NAŠ GOSPODIN I MI
U vrijeme ove priče ljudi su još bili samo Božji projekt, duhovno dovršeni ali materijalno nepostojeći, reklo bi se amorfni likovi. Budući je završio projekt ljudskog tijela na idejnoj razini, Bog odluči formirati dva neovisna povjerenstva od po tri čovjeka da ga revidiraju te recenziraju tekstove koji uz taj projekt idu. Gospodinova je ideja bila poštovati ljudsko biće i dopustiti mu da odluči kakav će materijalni lik nositi cijelog života.
Kako to već biva, prvi revidentski tim je želio obaviti obavijesni razgovor s Gospodinom i postaviti mu neka pitanja. U tom povjerenstvu su bila trojica uglednih ali pomalo neodlučnih ljudi. Jedan se strašno plašio Gospodina, jedan je htio čas ovako čas onako, a onaj treći malo se k'o kuražno držao i htio je na neki način pokazati kako je ipak on glavni, barem dok ova revizija traje.
Bilo kako bilo, Gospodin pokaza svoje idejno rješenje materijalnog čovjeka. U dvorani isprva zavlada muk, pa potom sva trojica revidenata reagiraše svaki na svoj način. Prvi , pošto duboko i iskreno huknu, reče:
- Jao Gospodine, nemoj molim te, nemoj očiju ti!
Drugi reče u nevjerici:
- To je taj Tvoj čovjek, to da ja budem?
Treći hladno poče postavljati pitanja osjećajući da je možda kucnuo njegov čas:
- To gore, Gospodine, to okruglo na vrhu, što je to?
Reče mu Gospodin:
- Centralna upravljačka jedinica. Glava, tu sam postavio sva osjetila, memoriju i pamet.
Opet zavlada tajac u dvorani. Prvo nisu vjerovali svojim očima, a onda posumnjaše: da se možda Gospodin s njima ne šali?
- Nemoj Gospodine molim te, nemoj očiju ti! Opet, sada glasnije, zakuka prvi.