|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Ivo Lučić: Tko i zašto negira Hercegovinu i Hercegovce? (izvor: Stolačko Kulturno Proljeće, Godišnjak za povijest i kulturu, godište IV, godina 2006., Matica hrvatska Ogranak Stolac, stranica 7 do 31.) PRVI DIO
|
|
|
|
|
U povodu sve prisutnije demokratske demagogije ovčicama, prisiljeni smo reagirati:
Poštovani gospodine X. Y.:
Demokratski narodi koji danas tuđim organom prave vlastitu djecu nemaju sutra! Njih će povijest, vrlo brzo, zgužvati ko stari papir i baciti u kantu za smeće! Ovčice.
|
|
|
|
|
|
Izbor gospodina Komšića za vođu Hrvata u BiH čin je državnog terorizma i izvire iz njenog duboko inficiranog državničkog bića! Taj čin ne ugrožava Htvate u BiH kako se to obično misli, već državu samu. Ona je tim činom ugrožena a ne narod. Narod će iz toga zla izići samo pročišćen i još jači ali je država, ta koju bi svatko od nas trebao voljeti, smatrati svojom i braniti ako zatreba, poništila samu sebe malignom zloćom koja izvire iz njenog bića. A i država je samo
|
|
|
|
|
Naša zaklada je zamoljena objaviti pismo slijedećeg sadržaja koje nam je prispjelo iz naše budućnosti. Pismo donosimo u cjelosti. "Ministar sigurnosti Epske unije jučer je, zajedno s gospodinom ministrom odanosti, zabranio izvornu molitvu Očenaša, te propisao njenu modifikaciju i uvjete korištenja. Ova zabrana obvezuje sve stanovnike Epa. Molitvu je nazvao molitvom opasnih i sumnjivih namjera. Naime, u takozvanom procesu rekristjanizacije regije Zaseok 7A (Nekadašnja Europa, naša op.), koga vodi šačica avanturista iz Zaseoka 4C (negdašnje Južne Amerike, naša op.), moli se molitva pod imenom Očenaš.
Ministri sigurnosti i odanosti Uniji, u večernjim satima proteklog dana, održali su konferenciju za tisak te javnosti objasnili čitav slučaj. Slučaj su nadležnima prijavili tzv. Religijski analitičari koji su molitvu studiozno proučili. Ministri su naglasili kako Unija nema ništa protiv rekristjanizacije ako se ona odvija prema zakonima i pravilima, te ako akteri iskažu dužno štovanje i propisanu odanost, ali imaju protiv molitve koja poziva na očitu pobunu i neposluh. Nadalje su objasnili kako diskriminirana molitva počinje zazivom „Oče naš koji jesi na nebesima…“. Od kuda naš otac na nebesima, pitaju se ministri? Znači li to da je naš stvarni otac, Premilosni, koji sjedi na tronu u zoni Zaseok 0, preminuo? Što se s tim smjera? Ako se u molitvi misli na nekog duhovnog oca (?!) tada se ima ovako moliti: „Oče naš, onaj što je na nebesima…“ kako bi se istaklo postojanje onog drugog, našeg pravog oca Premilosnog, koji boravi među nama i koji ima dvanaest mladih akademika koji ga neprestance biraju na prijestol. Neka se i dalje izgovara „…sveti se Ime tvoje …“ jer po sebi ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost za uniju. Taj zaziv se ne odnosi
|
|
|
|
|
|
Šesti nastavak teksta i kraj.
|
|
|
|
|
|
Peti nastavak.
|
|
|
|
|
|
Četvrti nastavak. Omogućite i drugima da pročitaju ovaj tekst, ako to žele.
|
|
|
|
|
|
Treći dio. Isprika ako se prikrala koja greška skeniranjem teksta. Molimo, učinite tekst dostupan i drugima ako to žele a nemaju pristup Internetu. Hvala.
|
|
|
|
|
|
Drugi dio
|
|
|
|
|
|
Započeli smo s prikazom u više nastavaka rad autora Željka Raguža pod nazivom " MEĐUNACIONALNI ODNOSI NA
PROSTORU ŽUPE DUBRAVE
U 19. I 20. STOLJEĆU", objavljenom u zborniku radova simpozija "300 godina župe Dubrave", Humski zbornik IX., stranica 211. - 274., uz pristanak autora. Razlozi su, nadamo se, dobro poznati: radovi Hrvata iz BiH teško su dostupni širokoj javnosti, povijesne laži o BiH preplavile su svijet, te posebice Internet, Stolac je pol svih političkih stremljenja već stoljećima, rad je pisan znanstveno, činjenično i nadasve ozbiljno i odgovorno. Unaprijed se ispričavamo za koju nenamjernu pogrešku jer je tekst pročitan skenerom. Autoru se zahvaljujemo na izuzetnom radu i odobrenju da ga publiciramo na našoj stranici.
