|
 |
| |
STOJAN
VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE
METKOVIĆ |
 |
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
Naredni tjedan je posvećen Korizmi, vremenu zapretane radosti i istinske nade. Autor fotografije pod imenom Križ je Tomo Raič. Priču o Križu, Glavi i Čovjeku ćete pročitati opcijom više.
|
|
|
|
|
Ovo je kratka priča o pobjedi Hrvatske televizije iz Zagreba. Ta najnovija pobjeda je dalekosežnih posljedica i čudno je da je prati tolika medijska i sveopća šutnja. Ave Caesar, kažemo mi. U čemu je vic? U sveopćem demokratskom žaru, u kom poput vještica gori sve ono drugo. Moćne pete kolone su pronašle efikasnu ali neškodljivu metodu kako govoriti o velikoj vojničkoj pobjedi ali ne spomenuti Vrhovnog zapovjednika i stratega. Ni jednom riječju. Ta čemu služi montaža? Vuk sit a ovce na broju. Zašto ga ne spominju? Zato što je on među onim drugim, onim što trenutno gore. Morituri te salutant! A kako se to radi? Iznenaditi će te se, prilično lako. Treba samo glavom mrdnuti. Zapravo ne, ostavite glave na miru. Glavama je samo da viknu: Ave Caesar (ranije se vikalo TITO PARTIJA, NAROD ARMIJA, danas
|
|
|
|
|
|
Poštovani posjetitelju ove stranice, svjesni smo činjenice kako Nova godine kuca na naša vrata, pa bi se trebalo malo opustiti i zabaviti. Ali prema Zakonu o javnom informiranju pismo nebeske administracije upućeno šefu Epske unije iz naše budućnosti moramo objaviti. Tomu su dva ključna razloga: nebeska administracija tvrdi kako im je naš šef iz budućnosti dodijao s primjedbama i zahtjevima (mirovina mu se očito bliži!) a drugo željeli bi da njihov odgovor kalendarski stigne u ovoj a ne narednoj godini. Znate, zakasnite samo jedan dan pa povjesničari tvrde da ste kasnili cijelu jednu godinu! I još: pismo se vratilo u pretinac nebeske administracije; zemljani pišu takvoga ovdje više nema pa pokušajte preko Interneta. Mi vam se ispričavamo što vam pozornost skrećemo s dočeka Nove godine tvrdeći još jednom kako mi samo pisma objavljujemo ali svoje stavove krijemo ko zmija noge. Znate, mudri šute. Svoju ćemo reći kada budemo sigurni tko je pobjednik! I još jednom, blagoslovljena vam Nova godina tamjanom Svetih Kraljeva što pohodiše Štalicu! Tamo nam je sva nada i sva tajna Kozmosa.
|
|
|
|
|
Objavom ovogodišnje Božićne priče, započinje naš Božićni i Novogodišnji program. Objavljivati ćemo samo važnije vijesti i događaje. (Prigodna fotografija preuzeta s Interneta)
|
|
|
|
|
Opet iznenada prispjelo nam je pismo iz naše budućnosti, izravno od Premilosnog. Traži da se, temeljem Zakona o javnom informiranju, njegovo pismo objavi. Mi smo dužni, bez obzira što o tome pismu mislili, udovoljiti njegovom zahtjevu. Premilosni, u vrlo pomirljivom tonu (šuška se da odlazi u mirovinu) od Gospodina traži ispunjenje njegovih zahtjeva, iskazanih u 10 točaka Prijedloga sporazuma koji bi vjernicima omogućio slobodnu proslavu Božića, pod radnim nazivom „ZUB ZA ZUB, OKO ZA OKO!