REFORMA VISOKOG ŠKOLSTVA U BIH
Visoko školstvo
Visoko školstvo zapadne Europe isprva se razvijalo pod načelom znanstvene istine i humanosti a poslije isključivo po načelu "prodati pod svaku cijenu". U prvom razvojnom periodu postignuti su izvanredni rezultati te su nikla sveučilišta svjetskoga značenja i ugleda. To je bio period najvećega otklona visokoga školstva malih i nerazvijenih zemalja u korist razvijenih, zapadne Europe. Bio je veliki uspjeh samo upisati se na takva sveučilišta.
Ali uskoro, načelo "prodati pod svaku cijenu" kuca na vrata renomiranih visokoškolskih ustanova i ona im se, na žalost, širom otvaraju. Sveučilišta se pretvaraju u prave tržnice malovrijednih visokoškolskih potvrda. Kako bi ponuda na tržnici bila što veća, niču znanstveni i stručni stupnjevi, što legalno što ilegalno. Više od polovine takvih papira dobiva se samo zato što se određena osoba tamo fizički zatekla i što je uplatila određenu svotu novca. Za druge "papire" trebalo je još uvijek štošta naučiti. Za mnoga stečena zvanja ne da se utvrditi, u postupku nostrifikacije, što znače i što im je ekvivalent na drugim visokoškolskim ustanovama.
Naravno, neka sveučilišta su i dalje zadržala visoke kriterije i znanstvene principe stjecanja zvanja.
U takva komercijalna učilišta sve se češće navraćaju i studenti s prostora bivše Jugoslavije. U razgovoru s njima može se saznati kako ni poslije dvije godine provedene na ustanovi, još pouzdano ne znaju što studiraju. Oni misle da studiraju ovo a drugi pak misle drugačije.
Propast visokoga školstva zapadne Europe, dakle, isključivo je komercijalne naravi, ali nastup toga školskoga modela u svijet nerazvijenih, uz ovaj aspekt, poprima i čiste imperijalne značajke. To komplicira ionako kaotičnu situaciju nerazvijenih zemalja, koje se uporno žele pridružiti tom svijetu i njihovu modelu školstva. Tako političari smatraju najmudrijom sljedeću izreku: Idemo u Europu. Pri tome se on, i njegova zemlja, već stoljećima nalaze baš na tom kontinentu. Kako netko tko se već tu nalazi, treba i može upravo tu doći, nejasno je.
Zatečena slika visokoga školstva nerazvijenih zemalja, pak, bitno je drugačija od one razvijenoga svijeta. Zahvaljujući razvojnoj tromosti tih društava, tamo se još uvijek zadržao tradicijski oblik školstva. On se odlikuje tromošću razvoja, što ga je sačuvalo od razornoga komercijalnog faktora a ipak, makar i u maloj mjeri, omogućilo evolucijski razvoj. Iako sitnim koracima, taj razvoj, uz očuvanje tradicijskih vrijednosti, najedanput je ovaj školski model doveo ispred razorenoga, komercijalnoga modela visokoga školstva razvijenih zemalja.
Na žalost, čini se zakratko. Imperijalni val odavno je zapljusnuo obale gotovo svih zemalja svijeta tražeći tamo sitni, ali slatki novac za svoja nezasitna novčana skladišta. S tim valom, dolazi i novi školski i visokoškolski model dopunjen, u odnosu na isti model domicilnih zemalja, imperijalnim zahtjevom poslušnosti i upravljivosti. Već u toj ranoj fazi, takav model se doživljava prije diktatom već kakvom korisnom novinom.
Imperijalnom konceptu modernoga društva dvojako je zatrebao zatečeni model visokoškolskih ustanova malih zemalja. Prvo, kao poslušnik u izvršenju postavljenih zadaća, a drugo kao regulator i reduktor moći intelektualne elite. Ta elita mora i dalje postojati poradi izvršenja specijalnih i općih zadaća u sklopu imperijalnoga koncepta, te mora biti u domeni opće znanstvene i stručne prakse. Nikako viriti ispred i iznad nje, te u bilo čemu prednjačiti. Neka putovi imperijalni uvijek budu poravnati, kako bi čizma lakše njima prolazila!
Važno je posebno istaći čisti komercijalni zahtjev od visokoga školstva. Činjenica koliko bi se diploma moglo legalno prodati (ilegalna prljava prodaja je zabranjena, ona je a