|
|
|
|
|
|
Jutros je, oko 11 sati, cijeli sustav informiranja Epske unije zakratko stao kako bi se objavila jedna zaista uznemirujuća vijest. Naime, jedan iz odreda pendrezi (specijalna policija za očuvanje reda i mira) rano jutros je dojavio kako se u blizini sela Nebojze, sa sjeverne strane Biokova,
|
|
|
|
|
Stradao je opet mali bosanski čovjek, kao toliko puta kroz povijest, čovjek koji je želio samo živjeti, voljeti svoj dom i svoju obitelj. To je onaj mali čovjek kome drugi ne smetaju, nikada mu nisu ni smetali i koji nema planova za tuđim, već mu je dosta blagoslova što mu ga Bog ili Alah, naš jedini i zajednički Stvoritelj, dade. Opet je stradao mali bosanski čovjek, opet je potkusuren za neka politička pitanja, kao toliko puta kroz povijest. Tome je služio i tome danas služi. Kada se Gospodari poljute i kada im postane malo, oni ga vode na stratište kao kusur da podmire račune. A on nije znao ni kuda ga vode ni zašto. Htio je samo živjeti zbog one nejačadi što iza njega ostadoše, da ih nahrani i zaštiti od bosanske hladnoće, da napoji ono blago u štali i toru. To je bio i ostao njegov svijet i cilj njegova života. Poput njegovih predaka koji su svoju ljubav na njemu ostavili. On na svojima. Tako Bog ili Alah od početka stvori. Ali su druge planove imali Gospodari naše ovozemne sudbine. Njima je vječno malo, oni bi širili svoja carstva i otimali tuđe. Njima mali čovjek smeta i vječno treba za politički kusur. A poslije, kada ga po šumi budu tražili i po stratištima, Gospodari će već sve zaboraviti i razmiliti se svijetom da uživaju u blagu i kroje nove planove. Nije im dano znati kako je mali BH čovjek, njihov kusur, najveći u očima zajedničkog nam Boga ili Alaha, zovite ga kako hoćete. Onima koji pate u Srebrenici i cijeloj BiH, ma tko bili i ma kako se zvali, naša najdublja i najiskrenija sućut! Majkama što svojim tijelima prekrivaju grobove djece utjeha od Stvoritelja. Onima koji još uvijek traže i nadaju se Božji blagoslov. Žrtvi Vječni mir. Neka njihova žrtva izrodi blagoslov ovoj tužnoj Zemlji.
|
|
|
|
|
Javila nam se česta posjetiteljica naše stranice iz Neuma i ispričala kako se pojavila neka starija gospođa iz Sarajeva koja je počela prikupljati podatke, kako je sama kazala, „da se sačini efikasan plan zaštite porušenog lokaliteta Vranjevo selo“. - Ne može ovako važan lokalitet da bude bez zaštitne zone. Nije to po propisu! Izjavila je govoreći ekavskim narječjem. - Ja sam odmah kazala kako je to sve i bilo predviđeno u onim vašim komentarima, izjavi naša posjetiteljica. Da, mi smo to točno predvidjeli. Čim Povjerenstvo iz Sarajeva "odigra" svoje zadane političke igre, Vranjevo selo će "da dobije svoju zasluženu zaštitnu zonu", kako bi sve bilo po propisu. Ipak, valja još jedanput ovaj događaj komentirati. Vranjevo selo je porušeno jer nije imalo svoju zaštitnu zonu. Nasrtajna cesta je izgrađena na tom dijelu. Sada je potrebno Neum "zakliniti" s kopna kako bi se smanjio mogući dotok relativno siromašnijeg domaćeg stanovništva koji bi se samo tu mogao nekako nastaniti. Razvoj Neuma će se "nagurati" na skuplji "morski" prostor kada će do izražaja doći oni tajni a moćni prikupljeni fondovi za kupnju nekretnina. Prestati će dotok siromašnijeg hrvatskog življa na taj skupi prostor. Tako će se Neum "natjerati" biti grad na moru s lukom i svim ostalim. Uskoro, kada se "propiše" zaštitna zona od "vale do vale" početi će i ekološka briga iz Sarajeva za čistoću vode u obližnjem vodocrpilištu. Ne može država dopustiti da olahko čeljad piju lošu vodu. Treba i tu definisati zaštitnu zonu. Tako će u Neum sve više pritjecati bogatija klijentela, ona koja je miljenik tajnih financijskih fondova. U zgodan čas sve će se to pretvoriti u javni dug države, pa neka sirotinja polako vraća. I do sada je to stalno činila! Da se tko prerano jadu ne dosjeti (poslije kako ti bude!) sve će se odvijati preko ekologije, zaštite kulturnih spomenika i stranih "ulagača" u našu svijetlu budućnost. Konačna hegemonijska formula će biti ova: Federacija + zakon o prostoru + zaštita kulturnih spomenika + ekologija + naša svijetla budućnost ("strana" ulaganja)= osvajanje mora i progon Hrvata.
|
|
|
|
|
Tekst prenosimo iz "Zvijezda Mora", god VIII. (2006.), broj 14, stranica 8.
