema podacima kojima mi raspolažemo, danas tuda teče jedva petina toga prirodnog proticaja! Možda smo mi trebali štošta ispraviti na tom gorostasu ali ga nismo trebali ubiti! Priroda je uvijek znala i znaće smisliti osvetu!
|
|
|
|
|
Trebišnjca je lijeva pritoka Neretve?! Upravo se ta činjenica danas želi prešutjeti te rijeka Trebišnjica prikazati rijekom čiji je sliv nezavisan od Neretve i njoj tek slučajno susjedni. Međutim, grupa priznatih stručnjaka: dr Petar Milanović, dipl. ing. geol. Veljko Jokanović, dipl. ing. geol. i dr Milorad Milićević, dipl. ing. građ. prezentirali su, na spomenutom okruglom stolu u Trebinju, svoj rad pod nazivom "PRIRODNE KARAKTERISTIKE RIJEČNOG BAZENA TREBIŠNJICE" koji zorno govori suprotno. Rijeka Trebišnjica je imala fizički kontakt s rijekom Neretvom, kao njena lijeva pritoka, sve do otvaranja brojnih ponornih zona u samom Popovu Polju, kada je dio toka rijeke Trebišnjice, pretvoren u suhu dolinu, a vode su nastavile teći podzemnim tokovima na istu destinaciju - rijeku Neretvu. Istina, u takvim promijenjenim okolnostima (izdizanje tektonskih jedinica na starom putu vode), dio voda Trebišnjice se probio, čelom navlake Visokog krša, izravno prema moru, gdje bi također došao da je put nastavio i prema Neretvi. Pomenuti autori pišu, citat: "Izdizanjem pojedinih tektonskih jedinica, aktivne doline koje se nalaze u njima pretvaraju se u suve, a u uzvodnom dijelu koji je ovim izdizanjem zagaćen, voda mora da traži put ka erozionoj bazi kroz podzemlje. Tako se objašnjava nastanak suve doline Trebišnjice između Hutova i doline Neretve u koju se ona nekada površinski ulijevala. Suve doline su veoma važne za rekonstrukciju stare riječne mreže i evolucije karstnog procesa." (kraj citata, stranica 7.). Dakle rijeka Trebišnjica nije promijenila sliv već samo način na koji upućuje svoje vode ka svom najnižem erozijskom bazisu - rijeci Neretvi, bez obzira što je dio svojih voda uputila izravno i prema moru, kao zajedničkom odredištu cijelog sliva! Slična sudbina, pišu dalje autori, snašla je i rijeku Bregavu, također lijevu pritoku rijeke Neretve, ali u njenom gornjem toku. Citat: "Analizom slivnog područja rijeke Bregave dolazi se do vrlo interesantnih zapažanja o evoluciji karstnog procesa u ovom području. Kako se sa sl.1. vidi, Bregava je ranije bila daleko bogatija vodom. Preko Bregave površinski se dreniralo široko područje Nevesinjskog i Dabarskog polja. Vode Nevesinjskog, Lukavačkog i Slatog polja oticale su u Bregavu koritom Zalomke, a vode Dabarskog polja su direktno Bregavom oticale u Neretvu. Intezivna evolucija karstnog procesa rezultira brzim razvojem podzemne hidrografske mreže i otvaranjem niza ponora u karstnim poljima." (kraj citata, stranica 7.). Dakle, riječ je o jedinstvenom čvrsto povezanom hidrološko - hidrogeološkom sustavu s zajedničkom odrednicom erozijskim bazisom rijeke Neretve ili izravnim utokom u more. Bez obzira dali vode teku površinom ili bogatom hidrografskom mrežom u podzemlju. Nije, dakle, riječ o više zasebnih prirodnih vodnih sustava, već o podsustavima jednog jedinstvenog sustava. Zato nije moguće taj sustav nasilno jednostrano cijepati a da se ne izazovu prirodne kataklizme. Moguće je i nužno je kreirati jedinstvenu politiku gospodarenja vodama toga sustava, uz maksimalno poštivanje prirodnog reda stvari, ali i potreba i želja ljudi koji na njemu žive, i svih drugih živih bića. Voda je životno važna svima i ona ne može biti oružje za međusobno razračunavanje i političko dijeljenje ili predmetom bezdušnog gospodarstva. Nasilno prevođenje voda iz jednog u druge sustave, po diktatu politike ili sirovog kapitala, nije niti može biti dio te politike!!!