“ te konačno povlačenje Herodovih interventnih snaga u vojarne. Naime, još od vremena one čudne zvijezde na Istoku, Herodove specijalne postrojbe su poslane na teren da istraže cijeli slučaj i do današnjeg dana kući se nisu vratile. Uz sve ostale poslove, oni istražuju i ona četiri Sveta Kralja, točnije poklone koje sobom nose. Utvrđeno je kako darove nisu prijavili niti na jednoj carini Unija, a morali su barem tri takve proći. Premilosni je voljan čitavu stvar promotriti kroz prste ako to isto Gospodin učini za neke njegove marifetluke, na koje je vjerojatno mislio kada je spominjao one deve i iglene uši. Valja uzeti u obzir sve dublju krizu kroz koje slavne Unije prolaze a idu i godine te se sve otvorenije govori o mirovini. Prirodno je da se Premilosni pita hoće li i on trebati stati pred kakav sud i postoje li zaista kakve iglene uši, ili se Gospodin samo šalio. Sve su to pitanja koja se žele, u pomirljivom i demokratskom tonu, riješiti. E pa, poštovani posjetitelju, ako ništa drugo mi mali ljudi svačije prošlosti saznali smo kako svaka budućnost ima svoju budućnost i strah koji sobom nosi! Stajali znojni ispred iglenih ušiju ili mučno čekali u redu ispred vinograda u rane jutarnje sate, Istočna zvijezda će vječno sjati mimo naše volje, kao nada malih ljudi i predmet vječitog ispitivanja Herodovih specijalnih snaga! Bili nam sretni u ovo sveto, predbožićno doba. I pročitajte sporazum molim vas.
|
|
|
|
|
(Riječ Pere Marijanovića u povodu promocije knjige "Već viđeno" autora Željka Raguža u Čapljini i Čitluku)
Poštovani,
Kada počnete čitati knjigu "Već viđeno" autora Željka Raguža, zapitate se o čemu bi to ova knjiga mogla uopće pričati ali kada je zatvorite, nakon čitanja, prva misao koja vam padne na pamet je ona o usporedbi uma čovjeka i uma Stvoritelja koji nas je stvorio. Razlika ova dva uma je upravo ono na čemu ova knjiga počiva a to je analiza. Dok je taj proces umu Stvoritelja nepotreban jer uvijek sve zna, umu čovjeka je također nepotreban ali samo ako je njegovo životno geslo: prođi me
|
|
|
|
|
Izvor tekstovima: Knjiga "VEĆ VIĐENO", autora Željka Raguža, izdavač "Crkva na kamenu", Mostar, 2009. godina.
U ispravi bana Stjepana II. Kotromanića iz 1326. god. navedeni su pored ostalih i župan Kersa iz Zagorja, župan Poznan iz Rame, Hrvatin Vuković iz Usore, župan Budoš te župan Ivan i dr. I u ispravi bana i kasnijeg kralja Tvrtka I. 12. ožujka 1380. spominju se
|
|
|
|
|
Tijekom austro-ugarskoga razdoblja u BiH (1878.-1918.) okupacijska uprava je nastojala zaustaviti jačanje srpskoga i hrvatskoga nacionalnog pokreta izoliranjem BiH od susjednih zemalja, suzbijanjem pojava srpsko-hrvatske suradnje, sprječavanjem modernoga institucionaliziranja
|
|
|
|
|
Početkom 19. st. bilo je nekih nastojanja oko formiranja bošnjačke nacije. Međutim, na prostoru današnje BiH za taj projekt nisu postojali uvjeti. Jedan od prvih začetnika nacionalnog bošnjaštva na temeljima tradicije bosanske franjevačke provincije bio je fra Filip Laštrić. Nositelji ove ideje
|
|
|
|
|
Izvor: Knjiga "VEĆ VIĐENO", autora Željka Raguža, izdavač "Crkva na kamenu", Mostar, 2009. godina.