"Stiže nam nedavno ovaj e-mail: "Na jednom forumu nađoh ovaj tekst. Kad svaka njihova budala ovako misli, šta tek misle i namjeravaju oni pametniji i lukaviji???" - Budući da je tekst stavljen na Internet za bjelo-svjetsku javnost (čak na http i hr, zašto da ga i obični Neumljanin ne pročita?). Tekst donosimo doslovno sa samo najnužnijim ispravcima!
Strateški Bošnjački nacionalni ciljevi:
|
|
|
|
|
S čisto političkog aspekta, zanimljivo je i korisno proučavati i opisivati silinu i žestinu agresije novostvorenog naroda i tek stvorene država, na drugi narod, u Europi među najstarijima, i na njegov komadićak prostora uz toplo more. Takva prigoda je vrlo rijetka u povijesti čovjeka, pa je zato i zanimljivija. Poput rijetkih pomrčina sunca. Rijetkost je i u tome što su oba naroda, agresor i žrtva, u istoj državi!
Gospodin general Praljak pokušava, iza zidina tamnice i sivila sudnice, uz pomoć istine i računalne tehnike, dokazati svijetu kako se agresija dogodila praktično s raspadom Jugoslavije, ali to ide vrlo teško. Nije bilo muslimansko - hrvatskog sukoba, već su Hrvati u Hercegovini trpjeli agresiju na svoj prostor s ciljem prodiranja jedne cijele civilizacije na more. Neki događaji u Hercegovini, koje treba osuditi, trebali su samo poduprijeti i opravdati tu agresiju.
Ali, pogledajmo što se poslije dogodilo. S vojničkog plana, agresija se proširila u sve mirnodopske aktivnosti, te se pokrila demokracijom i željom za Europom. U tu agresiju su se, namjerno ili nenamjerno, uz pomoć krivih informacija i ucjena, uključili značajni dijelovi međunarodne zajednice.
Pođimo redom. Iznesimo samo neke činjenice kao potku za pisanje cjelovite znanstvene studije o ovom rijetkom političkom fenomenu.
Počitelj se, vještim spletkama, obukao opet u ruho orijentalnog graditeljstva, dakle onih koji su ga porušili i nasilno „preobukli“. Vjerovalo se u njegovu slojevitu obnovu, praktično u ruho kompilirano od rimskih do današnjih dana. Dakle, i Turskih. Ali, njegovo ruho je ostalo samo orijentalno. U čitavu igru se vješto uplela i jedna Hrvatica, arhitekt, rodom baš iz Počitelja. Svojim tendencioznim pisanjima, vješto je navodila vodu na mlin. Kada je zadaća riješena, jednostavno je izbačena iz igre. Sada vrši neku ulogu u hrvatskim kulturnim ustanovama u Sarajevu. I tuži se da je ugrožena. Toj prljavoj igri su najmljeni i neki pristrani arhitekti iz Norveške. U čitavu se igru munjevito uplela i jedna uhodana ekipa prevoditeljica i, usput, po potrebi ljubavnica. Malo poslije, ista sudbina je snašla i crkvu svete Ane u Stocu, pretvorenu u džamiju, još davnih turskih dana.
Međutim, želimo posebno naglasiti, kako osuđujemo rušenje svakog objekta, a pogotovo vjerskog, čega je u proteklom ratu, na žalost, bilo na pretek. Osuđujemo rušenje džamija i crkava, pod bilo kojim izgovorom. To se odnosi i na džamije u Počitelju i Stocu. Iskreno i duboko žalimo zbog toga. Samo, to ne može biti izgovorom sprečavanju arheoloških istraživanja i otkrivanju prave istine. Prisjetimo se katoličke crkve u Bijelom polju, tolikih crkava i samostana u Bosni, ubojstva gvardijana i djevojčica pred crkvom u Mostaru. Možda se na klin može klinom, ali ne i zlom na zlo! Pa ma tko bio prvi.