|
|
|
|
|
Karta koju prilažemo preuzeta je iz dokumenata okruglog stola pod nazivom "HIDROENERGETSKO KORIŠTENJE VODA RIJEČNOG BAZENA TREBIŠNJICE" održanog 10. i 11. lipnja 2004. godine, te iz dokumenta koji nosi naziv "VIŠENAMJENSKO KORIŠĆENJE VODA GORNJIH HORIZONATA". Autori su se zaista potrudili zorno pokazati ovaj jedinstveni krški sliv rijeke Neretve, kome rekli bi na poseban način pripada i veliki dio sliva rijeke Trebišnjice. To je jedinstveni sliv na svijetu koji se izraženo prostorno razvija; dijelovi mu teku po površini a dijelovi po erozijskom bazisu duboko u utrobi kamena. Ali, sva voda kreće na put prema odrednici Neretve, samo dio će ih se izgubiti izravno prema moru, gdje bi na koncu došao da je put i nastavio. Bog nas je obdario ovim jedinstvenim fenomenom, vjerojatno očekujući od nas da ga upoznamo, koristimo i čuvamo. Nikako da se dijelimo ili da ga trgamo u njemu neprirodne cjeline. On je zajedničko dobro svih nas i svih na ovom planetu. Sebičnosti tu nema mjesta, ona će uništiti ili taj sliv ili nas koji na njemu živimo. Poput fenomena puta slonova. Ono što je zaista problem, to je naša nemogućnost da ovaj fenomen ikada do kraja upoznamo. Puno je izvjesnije da bi malo dijete upoznalo skupi švicarski sat na tatinoj ruci već mi ovaj razvijeni krški fenomen. To je naravno izazov za istraživače ali i opomena na oprez: deset puta mjeri a jednom sjeci! Autori spomenutih radova vrlo lijepo to kažu, citat: "Vjekovima na ovom prostoru traje borba protiv vode ili pak borba za vodu. Obično je ima previše onda kada je potrošači najmanje trebaju, a u periodu kada je najpotrebnija, u periodnim uslovima nema je dovoljno. Dugogodišnja istraživanja voda i krša, uz primjenu moderne tehnike za istraživanje, pokazala su da je vrlo teško razjasniti sve fenomene vezane za formiranje i oticanje vode u kršu." (završen citat, izvor "VIŠENAMJENSKO KORIŠĆENJE VODA GORNJIH HORIZONATA" stranica 6, podnaslov "Osnovna koncepcija i mogućnost višenamjenskog korišćenja voda".) Upravo ova iskrena konstatacija znanstvenika koji su taj fenomen zaista stručno i dugo godina istraživali uz pomoć najsuvremenijih tehnika, brine nas. Ona nas mora ograničavati i činiti opreznim kada su ovakvi fenomeni u pitanju. Jer, kako biti siguran ako nešto ne poznaš dovoljno? Što bi bilo s onim skupim švicarskim satom na tatinoj ruci ako bi se njegov dvogodišnji sinčić odlučio da ga popravi ili samo barem malo preuredi?!
|
|
|
|
|
Evo i jedne vrlo zanimljive pjesme, autora Maria Kneževića, koja govori i o onom drugom slavljenju Božića. Tada je najljepši kršćanski blagdan pretvoren u najbolju prigodu slavlja u krčmi pod moćnim božićnim alibijem; "Što ćeš treba se malo i uz Cecu opustiti!" (Fotografija vjeverice pijanice preuzeta s Interneta) Opcija više.
