|
Datum
objave:
15. 4. 2009
Hercegovački cer i Uskrsnuće Gospodinovo; naš mali komentar
Stoljećima naš se cer naučio čvrsto držati za hercegovačko tlo; u Pleteru otaca čuvati zapretano Ognjište života! A sve je u stvarnosti Hercegovine samo blijedi odsjaj vječnog Uskrsnuća Gospodinova. Cer, ovdje na našem živcu, svako jutro uskrsava za podne, potom za večer pa za sutra! Ovdje to i ljudi čine. Susretnu se pod njegovim granama, što pletu vijenac visoko u plavetnilu neba, te se čude jedan drugom i raduju i vele: Još si živ bolan? Uskrsnuo čovjek za podne toga dana! Hercegovina i jeste prirodno čudo sazdano na blijedoj slici Gospodinova Uskrsnuća. Taj njen ovozemni uskrs svakog je dana i svaki novi dan je njen novi uskrs. A slutnja je vuče prema Vječnom Uskrsu Gospodinovu. U tom je njena snaga kojom odolijeva stoljećima. Hercegovački cer u tom prednjači. On primjerom stoji ispred svih stvari i svih živih bića. Pokazuje kako je sve moguće ali samo u Pleteru otaca i pored zapretanog Ognjišta života. Njegova životna mudrost i stamenost utemeljena je na onom što je u dugom životu vidio i naučio. Projahala je tužna Kraljica pored njega u progonstvo. Njena djeca su je otjerala, ne tuđin osvajač. Porugala su joj se, zavikala dok je jahala mimo njih: Prognaj je, prognaj! Hoćete li da vam je ostavimo a da prognamo Barabu? Prognaj je , prognaj! Vikala je svjetina njene djece. I primili su novu pilatovu vjeru i običaje i sve što je mimo Pletera otaca i zapretanog Ognjišta života. Njena djeca osvojiše vlastitu zemlju i predadoše tuđinu! Srušiše joj stari dom i sagradiše nešto drugo. Samo hercegovački cer pamti tu tužnu sliku, uskrsavajući iz dana u novi dan. I danas čuje novi prijeteći huk njene zabludjele djece koja bi, za račun tuđina, opet osvajala vlastitu darovanu zemlju otaca. Ureknuta u prokletstvo. Ali stari cer duboko vjeruje u povratak Kraljice. I vjeruje njenoj djeci kako će se probuditi iz dubokog sna. I grčevito se drži praha otaca duboko skrivenog među hercegovačkim stijenama da ga ne odnesu voda i vjetar. I drži se zapretanog Ognjišta života koji očevi ostaviše. I čeka pravo Uskrsnuće Gospodinovo! (Hercegovački cer, prizor iz sela Oskrušnica, Gradac, općina Neum, kod mjesne lokve zvane Bunarina, travanj 2009.)
|
|