Nekako baš u to vrijeme, poput zvijezde na noćnom nebu, zasjala je jedna muslimanka iz Stoca, opet arhitektinja, u državnom Povjerenstvu za zaštitu kulturnih spomenika. Zametnula je, prema unaprijed strogo utvrđenom planu, boj od Mostara, preko Stoca do Neuma. Uz nju čvrsto stoje srpski i hrvatski poslugari, koje povremeno nagrađuje (sklanja) na stručna usavršavanja u Ameriku i Budimpeštu. Oni joj ljube skute a ona hara li hara. Mijenja toponime (izbacuje, primjerice, povijesni toponim Križevac povrh Stoca i Hutovski grad povrh Hutova). A sve to na koridoru koga je njen narod zacrtao prema moru. Vodi uspješnu akciju rušenja kamenog križa na Križevcu, dok se gradi džamija na povijesnom Vincu kod Jajca. Svi šute. I najviše europske ustanove traže rušenje povijesnog križa! Ne spominju Vinac. To ohrabruje. Pretvara se crkvica u sjevernom logoru u Mostaru u džamiju, opet disciplinirana šutnja. Ruše se temelji srednjovjekovnih crkvi za forsirana izbjeglička naselja sjeverno od Mostara.
|
|
|
|
|
Nekako u onoj odmakloj životnoj dobi, kada se čovjek instinktivno približava svojoj mramornoj grobnici, stari rudarski inženjer u mirovini i upravnik nekoliko rudarskih podzemnih revira, Muris Osmanagić iz Sarajeva, postade agresor na tuđu zemlju i tuđa dobra. On je organizatorom rudarskog stručnog skupa pod nazivom: «PLANING FOR MINERALS AND TRANSPORT INFRASTRUCTURE». Lani se taj rudarski skup bavio problemom nemetaličnih mineralnih sirovina, a ove godine, uz sve moguće i nemoguće prevare, Neumom, lukom u Neumu i presijecanjem RH «bosanskim» ratnim i trgovačkim brodovljem koji plove u slobodne «bosansko svjetske vode». Stari rudarski lisac je priložio i navigacijske karte «bosanskih» brodova s precizno upisanim azimutima,
|
|
|
|
|
Znanstvena studija o Neumu, poručena od UNESC-a, a koju je uradio Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru (voditeljica projekta Mr. sc. Maja Prskalo, koordinator na projektu Prof. dr. sc. Pero Marijanović, te dvadesetak uglednih znanstvenika iz cijelog svijeta)došla je do zaključka o proglašenju NEUMA KAO ZAŠTIĆENE EKOLOŠKE TURISTIČKE REGIJE. U skladu sa tim zaključcima, u pripremi je cijeli niz prijedloga o dopuštenju samo nužnih građevinskih zahvata te redukciji prometa, kako onog uz obalu tako i onog na moru. Temeljem ove studije predlaže se i međunarodni znanstveni simpozij na tu temu, koji bi se trebao realizirati tijekom 2007 godine.
|
|
|
|
|
U specijalni rat oko Vranjeva sela, nacionalnog spomenika koga bageri razaraju gradeći put za Sarajevo, uključila se i televizija BHT1. Baš ona koju narod ne bi plaćao. Međutim, način na koji se ona uključila je za anale svjetskog specijalnog rata. U pravilu je to prijetvorno, u europskom (pokrenite opciju više)
|
|
|
|
|
Promociji knjige dr Ante Markotića «BiH – Ne BiH» u Čapljini,dana 23.02.2006.
Izlaganje mr.sc. Smiljka Šagolja. Pokrenite opciju više!
|
|
|
|
|
Hocu da napomenem stvarnu tisinu koja se vec u pocetku drugog svjetskog rata zavukla medju Hrvate hercegovine te nikako da nas napusti.Mi ne trebamo izmisljati nekakve price ili bilo koga lazno optuzivati,na zalost imamo dovoljno istine o bespravno optuzivanju, progonjenju, ubijanju, ponizavanju hrvatskog naroda.Tiho ali bolno u dusama hrvata hercegovine,tiho su se culi sapati;ubise Goluze,ubise goluzinu zenu u drugom stanju i djecaka od devet godina u brdu kod ovaca,ubise Boskovice ipod kule,vidjeli smo Stankovica sav u krvi na karaseriji kamiona,otjerase ga za Mostar,i na stotine ili vise takvih sapata moglo se cuti.Za nihov pokop ni zvona nisu zvonila,jer je moralo biti tiho.Mnogima se nezna ni za grob.Te odma poslije rata,opet sapat, nema trojice brace Perica,Gadzusinih i Nikolinih sinova sa Pjesivca, nema nekoliko Goluza,nezna se za njh,Stanko Dzakula je u zatvoru nezna se oceli izaci ziv,Ante Vucina je osudjen na smrt,samo zato jer je imao ustasko odjelo na sebi.Djuka Sutalo iz Trijebnja Puljuljusin i Boskov bio je u hrvatskoj vojsci nezna se za njegovu sudbinu. Drage Perica s Japije, muza ubise u Zagrebu pred njenim ocima ona osta placuci u drugom stanju ,skoro ce roditi. I takvije jos stotine i stotine tajnih prepricavanja moglo se po tiho cuti. Pa tako ta tisina ne prestade punih 60 (sezdeset) ili vise godina.
Prije nego sto je poceo
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|