PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


Nedstat Basic - Free web site statistics

 

Datum objave:  8. 3. 2010   


KORIZMA JE I VRIJEME SJEĆANJA - Vedran Vidović student Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru

 

Prohladni ožujak i vrijeme Korizme prigoda je sjetiti se svih naših tihih baka i onog vremena kada su koračale pred svojim unukom k'o da za sobom vuku cijeli svijet, uporne i odlučne da na svoj način nađu lijeka, uvijek izgovarajući riječi molitve i mičući krunicu u staračkoj ruci. Samo Bog zna koliko su voljele svoje potomke i koliko su ti isti potomci njima vjerovali! Lijeka su nalazile negdje pod gredom ili kosom u busenu trave, dolje u lugu pored tihog i zaboravljenog kužnog groba ili gropčića svejedno, s molitvom na usnama i očima koje prate zalazeće sunce... Odlučne pomoći malenome koji se stiskao uz njenu grubu haljinu. I baš ih briga što drugi o njoj misle. Što se možda već sada smiju. Bože, pomozi mome malenome! I, najčešće, bilo bi tako. Ta, zar bi Bog mogao preći preko molitve moje bake?! Naše bake su bile i ostale najvoljeniji živući simboli Korizme i radosti u njoj zapretane. Vedran Vidović je zapisao sjećanje svoga ujaka. Pokrenite opciju više.



PRIČA MOGA UJAKA ZVONKE ZELENIKE, SVJEDOČANSTVO O ZAVJETU NA  KUŽNOM GROBU

 

 

Jednom davno moja majka ispričala mi je priču o kužnom grobu iz mjesta Gornji Gradac gdje se ona rodila i svjedočanstvo njezinog brata o ozdravljenju nakon zavjeta i molitve na kužnom grobu. Ta me priča potaknula da i sam odem na taj kužni grob te ga fotografiram a od ujaka čujem svjedočanstvo. U sljedećih nekoliko redaka donosim Vam svjedočanstvo kako ga je meni ispričao moj ujak.

 

Bilo je to 1969. godine kada sam bio drugi razred, tada sam prvi put vidio mrtvaca jer sam bio zadužen da nosim križ.  Vidjevši čovjeka kako leži u sanduku mrtav, toga sam se preplašio. Noćima sam se budio, valjda sam imao noćne more od toga događaja, bilo me strah spavati, čak su me vodili i doktoru radi toga, nisam uopće bio ni svjestan zbog čega je to. Ali ni doktori nisu pomagali. Nakon toga je moja pokojna baka rekla:  ajde ti sinko sa mnom! Dovela me na ovaj kužni grob, izmolili smo nekoliko molitava, sad se ne mogu sjetiti koliko je to molitava bilo i koja je molitva bila, ali sa sigurnošću mogu potvrditi da sam nakon toga prestao imati noćne more i normalno sam nastavio spavati.




Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)