DA SE NE ZABORAVI
Što bi čovjek mog'o doli suzu pustit?
Ta dolikuje li mu išta drugo
Kad već ne može riječi izustit
Videć' nešto, što ne vidje dugo?
Srušena sela, majke ucviljene
Mladića puni grobovi
Ali čovjek posta tvrđi od stijene
Pa sve to brzo zaboravi.
Možemo li tražit' ono malo
Kad ima netko važniji od nas?
Koliko je mladih žena u crnini ostalo
Nebu plačni podižući glas?
Tko će sada reći malim bebama
Zaboravljenim teško od nas svih
Da je tata, kojeg više nema
Nešto ipak izborio za njih?
Ma, zašto bi nama bilo bolje?
Ponašamo se k'o pijani svatovi!
Možda ćemo mi izgubit' drage svoje
Ako nekad dođu novi ratovi!