|
|
|
|
|
Kako se metodom Velikih kriza i lažnih ratnih opasnosti uzimala duša malim narodima kroz povijest, izuzetno zorno govori nam Sveto Pismo, Stari zavjet, prva knjiga o Makabejcima. Prvo se smjesti kriza malim narodima. Zatim ih se sustavno straši ratom. Pišu se priglupe deklaracije kao priprema žrtve za žrtvenik (samoupravni žrtvenik). Na kraju oni pristaju na "što daš daš samo neka rata ne bude". Uzima im se duša i daje brojnijima. Tako se kriza "uspješno" rješava. Predstavnici odlaze u Brisel da o junačkom djelu takozvanih međunarodnih predstavnika izvjeste moćnike. Pa op Jovo nanovo. Turski brodovi dolaze u Neum po plaću za svoj angažman na Bliskom istoku. Povijest nastavlja od 1878. godine! A kako se to radilo još od Aleksandra Macedonskog, odnosno od Antioha Epifana, pročitajte u Svetom Pismu, Stari zavjet, Prva knjiga o Makabejcima. Pokrenite opciju više!
|
|
|
|
|
Netko misli da još berlinski zid nije srušen, da još vladaju oni koji su nekada drsko zapovjedali, ili da se nekoga može silom ušutkati iako je on pravedan. Primjetio sam iz domaćeg tiska da se vrši veliki pritisak na našega hrvatskog pjevača Marka Perkovića “Thompsona”. Što time hoće pokazati mrzitelji hrvatskoga naroda? Jeli misle da mi Hrvati radi njihove galame i njihove nepristojnosti nesmijemo govoriti o svojoj prošlosti, niti po njihovu receptu ne bi smjeli stvarati nikakvu budućnost koja je naklonjena hrvastvu. Predaleko idu oni kojima smeta Hrvat i hrvatsko ime, čak Hrvate nazivaju pogrdno “Fašistima ili Nacistima”. Hrvati nikada nisu bili niti jedno niti drugo, već su ponosno branili svoju državu, a ako to nekoga smeta mi nismo tome krivi. Ipak mi je bilo drago da su Hrvati Hercegovine uspjeli održati koncert Marka Perkovića u Mostaru. To je znak (više)
|
|
|
|
|
(Posvećeno donošenju prostornih planova županija)
Prostorno planiranje je nužna i korisna društvena aktivnost, usmjerena planiranju ukupnih razvojnih resursa nekog prostora ili cijele države, u funkciji vremena. Ta aktivnost je i mjerilo civilizacijskog rasta nekog naroda ili, općenito, neke društvene zajednice. Ona je i proistek pozitivno usmjerenog društvenog razvitka. Cilj ove aktivnosti je razumno korištenje i čuvanje resursa kako za nas tako i za one koji tek dolaze.//
Ali ova aktivnost može biti i zlorabljena u hegemonijske svrhe, u svrhu preotimanja prostora malobrojnijih ili slabijih od strane brojnijih i jačih. Nažalost, to je i najčešća ili gotovo redovita sudbina prostornog planiranja u BiH. Prisjetimo se samo kako je i projekt Gornji horizonti našao svoje mjesto u bivšem Prostornom planu, te bio prihvaćen od «svih», a predstavlja najpakleniji plan usmjeren upravo protiv tih svih, koji su ga i prihvatili. Nebrojeno je malih naroda ili cijelih civilizacija koje su nestale logikom Prostornih planova, a njihovo žrtvovanje je pripisivano nekim višim interesima. Sada je pravi čas (više)
|
|
|
|
|
Uz dužno poštovanje prijateljskog turskog naroda, njihovoj vanjskoj politici se danas mogu i moraju postaviti neka pitanja. Što to znači šetnja njihovih ratnih brodova u ekološkoj zoni Neuma? Što tamo uopće rade ratni brodovi? Što znači to zveckanje oružja danas?//
