U tursko vrijeme bijaše običaj da beg ili aga prisustvuju vršidbi žita kako bi odredili onaj dio koji njima pripada. Večer uoči vršidbe oni bi na konju stigli do domaćina, bili počašćeni te bi prenoćili na guvnu zajedno s čeljadi koja će ujutro rano "uhvatiti konje" da vršu žito.
Tako bi i kod uglednog domaćina Perića iz poprati. Aga je večerao te legao spavati. S jedne i druge strane mu legoše i dva brata Perića. Oni su u nevesinjskom polju imali također imućne rođake s kojima su se zavadili zbog nečega i zaprijetili osvetom. Čim aga zaspa oni se digoše, načiniše od gunjina kao da tu spavaju, te pojuriše prema Nevesinju. Za njima pođe, odnosno potrča i njihov pas.
Krenuše na tako daleki put da bi ga normalni čovjek jedvice za cijela dana prešao. Nisu išli već jurili ko vjetar. Negdje na sredini toga puta pas im posusta i ostade ležati. Oni jure dalje. Dođoše u Nevesinje te rođacima zapališe štalu i sve stogove sijena te krenuše nazad. Čeljad se uzbuni ugledavši vatru te nastade pravi pakao. Braća Perići, koji podmetnuše požar, malo izdaljega zavikaše:
- Ovo vam učiniše Perići iz Poprati. Toliko da znate!
Pa poput vjetra pojuriše nazad. Njihov rođak, čuvši tko mu je zapalio imanje, izmetnu prema njima pušku a oni također odgovoriše iz kratke puške. Kada su bili na pola puta nađoše svoga psa kako leži te ga ponesoše.
Kada dođoše kući nađoše agu kako spava. Ostaviše psa te "uhvatiše konje u guvno". Vikali su na sav glas da ih cijelo selo čuje. Ujutro se i aga probudi te mu se ponudi kava. Perići i dalje vršu žito.
Nekako o užini eto ti zaptije po braću.
- Noćas ste zapalili rođacima sijeno u Nevesinju, rekoše. - Vodimo vas Paši u Blagaj da vam presudi.
Braća stadoše zapomagati. Ta oni su tu spavali s agom i evo vršu žito. Tko im je samo to smjestio?
Aga skoči i stade pred zaptiju.
- Mene vodite a ne njih. Samnom legli samnom se probudili! Ja za njih Paši garantiram. Tako kažite.
Zaptija se vrati praznih šaka te izvijestiše Pašu kako su braća Perići iz Poprati čisti da čistiji ne mogu biti. Aga za njih garantira.