Drugom svjetskom ratu SAD i Velika Britanija podupirale su četnički pokret od 1941. do 1943. god. U zimu 1943. god. saveznici su počeli pomagati Titove partizane. U 1944. god. broj partizana u Srbiji porastao je s 22.000, koliko ih je bilo u 1943. god., na 204.000. Partizanski vođa Tito zatražio je četničku suradnju ponudom amnestije 17. kolovoza 1944. U rujnu te
|
|
|
|
|
NE DAJ SE KAMENA LJEPOTICE. VELIKA PREVARA. OPCIJA VIŠE.
|
|
|
|
|
Evo i malo ljetne šale. Neka se nitko ne ljuti, mi imamo pravo na nju. Naime, staro je narodno nepisano pravo da se s klačine, kada probije pjevac i sunce zađe pa sve do izlaska, može kazivati što se god želi. Nema ljutnje. Mi smo pronašli nedovršenu klačinu (pogledati sliku) pa to pravo koristimo. Čim sunce zađe, pokrenite opciju više. Ipak je riječ samo o šali!
|
|
|
|
|
Što sve jadni čovjek može doživjeti u svom kratkom životu, gotovo se ne da ni zamisliti. Ipak, pokrenite opciju više i pročitajte Legendu o baji.
|
|
|
|
|
Izazivanje nereda po scenariju sarajevskih agresora temeljna je zadaća turskog ratnog broda u neumskom eko zaljevu!!! Zatim bi trebala uslijediti osuda demokratskog svijeta i još jedna potvrda žrtve agresora. S tom potvrdom agresor bi mogao mnogo više. Može i sada, hrvatski narod je stjeran u Kukauše od kuda se krici ne čuju, jer on nema radija, nema svoju televiziju, novine... brani mu se jezik, napada Sveučilište. I sve to u demokratskoj Europi, pod paskom topova s turskog broda među kupačima. Agresor na hrvatski prostor i hrvatsku dušu, računa na šok koga izaziva ratni brod okrvavljen stotinama tisuća nevinih hrvatskih žrtava kroz povijest. Baš takav brod treba agresoru i on začas stiže, pošto francuski prethodno situaciju oproba. Ubiti Dušu u čovjeku, potom ubiti Čovjeka u čovjeku i na koncu ubiti Boga u čovjeku. To su tri ključna zadatka ratnoga broda što maše topovima među kupačima. Treba osigurati svojim sarajevskim miljenicima da im hrvatsko roblje ostane u haremima, kao nekada, te da im ne padne na pamet izlazak iz "egipatskog ropstva". Neka žive tu u tami zla, poput roblja, bez jezika, medija i Sveučilišta, kako to potvrdi i američki potpredsjednik u Sarajevu. Svima sloboda a Hrvatima ropstvo. Po svojoj tradicijskoj američkoj bahatosti, darova nam genetski modificiranu ljubav (GMLJ). Reče: Kukauše Hrvatima da, ali mediji ne! Mogao bi ih netko čuti kako kukaju. A te Kukauše darovaše nam Turci, u jezivom krvavom teroru, isti oni čiji ratni brod danas maše topovima po kupačima u eko zaljevu Neuma. Jeste, da nije svetog plamenog mača našega Vojvode koji s pet stotina vojnika potuče tursku silu zauvijek! Jeste da nije Sigeta, boja pod Siskom, Bečom... Jeste da ne viče naš serdar Previšić: Vlast je vaša a zemlja naša, zauvijek! Jeste da veliki Ljuban ne pojede šaku crvenice dok se engleski konzul tresao od straha što će mu turski gospodar učiniti! Jer tko je to Hrvata sabljom pobijedio, tko mu je to slobodu uzeo??? A kako je sve počelo? Prisjetimo se one "bezazlene" izjave turskog predsjednika koliko Turaka živi od Jadrana do ... Tada je sve počelo ako je ikada i prestalo. Tada smo mi već bili europski Kurdi planirani za odstrel i roblje a sve u slavu sultana. Prisjetimo se čerečenja jedne susjedne države i promislimo o razlogu. Sjetimo se Radimlje, Foruma mladih, Troje. Sjetimo se kako je jedna stočanka dojezdila u Neum s velikim graditeljskim planovima. Sjetimo se Oslobođenja i njegovih planova s Neumom, onoga sultanova reljefa koji se u Neumu prodavao kao suvenir. E, tada je sve počelo zaspali moj narode, ako je ikada i prestajalo! I protekli rat