Datum objave:  29. 10. 2008   

Ovo je i posljednja priča o paši koji je ostao u vrlo lijepom sjećanju naroda. Iznoseći ove priče mi ne ulazimo u povijesno dokazane činjenice o nekoj osobi, već samo spašavamo od zaborava narodno sjećanje. Izvor ovoj priči je: časopis "DUMO I NJEGOV NAROD", broj 4, za Uskrs 1967. godine, stranica 28. Priču smo morali malo promijeniti jer je zabuna u godinama očita. Tako pokojna Jela nije mogla ispričati priču koja se dogodila njoj već koju je čula iz prve ruke.

Oko 1965. godine umrla je Jela Jovanović, rođena Blažević, ito u svojoj 100-toj godini života. Ona je rođena u turska vremena. Ispričala je istiniti događaj o Paši, vrlo vjerojatno koga je izravno čula od učesnika, a koji se njoj nije mogao dogoditi jer u ta vremena još nije bila ni rođena. Vrlo je vjerojatno riječ o pogrešci u citiranom izvoru. Priča glasi ovako: Jedan turski asker (godina je nepoznata) pokušao je silovati katolkinju djevojku, Hrvaticu. Ona se hrabro i grozničavo branila te ubila askera - vojnika. Slučaj je došao pred Pašu na Buni (Blagaju). Naređeno je da djevojka dođe na sud pred Pašu. Svakomu je bilo jasno što to znači te se djevojka oprosti od svih, misleći kako se više neće vratiti kući. Paša sasluša djevojku. Umjesto presude javno je pohvali i nagradi ćesom dukata za junačko držanje i obranu časti. Djevojka se mirno vrati kući a i poslije je Paša njenu obitelj obasipao posebnom pažnjom!