Svjesni smo da dolazak jednog ratnog broda nikako ne znači agresiju, bilo bi to pretjerano tvrditi, ali se asocijacije same od sebe nameću. Ito snažno. S okusom gorčine. Primjerice, 1858. godine na isto mjesto stiže, te od strane Austrije bude vraćeno u Gruž, veliki broj turskih galija (preko 80) s preko 30000 tisuća turskih vojnika. Poradi ratnih operacija po Hercegovini i Crnoj Gori. Počinili su stravične zločine nad nedužnim ljudima (pokrenite opciju više i pročitajte svjedočanstvo o
|
|
|
|
|
|
Svako malo u tisku čitamo kako njemački dužnosnici u BiH ponovo, u najboljoj tradiciji neofašizma i neokolonijlizma, zazivaju Duha Rata, umjesto da se "pokriju i šute". Traže od većinske kršćanske vjeroispovjesti u BiH da, nakon 1500 godina, pređe u bosansko-muslimansku, kako bi njihovi imperijalni interesi bili zaštićeni. Kao da čujemo onu zlokobnu grmljavinu iz 1938. godine koja je svijeta koštala toliko zla. Njihova posustala ekonomija, očito, opet traži nove barele nafte preko BiH. Ne pitajući što to košta i u što to vodi. U sprezi sa Sarajevskim hegemonistima opet bi branili nacionalne slobode, skidali nacionalne zastave, zatucali grbove po objektima... Opet bi im mi trebali biti poslugari, gurati njihove topove na naše kote, biti im topovsko meso! Opet bi trebalo za njihovu Imperiju nositi fes na glavi a oni pisati ono poznato tisućama naših udovica: poginuo je služeći Njegovo Veličanstvo. Gospodine Veleposlaniče Michael Schmunka: pokrij se pa šuti! Kao pametan čovjek svega si svjestan! Bilo je još muškaraca na ovoj planeti kome su dodjelili ljubavnicu pa ipak nisu tražili od drugih da se odreknu svoje vjere i nacije! Mi u nastavku donosimo komentar Željka Raguža na temu "Bosanska nacija". Izvor: Crkva na kamenu, godina XXVIII., broj 10 (323), listopad 2007., stranica 42.
|
|
|
|
|
Tekst koji slijedi prispio nam je posrestvom našega Foruma (rubrika Kulturna baština, Otvoreno pismo) od gospodina Darinka Tadića, predsjednik HOK-a. Tekst nam se učinio vrlo zanimljivim, te smo ga odlučili publicirati i u našoj rubrici "Naš komentar". Pokrenite opciju više.
|
|
|
|
|
Poštovani posjetitelju,
Jednostavno je došlo vrijeme da i mi istupimo s jednom Deklaracijom! I mi, mala i skromna Zaklada u službi čovjeka i kamene Hercegovine, želimo, što je posve normalno, izaći iz anonimnosti i na sebe privući veću pozornost. Zato našem UN-u želimo nešto predložiti. Ako je to ikako moguće, da se na nekom narednom sastanku naš prijedlog pretoči u rezoluciju. Mi sa ovim prijedlogom ne želimo svijetu pomoći jer smo preslabi za to, već pokušavamo sebe nametnuti drugima, učiniti se velikima, izaći iz ove naše uske kože, kako se to reče. Pročitali smo i knjigu MENADŽMEN OČAJNIH te se tako pripremili za ovu našu deklaraciju upućenu UN-u. Molimo sve one koji znaju kako se postaje važan i kako se piše UN-u da nam pomognu!
Evo prijedloga naše Deklaracije pod nazivom „GOVORITE RACIONALNO, ŠTEDITE VRIJEME I ENERGIJU!“:
|
|
|
|
|
Malo je tko još 80-tih godina prošloga stoljeća posumnjao kada je neki hotelijer iz neke daleke zemlje objavio svijetu kako je locirao Troju u Čapljini! Tek danas, nakon toliko godina, mozaik toga događaja se može barem donekle složiti.
Tih godina proteklog stoljeća više nitko nije vjerovao u Jugoslaviju te su se stare hegemonije, čvrsto ukorijenjene u provincijske metropole, spremale na put k toplom moru, preko Hercegovine. Ona ih je samo zanimala kao čvrsti kameni most po kome se može izbiti na toplo more. A poslije neka se udavi u «Bosni».