se iz istog razloga vodio. Žrtva je, sjetimo se toga, jedino vodila ratne operacije iznad Mostara i na koridoru prema Neumu, isključivo protiv HVO-a. A što mi danas trebamo činiti? Ostati mirni i dostojanstveni kao ponosni narod. Jer, nama nisu potrebne promjene u ponašanju već u našoj svijesti. Tamo je problem. Brod može doći, mahati topovima po kupačima i otići u dubinu tame povijesnog zla, otkuda je i došao. Ali Eur može puno više. On je naš pravi problem. Sjetimo se GROUP i onog simpozija starog tuzlanskog rudara! Eur može prodati vašu domovinu a vi začas postati roblje na bivšem očevom pragu ili tamo kuda vas On odvede u bijeli svijet. Zauvijek! Jedna je domovina, zauvijek jedna domovina! Samo Ona vas može sačuvati od ratnih brodova i genetski modificirane ljubavi. A zauzvrat ona traži vašu ljubav i pažnju. Domovina i Narod žive u vječitom uzajamnom darivanju i žrtvi!!! Tako je bilo, tako je sada, tako će uvijek biti. Amen!
|
|
|
|
|
Odmah na početku naše analize pojavljivanja ratnih brodova u ekološkoj i turističkoj zoni Neuma, želimo iskreno pozdraviti prijateljski turski narod, izraziti divljenje njegovim uspjesima i naporima ka boljitku. Sve što se ovdje kaže odnosi se na Vladu i njene agresorske ratne brodove.
Jedini zločin koji tijekom duge krvave okupacije naših prostora Turska nije učinila kršćanima, a posebice Hrvatima katolicima, vjerojatno je prijetnja ratnim brodovima ekološkim i turističkim zonama. Nije ni mogla kada ih tada nije ni bilo. Ali to čini danas vjerojatno u nakani ispraviti tu "povijesnu pogrešku". Nema tih riječi koje bi mogle opisati krvavu strahovladu turskog okupatora. Za to jednostavno nije dovoljna ljudska mašta. Stvarnost pod turskom okupacijom je bila stravičnija od bilo koje mašte. Danas su Hercegovinom posijane Kukauše, najčešće dolovi gdje su turski vojnici mučili, klali, silovali, nabijali na kolac, čerečili konjima jadne seljake i sve što su mogli uhvatiti. Tuda su odvodili djecu majkama a one bi išle za njima, kukajući (mjesta prozvana Kukauše). Tu bi ih jadne dočekali obijesni turski vojnici te silovali pred djecom i ubijali! To je bio zločin viši od ijednog zločina. Jedan izvor opisuje i posebne metode mučenja. Otac bi išao za vojskom moleći da mu vrate ženu i kćerke koje su vodili na silovanje. Uhvatili bi ga i on bi sam čin morao promatrati. Zatim bi ga doveli pod mladi dub, mladicu, hrast ili cer. Noge bi mu vezali za strijelu pobijenu u zemlju. Savili bi mladicu i vezali je konopcem oko vrata jadniku. Potom bi mladicu cera pričvrstili za tlo. Jedan vojnik bi sabljom oslobodio mladicu, ona bi se vinula u zrak kidajući glavu jadniku. Iz neba bi škropila krv mučenika. Eto, u takvim okolnostima turski ratni brod duboko vrijeđa svakoga hrvatskog čovjeka. A to mu je očito i jedini cilj. Isprovocirati ljude, izazvati nemire i priskrbiti osudu svijeta baš u vrijeme kada se barem potiho govori o mogućoj slobodi Hrvata u BiH i njihovom kolektivnom izlasku iz ropstva Federacije BiH. Turski ratni brod, prema narudžbi sarajevskih agresora, želi Hrvatima osigurati život bez slobode, bez medija, bez školstva, bez Sveučilišta. To je njegov konačni cilj! Zato on maše topovima po našim Kukaušama da se više nikada ne rodi pomisao o slobodi i oslobođenju, misao koja je i velikog stolačkog pašu odvela u strašnu smrt. A što je zapisao kroničar Marijan Bogdanović u Ljetopisu kreševskoga samostana na stranici 239, pročitajte opcijom više (M. Bogdanović, Ljetopisu kreševskoga samostana (1765 - 1817), biblioteka Iz Bosne Srebrene, Sarajevo, Zagreb 2003. godina, stranica 239 do 242.)
