Datum objave:  22. 1. 2010   

Ovo je kratka priča o pobjedi Hrvatske televizije iz Zagreba. Ta najnovija pobjeda je dalekosežnih posljedica i čudno je da je prati tolika medijska i sveopća šutnja. Ave Caesar, kažemo mi. U čemu je vic? U sveopćem demokratskom žaru, u kom poput vještica gori sve ono drugo. Moćne pete kolone su pronašle efikasnu ali neškodljivu metodu kako govoriti o velikoj vojničkoj pobjedi ali ne spomenuti Vrhovnog zapovjednika i stratega. Ni jednom riječju. Ta čemu služi montaža? Vuk sit a ovce na broju. Zašto ga ne spominju? Zato što je on među onim drugim, onim što trenutno gore. Morituri te salutant! A kako se to radi? Iznenaditi će te se, prilično lako. Treba samo glavom mrdnuti. Zapravo ne, ostavite glave na miru. Glavama je samo da viknu: Ave Caesar (ranije se vikalo TITO PARTIJA, NAROD ARMIJA, danas

više ne!)! Poslije svega toga naše obične glave više nemaju funkciju. Penzija ili mirovina, ovisno kom bloku pripadate. Nekom penzija, nekom mirovina. Treba samo poslušati Centar, tamo sve piše. Evo rješenja: kada dođete do onog neizbježnog Vrhovnog zapovjednika, priču prebacite na običnog malog čovjeka. Hvalite ga iz svih naramica. E, on siromah nikomu ne smeta! Nema toga diktatora, pardon moćnika, kome bi taj sirotan smetao. A što se toga tiče, spomenuli njega ili puhnuo vjetar, svejedno je. Međutim, uvijek trebate znati iskoristiti priručni materijal. Onaj koji vam je pri ruci (priručni – pri ruci). Primjerice, korupcija. Nje beli ima svugdje, pri svakoj ruci. Posijecite desetak tih bezveznjakovića što im nikada nije dosta i što niču na tuđoj muci. U botanici ih zovu paraziti a ima ih na svakom drvetu. Između ostalog. E, sada neustrašivo posijecite desetak takvih ali srpom zahvatite (požanjite) i onoga jednog što smeta. Onoga iza koga se prašina diže. Tko će ga se u euforiji sjetiti? Tko požaliti? Poslije, ostavite vi korupciju na miru. Jer od njih oni Centri i žive. Možda ste pomislili kako oni od vašeg poštenja žive?! Naivčine. Možda se neki od nas poslije sjete kako je pravi cilj bio onaj jedan a ne onih deset, ali što s tim? Zašto stalno čeprkate po prošlosti umjesto da se okrenete budućnosti? Zar ne čujete Glave kako viču: Morituri te salutant!? Matani moji, sinovi naših prosjaka. Kako ne shvaćate da su tehnologije sudbina svijeta?!