Sarajevski hegemonisti su još tih godina čvrsto tipovali na koridor Sarajevo – Ploče, a onda klinom na sjever i jug. Malo je poznato da tih godina, ali i mnogo prije, gotovo od Omiša na jug nije prodavan hrvatski tisak; ni dnevni ni bilo koji drugi. Mogli ste kupiti samo Oslobođenje ili Politiku. Promijenjeno je i ime gradu. Stare hegemonije su osjetile miris skorog kraja bratstva i jedinstva i crtale su nove
|
|
|
|
|
Primili smo radosnu vijest kako je uspješno riješen problem sela Nebojze i odmah smo pohitali sve vidjeti i zabilježiti. Problem je riješen na obostrano zadovoljstvo: i naše slavne Unije i sela Nebojze. Ovo je naša prva reportaža iz naše budućnosti, s lica mjesta. Molimo vas pokrenite opciju više i pročitajte naš prvi uradak iz budućnosti a slica mjesta. Trudili smo se. Koliko smo uspjeli vi ćete suditi. Hvala!
|
|
|
|
|
Dobili smo novo pismo iz naše budućnosti. Ovoga puta je to izvješće sa konferencije za tisak koju je upriličilo Ministarstvo odanosti Uniji, a u povodu cjelodnevnog radnog objeda s našim Premilosnim. On je, naime, na cjelodnevnom radnom objedu, pogovarao članove tzv. Njegove slavne Akademije ZUOP (Znanost, Umjetnost, Odanost, Poslušnost) na daljnjem ustrajavanju u poslušnosti i odanosti. Samo uspješni političari i biznismeni u suradnji s poslušnim znanstvenicima mogu graditi suvremene Unije temeljene na razlici novčanog potencijala: onih dole do onih gore; rekao je tom prigodom
|
|
|
|
|
Poštovani posjetitelju: pokrenite opciju više i pogledajte izvadak iz originalne zemljopisne karte iz 1894 - 1915. godine, s precizno ucrtanim granicama na moru. Karta je nastala 1894. godine a reambulirana 18. 3. 1915. godine. Dokument nosi naziv: NEUM und STAGNO GRANDE 6859. Listovi koji se nastavljaju: istočni rub karte Dalmatien i dio BiH, zapadni rub karte Dalmatien, sjeverni rub karte Dalmatien i dio BiH, južni rub karte Dalmatien.
Izvor dokumentu je: K.u.k. Militargeographisohes Institut, Vervielfaltigung vorbehalten, M 1:75000, od 18. III 1915. godine.
Granična crta sječe vrh poluotoka Klek i ide njegovim rubom s južne strane. To su povijesne granice, ucrtane od strane marljivih i poslovično preciznih austrijskih geodeta. Original karte je nastao 1894. godine ali se, u tom smislu, ništa nije promijenilo ni u postupku reambulacije 1915. godine!
Ovi bi podaci trebali obvezivati one koji danas petljaju oko davno utvrđenih granica na moru i kopnu. U ime našega poslanja, molimo prestanak daljnjih špekulacija oko granica! Jednom je narodno biće Hrvata duboko boljelo kada su mu prostor na silu dijelili. Neka to prestane!
Molimo veliku obitelj Ive Andrića u BiH da svoju lojalnost BiH ne iskazuju promjenom njenih granica. To duboko boli narod koji tu živi već tisuću pet stotina godina. Budimo lojalni BiH na drugi način, poštujući neprirodne granice na moru koje su, zahvaljujući hirovima povijesti, određene. Neka vas BiH, za takvu lojalnost, nagradi slatkim plodovima svoje diplomacije.
Zaklada se iskreno zahvaljuje gospodinu Josipu Njavri dipl. oecc. koji nam je dao na uvid ovaj dokument.
|
|
|
|
|
Ubij ustašu! Čulo se na stadionu u Sarajevu ovih dana, pišu užasnuti novinari. Zar smo i mi iz Zagreba ustaše? Pitaju se. Zar nismo dovoljno dobri? Zar vam nije dosta što bijete one lopove i ustaše iz Hercegovine, a mi vas sokolimo ili bar znakovito šutimo? Dajemo vam otočiće i škoje, sve kapom i šakom, na tom rade naši stručni oceanografski instituti. A vi umjesto hvala vičete „Ubij ustašu!“. Kao da ustaše nisu u Hercegovini! I kao da ih ne bijete dovoljno. Uzeli ste im i ime, uzeli im Republiku, brani im se jezik, zatire duša… I to opet nije dovoljno. A mi STALNO znakovito šutimo! Eto, tako nekako bi se moglo ukratko prepričati novinarsko zaprepaštenje i šok poslije onog Ubij (opcija više)
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|