|
|
|
|
|
Stoljećima naš se cer naučio čvrsto držati za hercegovačko tlo; u Pleteru otaca čuvati zapretano Ognjište života! A sve je u stvarnosti Hercegovine samo blijedi odsjaj vječnog Uskrsnuća Gospodinova. Cer, ovdje na našem živcu, svako jutro uskrsava za podne, potom za večer pa za sutra! Ovdje to i ljudi čine. Susretnu se pod njegovim granama, što pletu vijenac visoko u plavetnilu neba, te se čude jedan drugom i raduju i vele: Još si živ bolan? Uskrsnuo čovjek za podne toga dana! Hercegovina i jeste prirodno čudo sazdano na blijedoj slici Gospodinova Uskrsnuća. Taj njen ovozemni uskrs svakog je dana i svaki novi dan je njen novi uskrs. A slutnja je vuče prema Vječnom Uskrsu Gospodinovu. U tom je njena snaga kojom odolijeva stoljećima. Hercegovački cer u tom prednjači. On primjerom stoji ispred svih stvari i svih živih bića. Pokazuje kako je sve moguće ali samo u Pleteru otaca i pored zapretanog Ognjišta života. Njegova životna mudrost i stamenost utemeljena je na onom što je u dugom životu vidio i naučio. Projahala je tužna Kraljica pored njega u progonstvo. Njena djeca su je otjerala, ne tuđin osvajač. Porugala su joj se, zavikala dok je jahala mimo njih: Prognaj je, prognaj! Hoćete li da vam je ostavimo a da prognamo Barabu? Prognaj je , prognaj! Vikala je svjetina njene djece. I primili su novu pilatovu vjeru i običaje i sve što je mimo Pletera otaca i zapretanog Ognjišta života. Njena djeca osvojiše vlastitu zemlju i predadoše tuđinu! Srušiše joj stari dom i sagradiše nešto drugo. Samo hercegovački cer pamti tu tužnu sliku, uskrsavajući iz dana u novi dan. I danas čuje novi prijeteći huk njene zabludjele djece koja bi, za račun tuđina, opet osvajala vlastitu darovanu zemlju otaca. Ureknuta u prokletstvo. Ali stari cer duboko vjeruje u povratak Kraljice. I vjeruje njenoj djeci kako će se probuditi iz dubokog sna. I grčevito se drži praha otaca duboko skrivenog među hercegovačkim stijenama da ga ne odnesu voda i vjetar. I drži se zapretanog Ognjišta života koji očevi ostaviše. I čeka pravo Uskrsnuće Gospodinovo! (Hercegovački cer, prizor iz sela Oskrušnica, Gradac, općina Neum, kod mjesne lokve zvane Bunarina, travanj 2009.)
|
|
|
|
|
Reforma visokog školstva iliti Bolonjski proces čudo je kakvog ljudi do sada nisu vidjeli. Već danas taj proces može se mjeriti, primjerice, s otkrićem parnog stroja i slično. Sve ono što je do jučer bilo ne samo nemoguće već i nezamislivo, danas je slatka realnost. Pao je još jedan bastion, još jedna tabu tema namijenjena samo onima vrijednima, onima koji vole da uče, koje znanost zaista zanima. Već danas su visokoškolske diplome dostupne svima; plati pa se raduj! Već dugo godina djeca bogataša, nenavikla na rad i trud, bila su nepravedno odvojena od slastica visokoškolskog obrazovanja. Sirotinjska djeca počela su, ljudi moji, ne samo dobivati diplome već se i pitati u poduzećima i društvu. Bolonjski proces u visokom školstvu tu nepravdu je ispravio. Tata, ako ima para, svom djetetu kupi sve što ono želi te dok je sinčić na skijanju čeka ga diploma za rođendan. Kao tatin dar. Ako je diploma kupljena u nekom gradu gdje još nema asfaltiranog puta, diploma dođe poštom. Sve je riješeno. Zatim sin upiše doktorat. Studij traje tri godine a može i kraće. Profesor se u Japanu druži sa doktorandom, budućim akademikom, a sve za tatine pare te on postaje, dika očeva, doktor znanosti, Predsjednik upravnog vijeća i vlasnik tatine kompanije. Sve je to nekada bilo nezamislivo. Evo kako ovih dana svoj studij opisuje danas već diplomirani magistar struke (to je privremeni naziv njegove diplome, još se točne ne zna kako će se zvati!). "U ponedjeljak, nekako oko devet sati, upiso sam fakultet u danas već najjačem sveučilišnom europskom centru u Travniku. To ti je tamo iza onog ćoška što vodi prema onom mostu, znaš. U utorak sam cijeli dan slavio. U srijedu su me pozvali da diplomiram. Uvidjeli su kako sam pametan i pošten te nešto posebno nisam ni trebao činiti. U četvrtak sam slavio diplomu, napio sam se ko ćutuk!" Međutim, da tako i nije bilo, opet se jadni čovjek ne bi napatio. Bolonjski proces je uveo neke ključne novine u Visoko školstvo. Primjerice, studenti ocjenjuju profesore a ne obratno kao nekada. Ti sjediš u klupi a anketni listić ti je u ruci. Profesor se znoji a ti mu upisuješ ocjene. Dobiva sedam ocjena od svakog studenta. Najteže mu je kada ga ocjenjuju iz predmeta: kako profesor spaja teoriju s praksom. Jedna studentica priča: "Naš profesor donio naviljak vinove loze na predavanje pa pred svima nama obrezuje pruće samo da dobije prolaznu. A ja mu namjerno keca!" Međutim, da me krivo ne shvatite, ispiti postoje i po Bolonjskom procesu. Profesor ostavi zadaću na server i dok je kandidat (reče se pristupnik) na kavici do zore, tatin konzilij sastavljen od teta i tatinih prijatelja, rješavaju zadatke. Bolonjski proces je uspio na vrlo efikasan način sve stare lopovluke u visokom školstvu staviti pod nazor i pod okrilje zakona. Nema više profesoru lovu u indeks! Lova se od sada isključivo uplaćuje na banku ito legalno. Zna se što košta koliko i plati brajo! Jeste da se u visokom školstvu pojavio kaos ali i on ima svoju zadaću. Kaos je poput vjetra koji se uvali u grane oraha u jesen pa mlati zrele plodove. Ispod je netko tko ih kupi pa tuca i jede slatke plodove. Nisu više samo vrane te koje se zrelih plodova dočepaju jeseni. Ne. Sada drugi profiteri čuče pod zrelim voćkama visokoškolskih institucija. Što ste se to, poštovani, prepali? Pitate se možda: pa tko će nam sada graditi mostove, tko će nas liječiti? Nemajte straha, dragi moji. Samo govorimo o visokoškolskim diplomama. Do posla ima još dosta: nekoliko komora i oko sedam certifikata. Za početak. Mnogi će odustati, vjerujte mi. A tatini sinovi su i tako već tamo gdje trebaju biti! Oni imaju super kompjutere a Bill će se pobrinuti za ostalo. Za pare opet, naravno. Neka se konačno zna gdje je čije mjesto! Ali, i moćnici će se na koncu prevariti. Svi će im procesi biti zaludu. Koštati će ih njihova demokracija. Jer, sve bi išlo da nije ruku u zraku. Eno, sada oni drugi imaju čak i svoga Predsjednika na putu do nove ere proleterskih ideja! Ja lijepa vremena, Bože moj, ko obraza nema!
|
|
|
|
|
Sve reforme kod nas započinju deklaracijama. Nije to više ko nekada, za vrijeme onih nenarodnih režima, kada su djeca po školama vikala: Živjelo njegovo veličanstvo kralj, Za otadžbinu, Druže Tito mi ti se kunemooo (otegnuto)! Ne, toga više nema. Danas sirotinja svoje reforme započinje deklaracijama. Proces ide ovako: svjetsko moćništvo sroči tekst svojih želja pa pozove sirotinju u neki grad (reče se primjerice Bečki dogovor, Londonska deklaracija, Bolonjski sporazum i slično) te ih nauči tekstu njihove deklaracije. Tim tekstom oni se na jako slobodan način obvezuju na neku svoju štetu te spomenu i datum do koga će ga realizirati. To se veli deklaracija. Mi smo, poštovani posjetitelju, u našim skromnim laboratorijskim uvjetima, nekoliko mjeseci uporno trgali za jednim originalnim tekstom deklaracije, koji bi vam mogao koristiti kada god tuđe zaželite, kada vam nešto voma zasmeta u životu ili jednostavno kada nešto... jeli, ono znaš! Naš proizvod smo na kraju nazvali komercijalnim nazivom "NIJE BLESO LUD". Tu univerzalnu deklaraciju sada ovdje donosimo, pa ako je budete koristili platite nam nešto ili ako vam se ne da jednostavno je kopirajte (izvor: knjiga Kaos i determinizam 2, autora Prof. dr. sc. Pere Marijanovića, biblioteka Grad, nakladnik Gral Široki Brijeg, 2006. godina, stranica 235). "Prototip demagogije u deklaracijama nazvan „Nije bleso lud"
" Temeljem diferencijalnog pristupa integralnom shvaćanju i zaštiti ljudskih prava, koji moraju biti iznad narodnih interesa, a posebice prava djeteta, mi, sukladno tome, prihvaćamo temeljnu tezu kako u osnovici trokuta leži zec. Ako je tako, a jeste, zalažemo se da mi i vi, te po mogućnosti i oni, prihvatimo osnovicu trokuta za njegovu stranicu a zeca preselimo u šumu. Na temelju toga, te na osnovu ovoga mi i vi, a po mogućnosti i oni, prihvaćamo rečeno i dokazano, kako se odredi i kaže, ako drugačije ne može biti. Da se zaključi: enci, menci na kamenci, troja vrata za pet ćata, er, mer muzi ker, kamen, kuća, kec. U potpisu: demagogija „Nije bleso lud" "
|
|
|
|
|
Danas donosimo dio teksta REFORMA VISOKOG ŠKOLSTVA U BIH, iz knjige KAOS I DETERMINIZAM U BIH 2, autora Prof. dr. sc. Pere Marijanovića, Biblioteka Grad, nakladnik Gral Široki Brijeg, 2006. godina, stranica 185.
|
|
|
|
|
Izazvane poplave Popova Polja, ne samo ove godine, razumljivo su izazvale burne reakcije kod nas i u svijetu. One se različito tumače i za lijek se propisuju različite, često dijametralno suprotne terapije. No, za nas su najvažnija stajališta ljudi koji žive ili potiču s toga područja. Pokrenite opciju više te za kraj ovoga bloka pročitajte zanimljivi tekst autora T. Đurasovića. Izvor: Članak je prvi put objavljen davne 1975. godine u novini «HRVATSKA DRŽAVA» broj 240, München, svibanj/1975., strana 7.
|
|
|
|
|
|
|
Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)
|
|